DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/2016 str. 98     <-- 98 -->        PDF

HELIODOR PRELESNIK (1914–2015)
Porin SCHREIBER
Poštovani i samozatajni gospodin Heliodor Prelesnik, dipl. ing. šum., napustio nas je u kasnu jesen 20. studenog 2015. godine u nepunoj 102. godini života. Koliko mi je poznato među šumarima je najdugovječniji dalmatinski i hrvatski krški šumarnik. Nama šumarima Dalmacije ostavio je dostojno sjećanje na vrijednog šumarskog znalca i čovjeka široke opće i duhovne kulture. Susreti i druženja s inženjerom Prelesnikom bila su povlastica među kolegama i poticaj za pojašnjavanje realnosti problematike i zbilje prevrtljivih zbivanja u djelatnosti i organizaciji naše struke.
Rodio se na otoku Braču u Supetru 3. listopada 1914. godine, a kršten imenom Heliodor u Kotoru od roditelja, oca Božidara, sudaskog službenika na dužnosti direktora Zemljišnog odjela u Kotoru i majke Eleonore podrijetlom iz ugledne i plemenite francuske obitelji Thiard de Laforest, koja je vodila knjižnicu u Kotoru. Ime Heliodor grčkog je podrijetla, a u hrvatskom izričaju značenja “dar sunca’’. Majčino prezime Laforest u prijevodu je “šuma’,’ pa je metafizički iz oba značenja imena, rođenjem predodređen biti šumarom.
Svoje rano dječaštvo proveo u Kotoru, poistovjećujući ga svojim rodnim zavičajem te je ostao “tvrdokorni i nepopustljivi’’ Kotoranin. Heliodor polazi i završava osnovno školovanje u Kotoru 1924. Bio je član katoličke mladeži, a u 11. godini kao dječaku pripala mu je počast da u Kotoru 27.1.1925. bude odabran za Malog Admirala Bokeljske mornarice, pa je sa terase katedrale sv.Tripuna zanosno izgovorio Lode (pohvale) zaštitniku grada Kotora sv. Tripunu. Njegovu je zanesenost Kotorom kao svojim zavičajem “Hrvatsko građansko društvo Crne Gore – Kotor’’ opisalo u sućuti obitelji u svom glasilu u prilogu In Memoriam: “Bez obzira na to što sam najveći dio svog života proveo izvan Kotora, osjećam se Kotoraninom jer mi je Kotor mladenački zavičaj, a na gradskom groblju u Škaljarima počivaju svi moji najdraži!’’.
Državnu realnu gimnaziju polazio je i završio u Kotoru 1933. godine, a te godine postaje tajnikom Gradske organizacije HSS-a u Kotoru, djelujući kao bokeljski Hrvat na pripajanju Boke Banovini Hrvatskoj. U jesen iste godine upisuje studij šumarstva na Šumarskom fakultetu u Zemunu koji je tada administrativno i teritorijalno pripadao Banovini Hrvatskoj. Prelazi u Zagreb i nastavlja studij na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na kojem diplomira 1939. godine. Po završenom studiju odlazi na odsluženje vojne obveze u Maribor, kada se u Europi već osjeća da će doći do rata.
Prvu pripravničku službu prihvaća 10. prosinca 1940. god. kao nadničar do 31. prosinca iste godine u Direkciji šuma Sarajevo. Nakon službe u Sarajevu zapošljava se kao šumaraski vježbenik u Pododsjeku za šumarstvo Ispostave banske vlasti Banovine Hrvatske u Splitu. Kada su Talijani 1941. god. okupirali Split odlazi u Makarsku na tadašnji teritorij NDH i prihvaća službu 1. rujna 1941. god., gdje nastavlja raditi kao šumarski vježbenik u Šumsko – tehničkom uredu za uređivanje bujica. Makarsko je primorje pod strmim obroncima planinskog masiva Biokova prepuno bujičnih tokova sve do Gradca, u kojemu radi do 22. lipnja 1942. god. Iz Makarske je po službenom nalogu premješten u Ravnateljstvo šuma u Dubrovnik 23. lipnja 1942. god., gdje službuje nedaleko voljenog zavičaja Kotora u kojem osniva obitelj s g-đicom Anom Luković Bokeljkom, Hrvaticom iz Prčnja. Nastavlja obiteljski život u Dubrovniku sve do kraja Drugog svjetskog rata. Po imenovanju nove vlasti u Dubrovniku, postavljen je 31. siječnja 1945. god. na dužnost izvjestitelja za bujičarstvo pri Narodnom odboru Općine Dubrovnik. Nakon toga opet je po dekretu premješten 1. veljače 1945. god. na otok Brač gdje službuje u Narodnom odboru Kotara u Supetru kao šumarski referent za otoke Brač i Hvar, gdje radi do 28. prosinca 1946. godine.

ŠUMARSKI LIST 9-10/2016 str. 99     <-- 99 -->        PDF

Dan nakon toga slijedi nalog s premještajem u novu službu sa zadaćom i ciljem osnivanja i ustrojavanja srednjeg stručnog šumarskog obrazovanja učenika škole u Drnišu pod nazivom “Kraška šumarska škola u Drnišu’’. Službeni osnivač škole bio je Oblasni narodni odbor Dalmacije s trogodišnjim školovanjem, kako bi što prije obrazovao stručni terenski kadar. Uz to što je obavljao dužnost direktora, predavao je najveći dio stručnih predmeta, a za opće školske predmete morao se snalaziti angažiranjem profesora i nastavnika iz škola u Drnišu. Istovremeno u Zadru otvara se tečaj za osposobljavanje polaznika za zvanje lugara na kojemu inženjer Prelesnik predaje predmete uzgajanje šuma i pošumljivanje krša s praktičnim radom prilagođenim njihovom osnovnom obrazovanju. Uz školu je osnovao i šumski rasadnik. Nakon dvije godine donešena je odluka o dokidanju škole u Drnišu s preseljenjem u Split 1948. godine pod nazivom Srednja šumarska škola za krš u Splitu.
Dokidanjem škole u Drnišu u ljeto 1948. inženjer Prelesnik 11. kolovoza 1948. god., dobiva novo službeno postavljenje imenovanjem za šefa tek osnovane Sekcije za pošumlljavanje te dobiva i zadaću otvaranja lugarskog tečaja, predavajući im predmete uzgajanje šuma i pošumljivanje krša s praktičnim radom. Nakon nepune godine dana 1. srpnja 1949. god. prihvaća novu dužnost referenta iz oblasti šumarstva pri Narodnom odboru Kotara Sinj, u kojemu radi do 30. lipnja 1950. god. Osnivanjem Šumarije Sinj 1. srpnja 1950. god. postaje njenim direktorom, a istovremeno od 1. siječnja 1961. do 15. ožujka 1963. godine ispomaže radu u Šumskom gospodarstvu u Splitu, radeći bez posebne naknade kao šef Sektora za plan i proizvodnju. Ustrojavanjem Šumskog gospodarstva Split kojemu su pripadale šumarije Sinj, Split, Brač i Hvar, radi u njemu od 16. ožujka 1963. u istom svojstvu do rasformiranja krajem1964. godine. Nakon toga ponovno je od 1. siječnja 1965. god., postavljen za direktora Šumarije Sinj, gdje radi do 18.veljače 1969. godine. Tako je gotovo pola svoga radnog vijeka odradio kao direktor Šumarije Sinj, djelujući u nepovoljnim vremenima i uvjetima za dalmatisko šumarstvo. U tom razdoblju kroz punih 20 godina prošao je i najteže vrijeme u opstojanju Šumarije Sinj i egzistencije svojih djelatnika, vodeći ih kroz Scile i Haridbe tog vremena, nerazumijevanjem društva i politike za šumarstvo, posebice u odnosu na krš.
Da bi pomogao u ostvarivanju uspješnog financijskog poslovanja Šumarije Sinj, prihvaća 1957. god. ponudu Dalmatinskih hidroelektrana Split za izradu projekta “Elaborat za pošumljivanje područja oko brane HE Peruča i bujičnih slivova Čorina draga – Zeleni vir”. Tim projektom Šumarija Sinj izvodila je vrlo složene i kompleksne radove pošumljivanja u slivnim područjima rijeke Cetine u zaštiti tla od erozije. Tada je prvi puta u Dalmatinskom kršu primijenjen način pošumljivanja tehnikom izrade gradona i sadnjom sadnica crnog bora u njima na priobalnim strmim padinama jezera i toka rijeke Cetine, kao i u njenim bujičnim pritocima. Prilikom održavanja UO HŠD 10. travnnja 2016. na području gospodarenja Uprave šuma Podružnice Split, obilaskom područja Šumarije Sinj članovi UO posjetili su tu lokaciju gdje je JNA 1992. u vrijeme Domovinskog rata, uz podršku četnika minirala branu i granatiranjem pošumljenih površina pokušala spaliti djelo inženjera Prelesnika, no uz manju štetu bez uspjeha. Kao dokazani stručnjak i znalac te šumarski praktičar i poznavatelj problematike pošumljivanja na kršu, godine 1959. bio je tri mjeseca na specijalističkom putovanju u Italiji kao stipendist FAO-a UN u vezi s temom “Pošumljavanje krša – Mehanizacija i organizacija radova pošumljivanja krša i goleti s primjenom suvremenih metoda i novih strojeva”. Nakon završetka studijskog putovanja napisao je izvješće na tridesetak stranica s upoznavanjem suvremenih inovacija u pošumljivanju i uzgoju šuma na kršu. Kao svestrani poznavalac struke, uključen je 1964. god. u stručnu skupinu za izradu projekta hortikulturnog i parkovnog uređenja “Rekreacijskog vojnog centra Lora’’ na poluotoku Lora u Poljudu, uz luku učilišta Mornaričke vojne akademije “Lora” u Splitu.
Iz Šumarije Sinj premješten je 19. veljače 1969. u Šumsko gospodarstvo Split te vodi poslove referenta za uzgoj, iskirišćivanje i plan do 7. rujna 1975.god., a već od 8. rujna postavljen je za direktora Šumskog gospodarstva Split. U razdoblju od 1970. do 1979. god. izabran je i postavljen za člana Republičke komisije za sjemenarstvo, zaštitu bilja i biljnih bolesti, a 30. lipnja 1979. godine nakon trnovitog radnog putovanja mnogobrojnih životnih i obiteljskih postaja odlazi u zasluženu mirovinu. Umirovljenjem ostaje i dalje vezan uz struku i zbivanja u njenom društvenom životu. Bio je član staleškog Udruženja inženjera i tehničara grada Splita od osnutka nakon Drugog svjetskog rata, a u rzdoblju 1983–1984. god., inženjer Prelesnik bio je i predsjednikom stručnog društva, te nastavno i redoviti član Hrvatskog šumarskog društva Ogranak Dalmacija Split.
Kao umirovljenik 1987. god. postaje suradnik Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša – Split pri izradi najsadržajnijeg stručnog dijela “Programa gospodarenja šumama i šumskim zemljištima užeg područja krša za razdoblje 1982–1991.’’, za Šumsko gospodarstvo Sinj i ŠG Drniš. U svojim poznim godinama ispisuje živo i duhovito do kraja života, povijesne panagirike u nastavcima o Kotoru i znakovitim osobama Kotora, pod naslovom “Kotor moje mladosti’’ u “Hrvatskom glasniku’’ Hrvatskog građanskog društva Crna Gora – Kotor.
Ostaje nam dovijeka poštovanje, zahvalnost i sjećanja na uglednog šumara gospodina Heliodoru Prelesniku i njegov stručni i ustrajni rad i za sve dobro što je učinio za šumarstvo krša, posebice Dalmacije. Osobno, kao i našim članovima HŠD-a ostaje žal što zbog njegove samozatajnosti i izbora tihe sahrane u obiteljskom okružju nismo bili nazočni oproštaju na hrvatskoj grudi ispod uspravnih visokih čempresa, ovaj put ne na njemu dragom Škaljarskom groblju Kotora, (... Čeznem za svojim zavičajem, Pod čempresima rod mi leži, A malo dalje more bije....), već pod dostojanstvenom čempresadom mira na splitskom groblju “Lovrinac’’.