DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2016 str. 71     <-- 71 -->        PDF

BIJELA PASTIRICA (Motacilla alba L.)
Krunoslav Arač
Opisano je 11 podvrsta od kojih se u Europi gnijezde dvije podvrste: M. a. alba u najvećem dijelu Europe i M. a. yarrel­lii u Velikoj Britaniji, Irskoj i na obalnom području Belgije, Dan­ske, Francuske i Nizozemske. Naraste u dužinu oko 18 cm s rasponom krila 25–30 cm, te 19–27 grama težine, pa je po veličini nešto malo veća od vrapca. Boja perja na gornjem dijelu glave, zatiljku, grlu, krilima i prednjem dijelu prsa je crne boje, dok su lice, čelo, trbuh i donji dijelovi tijela bijele boje, a leđa su svjetlo siva. U usporedbi s mužjakom obojenost glave kod ženki je više siva, te na prsima ima manje crnog perja. Kod mladih jedinki prevladava sivkasta obojenost cijelog tijela. Rep je karakterističan, dug gotovo kao 1/2 tijela, crn s bijelim rubovima. S repom stalno njiše gore-dolje. Kljun je crn, srednje dug, ravan, tanak i šiljasti. Noge su duge, vitke i crne boje. Pjev joj je cvrkutav i kratak. Po tlu se kreće vrlo vješto i brzo, najčešće

ŠUMARSKI LIST 11-12/2016 str. 72     <-- 72 -->        PDF

trčeći. Tijekom leta uzdiže se i ponire, pa ima let u obliku dugih valova. Gnijezdi dva do tri puta tijekom godine od travnja do kolovoza. Gnijezdo je veliko i neuredno, vrlo skrovito smješteno na različitim mjestima u granju na tlu, u šupljinama i udubinama stijena i zidova, na gredama krovnih konstrukcija i drugdje. Građeno je od grančica suhih biljaka, mahovine, lišajeva i travnih vlakanaca, a iznutra je obloženo perjem i dlakom. Nese 4 – 8 bijelih jaja s tamnim točkama i pjegama, veličine oko 21 mm. Na jajima sjedi ženka oko dva tjedna. Mlade ptiće u gnijezdu hrane oba roditelja oko dva tjedna kada napuštaju gnijezdo. S hranjenjem nastavljaju i nekoliko dana nakon napuštanja gnijezda. Hrane se uglavnom manjim insektima i njihovim ličinkama. Vezana je za raznolika staništa najčešće uz obale vodenih površina, rubove šuma, travnjake, parkove i naseljena područja. Nastanjuje cijelu Europu, Aziju, sjeverozapadnu Afriku, jug Grenlanda i zapad Aljaske. Populacije sjeverne Europe sele pojedinačno ili u manjim jatima na zimovanje u južnu Europu i sjevernu Afriku do Kenije i Malavija.
U Hrvatskoj je gnjezdarica na čitavom području, osim na udaljenim otocima, te se dio matične populacije djelomično seli.
Bijela pastirica je strogo zaštićena vrsta u Republici Hrvatskoj.
Jozo Franjić
PUZAVA ŠLJIVA (Prunus prostrata Labill., Rosaceae) U HRVATSKOJ
(= P. prostrata Labill. ssp. velebitica Degen, Cerasus prostrata /Labill./ Ser.)
(= šljiva trnula povaljena, polegla šljiva)
eng. Mountain Cherry, Rock Cherry; njem. Kirschmandel, Niedrige Kirschmandel, Europäische Strauchkirsche, Felsenkirsche
Puzava šljiva prirodno je rasprostranjena na području Mediterana i zapadne Azije. U Hrvatskoj je relativno rijetka i rasprostranjena je na području Gorskoga kotara, Velebita i Biokova (Nikolić 2016). Nastanjuje kamenita, umjereno topla i hranivima siromašna staništa, gorsko-planinskoga područja.
Raste kao gusto razgranjeni grm visine do 1 m. Izbojci su bez trnova. Listovi su naizmjenični, polukožasti, jednostavni; plojka je široko jajasta do obrnuto jajasta ili linearno kopljasta, dužine 10-15 (-25) mm, širine 3-6 (-10) mm klinaste baze, šiljastoga vrha, oštro napiljenoga ruba, ponekad duboko urezana, bez žlijezda, odozgo tamnozelena, gola i sjajna, odozdo sivopustenasta, ponekad s obje strane dlakava ili rjeđe s obije strane gola, nervatura je perasto mrežasta; peteljka je dužine 1-2 mm. Cvjetovi su dvospolni, promjera oko 15 mm; cvjetište je cjevasto, crveno, golo, sjajno i iznutra luči nektar; čaška je građena od pet duguljastih, tupih, crvenih, golih lapova, cjeloga ruba; vjenčić je građen od pet ružičastih, svjetloružičastih do ružičastcrvenih, široko obrnuto jajastih, okruglastih ili široko eliptičnih, oko 7 mm dugih, udubljenih, raširenih latica, koje na bazi imaju kratki i suženi produžetak; prašnika ima 20-25, nejednako dugih, kraći od latica, prašničke niti su tanke, žute i bijele do ružičaste, a prašnice su žute. Plodovi su kuglaste do jajaste, na bazi i na vrhu malo udubljene, tamnocrvene, gole, glatke i sjajne koštunice, promjera 7-9 mm, mesnati dio ploda je sočan, tanak, malo gorak i ne odvaja se od koštice; sjemenka je otrovna (usp. sl. 1-4).
Puzava šljiva je listopadna trajnica – nanofanerofit, heliofilna, entomofilna i endozoohorna (endoornitohorna) vrsta. Cvjeta od travnja do lipnja (u vrijeme listanja), a plodovi dozrijevaju u srpnju i kolovozu. Medonosna, ukrasna i otrovna (sjemenka) vrsta.