DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/2016 str. 98     <-- 98 -->        PDF

HELIODOR PRELESNIK (1914–2015)
Porin SCHREIBER
Poštovani i samozatajni gospodin Heliodor Prelesnik, dipl. ing. šum., napustio nas je u kasnu jesen 20. studenog 2015. godine u nepunoj 102. godini života. Koliko mi je poznato među šumarima je najdugovječniji dalmatinski i hrvatski krški šumarnik. Nama šumarima Dalmacije ostavio je dostojno sjećanje na vrijednog šumarskog znalca i čovjeka široke opće i duhovne kulture. Susreti i druženja s inženjerom Prelesnikom bila su povlastica među kolegama i poticaj za pojašnjavanje realnosti problematike i zbilje prevrtljivih zbivanja u djelatnosti i organizaciji naše struke.
Rodio se na otoku Braču u Supetru 3. listopada 1914. godine, a kršten imenom Heliodor u Kotoru od roditelja, oca Božidara, sudaskog službenika na dužnosti direktora Zemljišnog odjela u Kotoru i majke Eleonore podrijetlom iz ugledne i plemenite francuske obitelji Thiard de Laforest, koja je vodila knjižnicu u Kotoru. Ime Heliodor grčkog je podrijetla, a u hrvatskom izričaju značenja “dar sunca’’. Majčino prezime Laforest u prijevodu je “šuma’,’ pa je metafizički iz oba značenja imena, rođenjem predodređen biti šumarom.
Svoje rano dječaštvo proveo u Kotoru, poistovjećujući ga svojim rodnim zavičajem te je ostao “tvrdokorni i nepopustljivi’’ Kotoranin. Heliodor polazi i završava osnovno školovanje u Kotoru 1924. Bio je član katoličke mladeži, a u 11. godini kao dječaku pripala mu je počast da u Kotoru 27.1.1925. bude odabran za Malog Admirala Bokeljske mornarice, pa je sa terase katedrale sv.Tripuna zanosno izgovorio Lode (pohvale) zaštitniku grada Kotora sv. Tripunu. Njegovu je zanesenost Kotorom kao svojim zavičajem “Hrvatsko građansko društvo Crne Gore – Kotor’’ opisalo u sućuti obitelji u svom glasilu u prilogu In Memoriam: “Bez obzira na to što sam najveći dio svog života proveo izvan Kotora, osjećam se Kotoraninom jer mi je Kotor mladenački zavičaj, a na gradskom groblju u Škaljarima počivaju svi moji najdraži!’’.
Državnu realnu gimnaziju polazio je i završio u Kotoru 1933. godine, a te godine postaje tajnikom Gradske organizacije HSS-a u Kotoru, djelujući kao bokeljski Hrvat na pripajanju Boke Banovini Hrvatskoj. U jesen iste godine upisuje studij šumarstva na Šumarskom fakultetu u Zemunu koji je tada administrativno i teritorijalno pripadao Banovini Hrvatskoj. Prelazi u Zagreb i nastavlja studij na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na kojem diplomira 1939. godine. Po završenom studiju odlazi na odsluženje vojne obveze u Maribor, kada se u Europi već osjeća da će doći do rata.
Prvu pripravničku službu prihvaća 10. prosinca 1940. god. kao nadničar do 31. prosinca iste godine u Direkciji šuma Sarajevo. Nakon službe u Sarajevu zapošljava se kao šumaraski vježbenik u Pododsjeku za šumarstvo Ispostave banske vlasti Banovine Hrvatske u Splitu. Kada su Talijani 1941. god. okupirali Split odlazi u Makarsku na tadašnji teritorij NDH i prihvaća službu 1. rujna 1941. god., gdje nastavlja raditi kao šumarski vježbenik u Šumsko – tehničkom uredu za uređivanje bujica. Makarsko je primorje pod strmim obroncima planinskog masiva Biokova prepuno bujičnih tokova sve do Gradca, u kojemu radi do 22. lipnja 1942. god. Iz Makarske je po službenom nalogu premješten u Ravnateljstvo šuma u Dubrovnik 23. lipnja 1942. god., gdje službuje nedaleko voljenog zavičaja Kotora u kojem osniva obitelj s g-đicom Anom Luković Bokeljkom, Hrvaticom iz Prčnja. Nastavlja obiteljski život u Dubrovniku sve do kraja Drugog svjetskog rata. Po imenovanju nove vlasti u Dubrovniku, postavljen je 31. siječnja 1945. god. na dužnost izvjestitelja za bujičarstvo pri Narodnom odboru Općine Dubrovnik. Nakon toga opet je po dekretu premješten 1. veljače 1945. god. na otok Brač gdje službuje u Narodnom odboru Kotara u Supetru kao šumarski referent za otoke Brač i Hvar, gdje radi do 28. prosinca 1946. godine.