DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2016 str. 74     <-- 74 -->        PDF

NA KRAJU SLAVLJENIČKE GODINE
Hranislav Jakovac
Naslov članka navodi nas na zaključak da bi u ovome tekstu trebalo ukazati na sva događanja u struci  tijekom godine u kojoj obilježavamo 170. obljetnicu Hrvatskoga šumarskog društva  (HŠD) i 140. obljetnicu neprekednog tiskanja Znanstveno-stručnog i staleškog glasila Šumarski list i do sada ostvarenim na razini Središnice i ogranaka. No, o važnosti ovih obljetnica za struku i o brojnim manifestacijama planiranim i do sada ostvarenim, pisano je u Šumarskome listu u vidu izvješća u zapisnicima sa sjednica Upravnog odbora, ili pak u posebnim prilozima, pa o tome ne namjeravam dodatno pisati. Od planiranog, očekuje nas još Godišnja skupština HŠD-a i Svečana akademija u Muzičkoj akademiji, o čemo ćemo detaljnije izvijestiti u br. 1-2/2017.
Ono, o čemu će ovdje biti riječi, odnosi se ponajprije na promjene u odnosu društva, poglavito politike prema šumarskoj struci, za koje smo upravo u zadnjem prošlogodišnjem broju Šumarskoga lista u Riječi Uredništva izrazili svoja očekivanja.Već se priprema novi plan rada, a težeći uvijek prema boljitku, opetovano očekujemo  promjene, naravno nabolje. Koje su to i da li su se one koje smo piželjkivali da se dogode u ovoj godini koja je na kraju barem djelomično ostvarile? Naravno, pitanje je što se promijenilo tijekom ove godine u odnosu politike prema struci i načinu upravljanja s  Trgovačkim društvom „Hrvatske šume“ d.o.o. Malo je reći da je šumarska struka razočarana odnosom prema njoj, ponajprije tzv. SDP-ove, potom Koalicijske i napose nove Vlade. Niti jedna od njih nije vratila šumarstvo u naziv resornog ministrarstva, iako struka gospodari s gotovo pola kopnene površine Hrvatske, gdje je  šuma  itekako važna infrastrukturna kategorija gospodarstva, što  je već prvi pokazatelj što je za sve njih šumarstvo i napose šumski ekosustav.  U programu nove Vlade o šumarstvu samo nekoliko rečenica, i to ponajprije kao sirovinskoj osnovici za privatne drvoprerađivače, čiji očito jaki lobi vjerojatno i dalje očekuje netržišnu cijenu drvnih sortimenata. Pod krinkom da čuvaju radna mjesta, oni se i dalje razbacuju nacionalnim bogatstvom neracionalno ga koristeći,  polučujući minimalnu dodanu vrijednost, a Država im to dopušta. Ovih dana i novi inozemni ulagač u Vukovaru traži jamstvo da mu se osigura sirovina za proizvodnju parketa. On bi također proizvodio parket, čak i od furnirskih trupaca, ali ne na način da plati tržišnu cijenu. Svatko, tko imalo razmišlja, može se upitati zašto netko tko glede osiguranja sirovine   uživa rentu položaja, nije u stanju osigurati sirovinu na način da ponudi veću cijenu od onoga tko bi imao velike troškove transporta sirovine. Mi zagovaramo tržišno gospodarenje samo deklarativno, a ponašamo se potpuno suprotno, puneći džepove privatnih poduzetnika.  „Hrvatskim šumama“ d.o.o. i dalje se nestručno upravlja, kao minornim poslovnim subjektom a ne kao vrlo osjetljivim biotehničkim resursom i najsloženijim ekosustavom, koji zahtijeva multidisplinarni pristup, struci primjereno stručno obrazovanje i iskustvo da bi se optimalno korisili svi benefiti, a ne samo sječa šume koju preferira današnje rukovodstvo. Naravno da to zahtijeva samo trenutno nešto veće troškove, no sveukupna dobit za društvo je neusporedivo veća. Svakako, to umanjuje bonuse za rukovodstvo, a kao što su pokazali oni  su im bili glavni cilj. No, postavlja se pitanje gdje je tu bilo resorno ministarstvo, jer Država je putem njega trebala konntrolirati rad  „koncesionara“ kojemu je povjerila gospodarenje šumama, ili je možda istina da pomoćnik ministra, pa ni ministar, nisu ništa mogli prigovoriti i narediti predsjedniku Uprave. Podsjećamo da Članak 52. Ustava Republike Hrvatske i Zakon o šumama u članku 2. stavak (1) navodi da su “šume i šumska zemljišta  od interesa za Republiku Hrvatsku“, a u članku 3. stavak (1)  „šume i šumska zemljišta specifična su prirodna bogatstva te s općekorisnim funkcijama šuma uvjetuju poseban način upravljanja i gospodarenja“. Ovo je upravo u koliziji s načinom upravljanja i gospodarenja sadašnje Uprave.
Pišući u dogovoru s Uredništvom i Uređivačkim savjetom za rubriku Riječ uredništva, birajući teme, nastojao sam upozoriti na neke postupke Uprave štetne za šumu i šumarstvo, a time i za ukupno gospodarstvo. Nije bilo razumijevanja niti stručne rasprave,  nego samo bahato nipodištavanje struke, i to tako daleko da je otkazana pretplata na Šumarski list, zaposlenicima zabranjeno i spominjanje bilo čega u vezi s HŠD-om i časopisom, pa i odioznost prema terminu „šumarski stručnjak“. Priznaje se samo radnik sjekač, jer on donosi dobit, a time  i bonus. U godinu dana dvije  Vlade nisu razriješile takvu Upravu, pa i sada čitamo da će najprije biti postavljen novi Nadzorni odbor, a Uprava očito i dalje može raditi po svome. Za neke su bonusi krimen a za neke nisu, to neka rješavaju odgovorni, ali za nas je osnovno pitanje može li Uprava argumentirano odgovoriti na postavljena pitanja u Riječi Uredništva u Šumarskome