DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2016 str. 74     <-- 74 -->        PDF

NA KRAJU SLAVLJENIČKE GODINE
Hranislav Jakovac
Naslov članka navodi nas na zaključak da bi u ovome tekstu trebalo ukazati na sva događanja u struci  tijekom godine u kojoj obilježavamo 170. obljetnicu Hrvatskoga šumarskog društva  (HŠD) i 140. obljetnicu neprekednog tiskanja Znanstveno-stručnog i staleškog glasila Šumarski list i do sada ostvarenim na razini Središnice i ogranaka. No, o važnosti ovih obljetnica za struku i o brojnim manifestacijama planiranim i do sada ostvarenim, pisano je u Šumarskome listu u vidu izvješća u zapisnicima sa sjednica Upravnog odbora, ili pak u posebnim prilozima, pa o tome ne namjeravam dodatno pisati. Od planiranog, očekuje nas još Godišnja skupština HŠD-a i Svečana akademija u Muzičkoj akademiji, o čemo ćemo detaljnije izvijestiti u br. 1-2/2017.
Ono, o čemu će ovdje biti riječi, odnosi se ponajprije na promjene u odnosu društva, poglavito politike prema šumarskoj struci, za koje smo upravo u zadnjem prošlogodišnjem broju Šumarskoga lista u Riječi Uredništva izrazili svoja očekivanja.Već se priprema novi plan rada, a težeći uvijek prema boljitku, opetovano očekujemo  promjene, naravno nabolje. Koje su to i da li su se one koje smo piželjkivali da se dogode u ovoj godini koja je na kraju barem djelomično ostvarile? Naravno, pitanje je što se promijenilo tijekom ove godine u odnosu politike prema struci i načinu upravljanja s  Trgovačkim društvom „Hrvatske šume“ d.o.o. Malo je reći da je šumarska struka razočarana odnosom prema njoj, ponajprije tzv. SDP-ove, potom Koalicijske i napose nove Vlade. Niti jedna od njih nije vratila šumarstvo u naziv resornog ministrarstva, iako struka gospodari s gotovo pola kopnene površine Hrvatske, gdje je  šuma  itekako važna infrastrukturna kategorija gospodarstva, što  je već prvi pokazatelj što je za sve njih šumarstvo i napose šumski ekosustav.  U programu nove Vlade o šumarstvu samo nekoliko rečenica, i to ponajprije kao sirovinskoj osnovici za privatne drvoprerađivače, čiji očito jaki lobi vjerojatno i dalje očekuje netržišnu cijenu drvnih sortimenata. Pod krinkom da čuvaju radna mjesta, oni se i dalje razbacuju nacionalnim bogatstvom neracionalno ga koristeći,  polučujući minimalnu dodanu vrijednost, a Država im to dopušta. Ovih dana i novi inozemni ulagač u Vukovaru traži jamstvo da mu se osigura sirovina za proizvodnju parketa. On bi također proizvodio parket, čak i od furnirskih trupaca, ali ne na način da plati tržišnu cijenu. Svatko, tko imalo razmišlja, može se upitati zašto netko tko glede osiguranja sirovine   uživa rentu položaja, nije u stanju osigurati sirovinu na način da ponudi veću cijenu od onoga tko bi imao velike troškove transporta sirovine. Mi zagovaramo tržišno gospodarenje samo deklarativno, a ponašamo se potpuno suprotno, puneći džepove privatnih poduzetnika.  „Hrvatskim šumama“ d.o.o. i dalje se nestručno upravlja, kao minornim poslovnim subjektom a ne kao vrlo osjetljivim biotehničkim resursom i najsloženijim ekosustavom, koji zahtijeva multidisplinarni pristup, struci primjereno stručno obrazovanje i iskustvo da bi se optimalno korisili svi benefiti, a ne samo sječa šume koju preferira današnje rukovodstvo. Naravno da to zahtijeva samo trenutno nešto veće troškove, no sveukupna dobit za društvo je neusporedivo veća. Svakako, to umanjuje bonuse za rukovodstvo, a kao što su pokazali oni  su im bili glavni cilj. No, postavlja se pitanje gdje je tu bilo resorno ministarstvo, jer Država je putem njega trebala konntrolirati rad  „koncesionara“ kojemu je povjerila gospodarenje šumama, ili je možda istina da pomoćnik ministra, pa ni ministar, nisu ništa mogli prigovoriti i narediti predsjedniku Uprave. Podsjećamo da Članak 52. Ustava Republike Hrvatske i Zakon o šumama u članku 2. stavak (1) navodi da su “šume i šumska zemljišta  od interesa za Republiku Hrvatsku“, a u članku 3. stavak (1)  „šume i šumska zemljišta specifična su prirodna bogatstva te s općekorisnim funkcijama šuma uvjetuju poseban način upravljanja i gospodarenja“. Ovo je upravo u koliziji s načinom upravljanja i gospodarenja sadašnje Uprave.
Pišući u dogovoru s Uredništvom i Uređivačkim savjetom za rubriku Riječ uredništva, birajući teme, nastojao sam upozoriti na neke postupke Uprave štetne za šumu i šumarstvo, a time i za ukupno gospodarstvo. Nije bilo razumijevanja niti stručne rasprave,  nego samo bahato nipodištavanje struke, i to tako daleko da je otkazana pretplata na Šumarski list, zaposlenicima zabranjeno i spominjanje bilo čega u vezi s HŠD-om i časopisom, pa i odioznost prema terminu „šumarski stručnjak“. Priznaje se samo radnik sjekač, jer on donosi dobit, a time  i bonus. U godinu dana dvije  Vlade nisu razriješile takvu Upravu, pa i sada čitamo da će najprije biti postavljen novi Nadzorni odbor, a Uprava očito i dalje može raditi po svome. Za neke su bonusi krimen a za neke nisu, to neka rješavaju odgovorni, ali za nas je osnovno pitanje može li Uprava argumentirano odgovoriti na postavljena pitanja u Riječi Uredništva u Šumarskome

ŠUMARSKI LIST 11-12/2016 str. 75     <-- 75 -->        PDF

listu br. 3-4/2016., pa i na ostale napise u odnosnoj rubrici, a ne izbjegavati ih svrstavajući ih u neargumentirana čavrljanja uz kavicu ili napise u „kvazi znanstvenom časopisu“, kako kaže predsjednik Uprave.
Da podsjetimo što je to napisano u spomenutom broju časopisa i zašto resorno ministarstvo nije postavilo ista pitanja koncesionaru, jer pitanja su postavljena u stilu da li je: ......, pa da vidimo gdje je istina:
Naravno da ne možemo ovdje postaviti sva sporna pitanja, pa stoga dopunu  prepuštamo čitateljstvu. Neka od tih pitanja su: treba li preskočiti jedan etat jer smo dirnuli u glavnicu; da li je narušen omjer smjese sječom vrijednijih vrsta drveća; da li je narušena debljinska struktura sastojina; da li se, gdje  i koliko kasnilo s uzgojnim radovima njege i čišćenja koji određuju buduću sastojinu; koje sastojine trebaju ići u prijevremenu obnovu, jer su nestručnim gospodarenjem dovedene u stanje da ne koriste optimalno potecijale šumskoga staništa; što je s prirodnom obnovom sastojina; zašto i koliko ostaje drvne sirovine u šumi; što je sa šumskim redom; koliko i zašto imammo toliko oštećenih stabala prouzročenih vučom sortimenata; zašto imamo previše Ad stabala; kako obrađujemo sortimente da ne oštećujemo šumsko tlo; da li su nam i zašto šumske vlake postale vododerine; da li je istina da od ubranih prihoda za korištenje šumskih cesta samo manji dio vraćamo za njihovo održavanje, pa su stoga u vrlo lošem stanju; da li privatnicima plaćamo vuču i dalje tako malo da vozni park  obnavljaju kupnjom naših isluženih traktora koji zagađuju okoliš; zašto je nekim pilanskim klasama trupaca cijena niža od ogrjevnog drva; što je s pošumljavanjem opožarenih površina koje su potencijalna opasnost za eroziju tla; kome i zašto  je prepušteno gospodarenje (osim sirovinskog) s ostalim gospodarskim  potencijalima  šume i naposljetku pitanje koliko će šuma i šumarstvo platiti robovanje isključivo novčanom profitu utopljenom u nezajažljivost birokracije?
Kada neslužbeno razgovaramo s našim kolegama, pa i s nekima  koji su trenutno u vladajućoj strukturi Hrvatskih šuma d.o.o., svi negoduju, pa i čude se nekim naredbama  neutemeljenim na načelima šumarske struke i znanjima koje su na Fakultetu polučili. Višekratna  eksperimentiranja iz strogo  centralizirano ustrojene uprave, a zapravo jednog čovjeka, dovela su šumarstvo gotovo do ruba obstojnosti struke. U ovoj smo rubrici uz ostalo pisali o odstupanju jednog od načela iz 10 sentenci o šumi, uvaženog akademika Dušana Klepca, a ono se odnosi upravo na organizacijski oblik šumarstva od centralističkoga do proklamirano decentralističkoga, koji kao najpovoljniji  „omogućuje na istom prostoru i istoj organizacijskoj jedinici korištenje svih izravnih i neizravnih beneficija koje šuma pruža“. Rekli smo tada da je to danas strogo centralistički oblik, u kojemu  za svaku sitnicu treba tražiti odobrenje centra, gdje upravitelji uprava nemaju nikakvih ingerencija, čime im je ograničena inventivnost i primjena stečenih šumarskih znanja i iskustava te  narušen  ugled pred zaposlenicima i lokalnom zajednicom, gdje revirnici i ostali inženjeri  sve više postaju kancelarijski službenici, a beneficije šume su svedene na isključivo sirovinsku bazu. Time se zapravo želi poništiti i omalovažiti multifunkcionalnu ulogu šume, a šumarske stručnjake svesti na razinu neinventivnih nadničara. Začuđujuće je da su osim središnjice HŠD-a, koja je posebice u ovoj rubrici Šumarskoga lista upozoravala na činjenično stanje,  mnogi smatrali  da će se nešto samo po sebi riješiti, i što je još gore, ne osjećaju se odgovornima.
No, nisu to jedina pitanja. Ako bi htjeli podsjetiti se na teme o kojima je pisano u Riječi Uredništva, a koje su odraz mišljenja struke o pojedinim problemima, navest ćemo samo neke značajnije naslove tema iz kojih se naslućuje sadržaj, a zainteresirani mogu pronaći cijeli tekst  u odnosnom godištu časopisa. Tako smo u 2011. god. pisali na teme: Nešto o klasično-gospodarskoj vrijednosti šuma,  Strategija (Strategije) razvoja, Obrazovanje i zapošljavanje; u 2012. god.: Hrvatsko šumarstvo na raskrižju, Odnos šumarstva i prerade drva, Nešto o restrukturiranju, Zapošljavanje u šumarstvu; u 2013. god.: Kuda nas je dovelo stranačko kadroviranje i netržišno gospodarenje?, Šumarstvo sa, i bez naknade za općekorisne funkcije šuma, Zanemaruje li šumarska praksa načela potrajnog gospodarenja šumama?, Nova strategija za EU za šume: za šume i sektor koji se temelji na šumama?; u 2014. god.: Kakvo je stanje i mogućnosti pravilnijeg vrednovanja šuma i šumarstva kao dijela gospodarstva Republike Hrvatske?, Zašto se čudimo?, Šumarstvo kao gospodarska grana, današnje stanje i tretman; u 2015. god.: Lutanja u gospodarenju privatnim šumama, Koja bi svojstva moralo šumarsko osoblje posjedovati?; i u 2016. god.: Problemi tvorbe konzistentne šumarske i drvoprerađivačke politike u Hrvatskoj, Vrijeme je da konačno zacrtamo konzistentnu šumarsku politiku i provedbenu strategiju šumarstva, Tko odlučuje što je, a što nije znanost? Ako ovim temama dodamo višekratne napise o Kanalu Dunav-Sava, o čemu šumarska struka ima argumentirano čvrsti stav, te o korištenju šumske biomase, onda je to preko 20 tema iz kojih se mogu iščitati problemi struke koji se stalno „guraju pod tepih“. To upućuje na neznanje i u  najmanju ruku neodgovorno ponašanje za svaku osudu, posebice kada se radi o za Državu tako važnom resursu i struci  sa 250-godišnjom tradicijom.
O problemima o kojima opetovano  govorimo bilo je pismenih obraćanja, posebice rukovodstva HŠD-a resornom ministarstvu, pa i političkim strankama i sabornicima, no nisu reagirali, pa onda ne začuđuje što to  nije imalo nikakvog odjeka u javnosti. Ne treba se čuditi tomu, jer činjenica je da šumarska struka poslije Tarnaja nema stručno-politički tako jakog „muža“, koji će biti spreman stati za govornicu Hrvatskoga sabora i zastupati struku.