DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 7-8/2016 str. 90     <-- 90 -->        PDF

sam vidio da se javlja pomlađenje, no trebat će proći 30-tak godina da ono uraste u srednji sloj sastojine, što opet znači da nadstojna stabla taj period trebaju izdržati, tj. ostati živa. To će biti veliki izazov za doznačivače, ali i za uređivače, jer se cijeli sustav uređivanja šuma treba prilagoditi nastaloj situaciji. U biti događat će se konverzija jednodobne jelove sastojine u prebornu. To je, ponavljam, jedan složen proces i veliki izazov za kolege u Gorskom kotaru. Bukove pak sastojine treba pomladiti na način da postanu jednodobne sastojine. Ne želim dalje ulaziti u tu problematiku, jer to je tema detaljnih istraživanja koja nisu rađena. Osvrćem se na predavanje prof. Martinića koji je stanje sastojina po FSC certifikaciji prikazao „smailićima“ koji su većinom svi tužni, a to potvrđuje moje stavove da šumama ne gospodarimo u dobrom smjeru. Intenzitet radova u šumi pada, sve manje se bavimo uzgajanjem šuma i u budućnosti postoji realna opasnost da izgubimo FSC certifikat (imam svoje mišljenje o tom certifikatu koje nije povoljno, ali kada ga već imamo trebamo ga se i pridržavati). Nažalost nisam danas vidio konkretne podatke; koliko hektara šuma u Gorskom kotaru je zahvaćeno ledolomom, koliko kubika je oštećeno, koliko je posječeno i koliko površine je sanirano. Vidio sam procjene, no te konkretne podatke nisam vidio.
Prof. dr. sc. Renata Pernar vratila se na početak sklapanja Ugovora s Hrvatskim šumama. Tim koji je danas iznosio podatke s tog Projekta ponudio je metodologiju naručitelju kako rješavati ovaj i slične probleme koje je spomenuo akademik Anić. Kolega Štimac u svom izlaganju rekao je da je metodologija napravljena nakon dvije godine, s čime se ne bi složila jer ona je ponuđena odmah u ožujku 2014. godine. Osobno sam helikopterom nadletjela cijelo područje, napravljena je snimka koja nije plaćena iz ovog Projekta nego iz drugih sredstava Šumarskog fakulteta. Sam Projekt, kao što se vidi iz naslova, nije se odnosio samo na ledolom u Gorskom kotaru, već su mu pridodane sve moguće elementarne nepogode, osim potresa, tako da su i rezultati bili općeniti. Ono što sam unutar Projekta obradila ja, konkretno površine oštećenosti, to je procjena, no to je tada jedino bilo moguće. Dakle, na snimkama nakon nepogode napravljena je metodologija, no na snimkama koje bi sada trebalo napraviti moglo bi se utvrditi koji je trend ovih sastojina.
Prof. dr. sc. Jura Čavlović osvrnuo se na raspravu akademika Anića u kojoj je spomenuo metodu uređivanja prof. Klepca, koju on tumači i svojim studentima, no ona djeluje kada imamo uravnotežene preborne strukture, što nije slučaj u Gorskom kotaru. Kada bi imali uravnotežene preborne strukture, naravno da bi i posljedice ledoloma bile manje.
U svom izlaganju usredotočio sam se na metode, pristupe i varijable procjena oštećenja, iako je bilo malo vremena, iz mog izlaganja mogao se iščitati recept, bez obzira o kakvim se sastojinama radi, podržavanja i oblikovanje prebornih, ali i raznodobnih struktura s obzirom na raznolikost, razvojnu dob i dimenzije stabala. Prebornu strukturu lakše je uspostaviti kada imamo mladu ili srednjedobnu jelovu sastojinu, nego kada imamo staru sastojinu. Ne bi se složio s akademikom Anićem da u čistim bukovim sastojinama na ovom području treba podržavati isključivo jednodobne strukture. Osnovni recept je nastojati oblikovati prirodne strukture, stablimično grupimične razvojne strukture, a glavna podloga je donijeti odgovarajući propis sječe kao oblik njege koji u nekim slučajevima može biti 100 % prirasta, negdje npr. i 170 %. U fazi oblikovanja preborne strukture etat može biti i 40 ili 50 % prirasta. Bitna je i odgovarajuća provedba toga propisa, tj. raspodjela po prostoru i vertikalnoj strukturi, što ovisi o umješnosti uzgajivača.
Prof. dr. Boris Hrašovec rekao je, u svom stilu, kako je uživao radeći s kolegama od početka sanacije ledoloma. Mogu reći da su se svi „muški potrudili“, pogotovo s obzirom na „sapeto“ stanje zaposlenika u poduzeću „Hrvatske šume“, da ove šume dovedu u kakav takav red nakon ove katastrofe. Sutra imamo u planu obići sastojine napadnute potkornjacima, koji rade svoje i „ne pitaju“ za vlasništvo šume, okolnosti u kojima radimo i sl. Činjenica je da djelujemo u jednom kaotičnom sustavu opterećenom birokracijom i legislativom u kojemu i najelementarnije stvari postaju komplicirane.
Blaženka Kulić, dipl. ing., savjetnica za šumarstvo i lovstvo u Primorsko goranskoj županiji, prisjetila je nazočne kako je PGŽ, na poticaj šumovlasnika, 29. travnja u Gerovu, organizirala sastanak na temu opasnosti od potkornjaka za goranske šume. Na sastanku su nazočile sve relevantne šumarske institucije. U okolnostima kada je poduzeće Hrvatske šume d.o.o. okrenuto „samo sebi“ PGŽ našla je za svrsishodno da organizira taj skup kako bi našli odgovore za sve naše šume. Potkornjak ne poznaje granice državnih i privatnih šuma. Osvrnula se i na prethodno iznesene stavove prof. Hrašovca i zapitala se „do kada će struka šutjeti na sve te negativnosti.
Šumarska struka (HŠD), rekao je Delač, jasno je izrazila svoje stavove o stanju u šumarstvu, pa i ponudila rješenja. Međutim, danas se malo toga pita struku. Država kao vlasnik najvećeg dijela šuma nema Strategiju ili je ne provodi. Upravljanje trgovačkim društvom prepušta se vladajućim elitama koje uvijek iznova izmišljaju šumarstvo, dok sitni interesi nas šumara sprječavaju ozbiljniji otpor takvim trendovima.
TERENSKI OBILAZAK 18. LIPNJA