DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2016 str. 74 <-- 74 --> PDF |
mora imati informaciju kada i gdje dovesti pčele. Tu informaciju može mu pružiti prognostičarska služba šumskog pčelarstva, koju bi trebalo oformiti i koja bi bila sastavljena od educiranih pčelara i šumara. Glede činjenice da su revirnici svakodnevno u šumi, prvi će primijetiti pokapanost podrasta. Informaciju će proslijediti timu zaduženom za uzimanje uzoraka, koji će na temelju toga ažurirati informaciju pčelarskoj organizaciji. Informacija će sadržavati podatke: što medi, procjena dužine medenja, intenzitet kao i lokacija. Lokacije postavljanja mobilnih pčelinjaka će određivati katastar pčelinjih paša u šumi, iz kojega će biti vidljivo uz koje prometnice odnosno šumske lokacije se mogu dovesti pčele i za koji broj košnica su određene lokacije predviđene, što je posebno važno u suzbijanju bolesti, grabeža i prehrane pčela. Katastar je potrebno oformiti uz dogovor šumara i pčelara, kao i sve što je povezano s ovom problematikom, a posebno financiranje koje bi morali snositi pčelari. Zainteresirani će se organizirati u neku asocijaciju npr. pčelari na jeli. Članovi će podmirivati fond za troškove prognostičke službe, jer ne treba zaboraviti da ta služba mora raditi i onda kada šuma ne medi. Zaključak Predloženo razmišljanje daje rješenje za probleme pčelara u bezpašno doba, opisuje osnovne karakteristike šume u gorskoj Hrvatskoj, metode utvrđivanja i prognoziranja medenja jele i drugog drveća, kao i organizaciju šumske paše. Kada se pojavljuje ‘rupa’ u opskrbi pčela s medom, i velike količine šumskog meduna propadaju jer nema pčela u pravo vrijeme na pravome mjestu. S druge strane, jelov medun spada po svojoj kvaliteti među najkvalitetnije medove, a posebno je tražen u zapadnoj Europi, ali i kod nas. Ovaj ekološki biser među šumskim medovima mogli bi mnogo više uživati naša djeca, bolesnici i onemogli, šire pučanstvo, a među njima i šumari, jer je ovaj med istovremeno i lijek za mnoge bolesti. Oživotvorenje predloženog modela dalo bi mnogo zadovoljstva pčelama, pčelarima i šumarima. Kada sam prije nekoliko godina u kolovozu obilazio staništa jele, ispod stoljetnih jela bilo je kamenje, podrast, zemlja, lišće doslovno poliveno medenom manom, a u zraku se osjećao jak miris smole i terpentina što je hlapio uslijed velike vrućine. Bio sam zatečen snagom ovih jelovih šuma, a količine meduna bile su nemjerljive. Koliko bi trebalo košnica da se iskoristi ovaj med? Deset tisuća, sto tisuća, ili još više? Koliko vagona je propalo i otišlo u zemlju? Nadam se da će pčelari i šumari smoći volju i snagu da počnu iskorištavati ovaj prebogati izvor jelovog meda. |