DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2016 str. 113     <-- 113 -->        PDF

Prof. dr. sc. EMIL KLIMO (1930. – 2016.)
Igor Anić
Kada je 28. listopada 2016. iz Brna stigla tužna vijest da je u 86. godini života preminuo sveučilišni profesor dr. sc. Emil Klimo, odmah smo obavijestili djelatnike Šumarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatskoga šumarskoga instituta, članove Akademije šumarskih znanosti i Hrvatskoga šumarskoga društva. Svi su ubrzo saznali da nas je napustio veliki šumarski znanstvenik i još veći prijatelj Hrvatske i hrvatskih šumara. Slikovito bismo mogli reći: najbolji češki veleposlanik u Hrvatskoj i najbolji hrvatski veleposlanik u Češkoj.
Prijateljstvo Emila Klime i Hrvatske traje više od pola stoljeća. Posebno je plamtjelo od 2005. godine, kada je na nastavno-pokusne šumske objekte Šumarskoga fakulteta u Zagrebu, Zalesini, Lipovljanima i na Rabu doveo prvu ekskurziju studenata Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije Mendelova sveučilišta u Brnu. Uzvratili smo prvom ekskurzijom hrvatskih studenata šumarstva u Češku. Tradicija redovitih godišnjih međunarodnih studentskih ekskurzija održala se do danas. Profesor Klimo je do 2015. godine sudjelovao na svima, kao vrsni predavač i neumorni prevoditelj. U posljednje dvije godine, zbog zdravstvenih tegoba nije mogao putovati, ali je zato telefonom redovito nazivao i živo se zanimao teče li program po planu i je li sve u redu.
Zadužio je mnoge naše šumarske znanstvenike. Nesebično je pomagao u povezivanju s kolegama u Češkoj i drugim europskim zemljama, radio na objavi znanstvenih radova, organizaciji međunarodnih znanstvenih skupova, recenzentskim postupcima te bio član brojnih povjerenstava, radnih skupina, uredništava i drugih brojnih aktivnosti. Bio je član uređivačkog odbora nekoliko znanstvenih časopisa, među kojima je i međunarodni uređivački odbor Šumarskoga lista.
Zbog svega toga 2005. godine primljen je za počasnog člana Akademije šumarskih znanosti u Zagrebu. Godine 2009. primio je iz ruku predsjednika Republike Hrvatske odlikovanje – Red hrvatskog pletera koje mu je uručeno za osobit doprinos u razvoju ugleda Republike Hrvatske i dobrobiti njenih građana.
Rodio se 23. prosinca 1930. godine u Lubini, u Bijelim Karpatima (Slovačka). Srednju školu završio je u Bratislavi 1950. godine. U razdoblju 1951. – 1955. studirao je na Šumarskom fakultetu Poljoprivrednog sveučilišta u Brnu. Od 1956. godine počinje njegova sveučilišna karijera, najprije kao asistenta, a potom sveučilišnog nastavnika. Godine 1966. stekao je naslov CSc (kandidat vied ili kandidat znanosti). Docentom je imenovan nakon obrane habilitacijskoga rada 1973., a redovitim profesorom 1984. godine.
Bio je dugogodišnji predstojnik Zavoda za pedologiju i geologiju. Od 1970. sudjelovao je u ustrojavanju i razvijanju fakultetskog Zavoda za međunarodne biološke programe koji je prerastao u današnji Institut za ekologiju šuma, na čijem je čelu bio dugi niz godina kao predstojnik. Bio je sveučilišni profesor šumarske pedologije na dodiplomskim i poslijediplomskim studijima te gost-predavač na

ŠUMARSKI LIST 11-12/2016 str. 114     <-- 114 -->        PDF

Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Masarykova sveučilišta u Brnu, Poljoprivrednom sveučilištu u Beču (BOKU) i Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Bio je aktivni sudionik u međunarodnim znanstvenim asocijacijama kao što su International Union of Forest Research Organizations (IUFRO) gdje je vodio radnu skupinu 8.1 Forest ecosystems, zatim European Forest Institute (EFI) gdje je kao član upravnog vijeća pokrenuo inicijativu za primanje Šumarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u tu asocijaciju te kao član nacionalnog odbora International Union of Biological Sciences (IUBS). Osim zagrebačkog, razvijao je suradnju sa sveučilištima u Freiburgu, Münchenu, Beču, Tharandtu, Uppsali, Aasu i Moskvi.
Njegova znanstvena i međunarodna kongresna aktivnost sedamdesetih godina prošloga stoljeća značajno je pridonijela razvoju integriranih interdisciplinarnih istraživanja. Njegovom zaslugom uspostavljena je znanstvena stanica za istraživanje ekosustava šumskih kultura obične smreke u Rajecu, nedaleko od Brna. U njoj je razvio tada novi pristup istraživanjima kopnenih ekosustava koji je uključivao viši stupanj organizacije, provedbu načela kibernetike i korištenje nekonvencionalne instrumentalne tehnologije. Rezultati interdisciplinarnih stacionarnih istraživanja omogućili su objašnjenje složenih ekoloških odnosa u šumskim kulturama obične smreke i dali odgovor na pitanja o ekološkim posljedicama antropogenih učinaka na funkcioniranje i stabilnost šumskih ekosustava. Kao primjer mogu poslužiti rezultati njegovih istraživanja podzolizacije, tijeka tvari i biogeokemijskog kruženja elemenata te uloge tla u ekološkoj stabilnosti šumskog ekosustava koji su uvelike pridonijeli snažnom razvoju znanosti o ekologiji šuma.
Objavio je više od 100 izvornih znanstvenih radova u znanstvenim časopisima i zbornicima radova međunarodnih znanstvenih skupova. Vodio je preko 30 znanstvenih projekata koji su pridonijeli razvoju šumarske znanosti i prakse. Među njima se ističe znanstveni projekt Europskoga šumarkoga instituta pod naslovom Ekosustavi poplavnih šuma Europe u kojemu je obavio detaljnu ekološku analizu poplavnih šuma južne Moravske. Također je bio član PHARE programa u sklopu kojega je radio na procjeni uloge poplavnih šuma i močvara i uklanjanju hranjivih tvari iz površinskih voda. Značajan je i njegov prinos očuvanju biološke raznolikosti polavnih šuma uz češke rijeke Morava i Thaya. Bio je koordinator češkoslovačkog Nacionalnog odbora u međunarodnom programu UNESCO, za projekte IBP (International Biological Programme) i MAB (Man and Biosphere). Dugi niz godina bio je uključen u projekte Instituta za ekologiju šuma, kao što su istraživanje ekosustava obične smreke, poplavnih šuma, onečišćenja zraka i zakiseljavanja tla.
Ured za zaštitu okoliša u Leipzigu angažirao ga je na projektu koji se bavio obnovom, očuvanjem i održivim upravljanjem poplavnim ekosustavima u području Leipziga. U suradnji sa Šumarskom fakultetom u Münchenu rješavao je probleme šumskih tala u područjima ugroženima zagađenjem zraka. Sudjelovao je i u međunarodnom projektu koji se bavio prognozom učinaka globalnih klimatskih promjena na šumska tla.
Među najveće doprinose šumarskoj znanosti zasigurno pripadaju njegove uredničke knjige: Floodplain forest ecosystem (prvi dio 1985., drugi dio 1991.), Spruce Monocultures in Central Europe (2000.), The Floodplain Forests in Europe (2001.) i Floodplain Forests of the Temperate Zone of Europe (2008.). Ovu posljednju treba istaknuti kao njegovo životno djelo enciklopedijskog značenja, u čijem je stvaranju njemu svojstvenom energijom povezao šumarske znanstvenike iz Brna, Beča i Zagreba.
Krasile su ga sposobnosti komunikacije i povezivanja ljudi koje su u kombinaciji s dobrotom koja je iz njega zračila te ogromnom radnom energijom, redovito dovodile do ostvarenja svih planova i projekata kojima se bavio. Nažalost, posljednji projekt kojega je sadržajno osmislio i pokrenuo – monografiju posvećenu suradnji između šumarskih fakulteta u Brnu i Zagrebu nije stigao dovesti do kraja.
Hrvatski šumari zauvijek će sačuvati lijepo sjećanje na vrsnog znanstvenika, plemenitog čovjeka i velikog prijatelja.