DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/2016 str. 90     <-- 90 -->        PDF

POPULARIZACIJA HRVATSKE FLORE
Jozo FRANJIĆ
Makedonski hrast (Quercus trojana Webb, Fagaceae) u Hrvatskoj
(= Q. grisebachii Kotschy, Q. macedonica DC., Q. ostryaefolia Borbás)
(= crni cer, makedonski cer)
eng. Macedonian Oak; njem. Macedonische Eiche; fra. Chéne de Macedonie; tal. Quercia troiana
Makedonski je hrast prirodno rasprostranjen na zapadnome dijelu Balkanskoga poluotoka, jugoistočnome dijelu Apeninskoga poluotoka (Apulia) i u sjeverozapadnome dijelu Male Azije. Visinski je rasprostranjen od razine mora, pa sve do oko 900 (-1500) m n.v. na južnim padinama. Najbolje razvijene sastojine nalaze se od 200-500 m n.v. Naseljava topla kamenita staništa submediteranskoga područja. Često se javlja pojedinačno ili u manjim skupinama, a nisu rijetki i manji šumarci pa i veće sastojine od nekoliko desetaka hektara.
U Hrvatskoj je rasprostranjen na području Dalmacije. U Flora Croatica Database (Nikolić 2016) navode se samo tri lokaliteta na samom jugu (Prevlaka), a lokalitet Brižine kod naselja Parčine, Dalmatinska zagora (43.67339, 16.31376) se ne navodi, iako je to nalazište u literaturi poznato još od 1999. godine (usp. Tolić 1999). Dana 20. svibnja 2015. godine provjeren je taj nalaz i utvrđeno je da se zaista radi o makedonskome hrastu (usp. sl. 1-4). To nalazište je ujedno i najzapadnije nalazište makedonskoga hrasta (za BiH najzapadnije nalazište je Trebižat 43°09’25’’ 17°36’25’’, Ballian i dr. 2014). Za hrvatsku floru to nalazište ima veliko značenje, jer se na njemu nalaze stabla stara i preko 200 godina (usp. Tolić 1999) te se može pretpostaviti da se radi o još jednom hrastu koji je autokton u hrvatskoj flori i trebalo bi mu posvetiti znatno veću pozornost.
Raste kao grm ili niže stablo visine oko 20 m, a prsni mu promjer može dostići i preko 100 cm. Korijenov mu je sustav dobro razvijen, ima središnji korijen i dobro razvijeno bočno korijenje. Krošnja mu je u mladosti piramidalna a kasnije široka, jajasta ili polukuglasta. Kora na tanjim ograncima i grančicama je glatka, sivkastozelenkasta i sjajna, a na deblu i debljim granama je sivosmeđa, po nekoliko centimetara duboko mrežasto ispucana. Pupovi su sitni oko 5,5 mm dugi i promjera oko 3 mm, jajasti, crvenkastosmeđi, sastavljeni od većega broja ljusaka, koje su u mladosti dlakave. Plojke listova su su eliptične, sitne, do oko 6 cm duge i oko 2 cm široke, na bazi srcaste, polukožaste, tvrde, odozgo su tamnozelene, gole, sjajne, a odozdo svjetlozelene i obrasle dlačicama; nervatura je nepravilno paralelna, jako izražena, osobito odozdo; peteljke su kratke;