DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2016 str. 105     <-- 105 -->        PDF

VLADIMIR MALEZ (1939–2016)
Miroslav BENKO
Listah nedavno neke stare papire, rekli bi mladi „iz onog vremena“ i sjetih se cijele ekipe što mlađih što starijih kolega, koji su tada utirali put novog vremena za Šumsko gospodarstvo Varaždin, važnog i povijesnog događaja, izrade prve osnove područja koja je ujedno bila i preteča osnivanja varaždinske taksacije.
Bilo je to pred trideset godina, 1986. u dobroj i pozitivnoj atmosferi kolegijalnog i nadasve stručnog i ljudskog entuzijazma.
Vlado je tada bio značajno pojačanje četveročlane ekipe, jer Zvonko i ja bili smo još „zeleni“, tek završili prve korake u struci, a Vlado je bio pun znanja i iskustva i ogromne želje da nesebično pomaže mladim kolegama, da nas uči onome što nas knjige nisu mogle naučiti, jer on je bio velika životna knjiga, otvorena i topla srca, uvijek dobro raspoložen.
Uvijek elegantan, vrlo pedantan, jako sistematičan, pravi gospodin! Voljan i spreman pomoći svakome, svakom čovjeku, poznaniku i neznancu, prijatelju u nevolji, i u šumi i u uredu i u neformalnom druženju. Čovjek pun energije, snage, kondicije, bistrine uma, znanja i iskustva, volje za životom, potrebe za druženjem, stvaranjem prijatelja, jer gdje je bio Vlado tamo je bilo živo, veselo, ljudski, otvoreno, iskreno.
Čovjek širokog svjetonazora, rijetko širokog spektra interesa, izuzetno kvalitetnog spoja teorije i prakse ne samo u šumarstvu, već i u zaštiti prirode, sportu, automobilizmu, poljoprivredi, enologiji, kulturi. Sportaš u duši, čovjek u srcu, šumar po vokaciji. Velik i plemenit čovjek!
Vladimir Malez, sin je Adama, vojnog muzičara i Milke Vrček, domaćice, rođen u Vojvodini u Vršcu 10. srpnja 1939. godine. Hrvat po narodnosti.
Osnovnu školu pohađao je u Zagrebu i Rijeci, a gimnaziju je završio u Varaždinu 1958. godine. Diplomirao je 1963. godine na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagebu.
U svojoj bogatoj karijeri prošao je put od revirnika u šumariji (1964. do 1977.), preko šumarskog i lovnog inspektora (1977. do 1981.) do direktora komunalne radne organizacije „Parkovi“ (1981. do 1985.). U mirovinu je otišao 2004. godine kao samostalni taksator Hrvatskih šuma, na što je bio jako ponosan.
Na svakom radnom mjestu ostavio je dubok i neizbrisiv trag velikog stručnjaka, diplomiranog inženjera šumarstva. Iz tog je razloga nastavio pružati svoje stručno znanje i iskustvo radom u brojnim komisijama i povjerenstvima Ministarstva poljoprivrede i šumarstva kao i u nevladinim udrugama iz područja zaštite prirode i okoliša.
Sreli smo se prošli tjedan na Korzu, pričali o obnovi arboretuma i dvorca Opeka, nesvjesni razvojem događaja, otišli svak svojim putem, ali sretni i zadovoljni puni vjere u obnovu nečeg davno zaboravljenog.
To je bio naš posljednji susret i kao i uvijek razgovor prožet stručnim mislima i idejama za dobrobit društva i mladih generacija.
Takav je bio Vlado!
Počivaj u miru, al prati nas na svakom koraku, jer nastavljamo koračati tvojim stazama koje si nam utro!