DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 7-8/2016 str. 76     <-- 76 -->        PDF

Zaštita monumentalnih stabala zbog njihove javne važnosti utvrđena je „Kodeksom o kulturnim dobrima i krajoliku“, koji upućuje na njihovo identificiranje putem popisivanja, što propisuje čl. 7. Zakona br. 10 iz 2013. godine.
Akademija, zajedno sa Sveučilištem Teramo, koji su i organizirali ovaj kongres, preporuča da se iznesu izvješća, podupru složene operacije novog popisa i da poticaj jačanju kulture o monumentalnim vrijednostima bez ograničenja i zabrana.
Dalila Russo i ostali: Očuvanje monumentalnih stabala, kao kulturno i okolišno dobro u vremenu i prostoru
Novi pristup kulturi monumentalnih stabala, iniciran sedamdesetih godina od Državnih šuma, reguliran je Zakonom br. 10 iz 2013.godine i Dekretom Ministarstva poljoprivrede i šumarstva od 23. listopada 2014. godine.
Pravna definicija i kriteriji za priznavanje i popisivanje su neophodni elementi za ustanovljenje mehanizma zaštite i očuvanje stabala spomeničkog obilježja.
Zakonom br. 10/2013 ustanovljuju se prirodni prostori u gradovima kao sredstvo za poboljšanje kvalitete života, a Dekretom se preciziraju dimenzije: opseg, visina, promjer krošnje kao ostali eventualno važni elementi za selekciju monumentalnih stabala.
Od svog postanka, ljudske sudbine su vezane uz drveće, i govoriti „o drvetu i čovjeku“ znači govoriti o povijesti koja se može smatrati beskonačnom (Jacques Brosse 2013).
U drugoj polovici devetnaestog stoljeća stabla su, osim što su predstavljala ukrasni element grada, imala unutarnje značenje, činila su akt vjere u budućnost i bila nositelj vrijednih poruka kao ostavštinu budućim generacijama. Spomen stabla su čuvari memorije za društvenu zajednicu koja tako prepoznaje mjesta i njihove kulturne i povijesne karakteristike, a njihovo očuvanje uključuje i čuvanje okoliša u koji su uvršteni.
Čovjek i njegovo okružje vezani su uzajamnom snagom utjecaja i promjena, a spomen stabla su komponenta bogatstva nekog kompleksa i važan čimbenik za razne aktivnosti, podučavanje i razvoj naturalističkog turizma. Krajolik ima svoje komponente vrijednosti, kada se iste one mogu vidjeti i doživjeti.
Danniele di Santo: Uloga monumentalnih stabala i starih šumskih zajednica u očuvanju biološke raznolikosti
Milijunima godina drveće ima najvažniju ulogu u ekološkim zemljanim sustavima, različitog stupnja složenosti: šume, šumovite stepe i prerije, drvoredi, močvarna vegetacija i sl.
Osim što čine „osnovno tkivo“ organiziranih sustava, pojedina stabla, posebno ona velikih dimenzija i posebnog vegetativnog stanja mogu postati pravi vlastiti ekosustavi.
Mnoge skupine organizama i uzajamnim djelovanjem stvaraju učinak „ekosustav stabla“, koji zajedno s površinskim dijelom tla čini posebno bogatu biološku raznolikost.
Organizmi koji nastanjuju koriste velika i stara stabla za: prehranu, gniježđenje i reprodukciju, dnevno i noćno sklonište, prezimljavanje i supstrat rasta u području korijena.
Drvenaste biljke u svojoj strukturi sadrže razne zalihe hranjivih sadržaja koji omogućuju razvoj mnogih organizama. Među njima su korisnici prvog stupnja fitofagi, fitomizi, ksilofagi i saprofiti. Stara stabla često sadrže trulež i mrtvo tkivo na kojemu su nastanjene zajednice bakterija i gljiva koje su često jako vidljive, kao npr. gljive truležnice bijela rupičarka (Ganoderma applanatum) i bukova guba (Fomes fomentarius).
Na deblima i debelim granama koje su prethodno degradirane od gljiva omogućava naseljavanje raznih inse­ka­ta, posebno kornjaša, čije larve prave hodnike pod korom, hraneći se drvom. Na velikim hrastovima posebno su karakteristični jelenak (Lucanus cervus) i strizibuba (Cerambyx cerdo) te Alpska rozalija (Rosalia alpina) na bukvi. Osim primarnih konzumatora, velika stabla nastanjuju mnoge zajednice koje se ne hrane drvetom, ali im je u određenoj fazi razvoja drva potrebno kao domaćin. Tako se na primjer brazdar (Rhysodes sulcatus), dosta rijetki kornjaš, hrani mixomicetima koji nastanjuju trulo drvo.
Obilje kornjaša koji nastanjuju stara stabla utječe na prisutnost mnogih ptičjih zajednica, kao na primjer žuna i djetlića (Picus viridis i Dendrocopos major) koji se hrane larvama i odraslim insektima.
Te ptice ne koriste velika stabla samo na prehranu već i za gniježđenje i razmnožavanje. Njihove bušotine često poslije koriste druge ptice ili glodavci (puh).
Velike krošnje stabala su idealna mjesta za gniježđenje mnogih ptičjih vrsta (vrane, vrapci) i malih glodavaca (puhovi).
Svi dijelovi stabala: deblo, krošnja i korjenov sustav mogu služiti kao sklonište mnogih životinjskih vrsta, odmorište velikih jata ptica te boravak nekih noćnih ptica (sove, ćukuše) i šišmiša.
U pukotinama i dupljima je prikladno mjesto za prezimljavanje ili boravak za vrijeme zimskog sna. Tu nalaze zimsko utočište mnogi gmazovi i vodozemci, a to se posebice odnosi na bazalni dio debla, površinsko korijenje. Kora velikih stabala je često naseljena mnogim vrstama gljiva, mahovinom i lišajevima.
Lišajevi imaju važnu ulogu kao indikatori ekološke kvalitete okoliša. Oni nemaju korjenov sustav te njihov metabolizam ovisi isključivo o kemijskim elementima i