DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2016 str. 66     <-- 66 -->        PDF

POPULARIZACIJA HRVATSKE FLORE
Jozo Franjić
HRVATSKE PLANIKE
(Arbutus L., Ericaceae)
Planike (Arbutus L.) su rod kojemu pripada oko 20 vazdazelenih vrsta koje rastu kao grmovi ili niža stabla, a rasprostranjene su u području Mediterana, Srednje Amerike i u sjeverozapadnom dijelu SAD-a. U Europi su rasprostranjene tri vrste – obična planika (A. unedo L.), grčka planika (A. andrachne L.) i kanarska planika (A. canariensis Veillard ex Duhamel, samo na Kanarskim otocima). U sjevernoj Africi je rasprostranjena vrsta A. parvari Pampan. (samo na planini Djebel Akhdar u Libiji). Poznati su još i križanci – vilinska planika (A. × andrachnoides Link), križanac između obične i grčke planike i križanac između kanarske i obične planike (A. × androsterilis M. Salas Pascual, J. R. Acebes Ginovés et M. del Arco Aguilar).
Listovi su im naizmjenični, krupni, kožasti, napiljenoga ili cijeloga ruba. Cvjetovi su aktinomorfni, u vršnim grozdastim cvatovima. Čaška je peterolapa, a vjenčić je vrčast s pet zubića koji su savijeni unatrag. Andrecej se sastoji od 10 prašnika. Plodnica je nadrasla, peterogradna, rijetko kada četverogradna, s mnogobrojnim sjemenim zamecima. Plod je bradavičasta boba s većim brojem sjemenki.
Obična planika (Arbutus unedo L.)
(= planika, jagodica, jagodica rast, planičac, magunja, metličasta planika, manjiga, maginja, prpak)
(= A. salicifolia Hoffmanns., A. serratifolia Salisb., A. vulgaris Bub., Unedo edulis Hoffm. et Link)
(eng. Strawberry Tree, Killarney Strawberry Tree, Strawberry Madrone; njem. Westlicher Erdbeerbaum; fra. Arbousier commun; tal. corbezzolo, albatro)
Obična je planika najzastupljenija i prirodno je rasprostranjena na području Mediterana i u atlant­skom području zapadne Europe. Nastanjuje kserotermna vapnenasta staništa. Sa­stavni je dio crnikinih šuma i makije.
Raste kao grm, rjeđe niže stablo do 5 m visine i do 15 cm promjera, uspravnih grana i guste krošnje. Kora izbojaka je crvenosmeđa, kod starijih grana i na deblu je sivosmeđa ili crvenkasta, ljušti se u uskim uzdužnim ljuskama. Korijenov sustav je razgranat, dobro se prila­gođava vapnenačkim kamenjarima i pukotinama stijena. Listovi su spiralno raspoređeni, kožasti, sjajni oko 7(-9) cm dugi i 2-3 cm široki, nalaze se na 3-10 mm dugoj, crvenkastoj peteljci.Cvjetovi su smješteni u terminalnim, oko 5 cm dugim, vise­ćim grozdastim cvatovima, vrčastoga ili zvonastoga oblika,

ŠUMARSKI LIST 7-8/2016 str. 67     <-- 67 -->        PDF

bijeli su ili crvenkasti (sl. 1). Plod je višesjemena boba, zvana „maginja“, promjera oko 1-2 cm koja je u unutrašnjosti mesnato brašnjava, sočna, a na površini bradavičasto točka­sta. Sjemenka je sitna, izdužena i smeđa.
Obična je planika vazdazelena, jednodomna, entomofilna i heliofilna vrsta. Dobro podnosi sušu i posolicu. Ima jaku izdanačku snagu iz panja. Sjemenka sazrijeva nakon godinu dana, te se plodovi u zrelom stanju mogu vidjeti u isto vrijeme s novim cvjetovima (sl. 2 i 3). Cvjeta od 10–12. mjeseca. Medonosna je biljka. Razmnožava se sjemenom i vegetativno (iz panja i rezni­cama iz prošlogodišnjih izdanaka). Plod (maginja, magunja) je jestiv i sadrži mnogo vitamina C, pektina, voćnoga šećera i jabučne kiseline, a od njega se priređuju marmelade, pravi se rakija, vino i dr. Nije preporučljivo konzumirati puno plodova, jer mogu izazvati mučninu, vrtoglavicu i omaglicu (ime!). Latinski naziv biljke unedo, ustvari je stari rimski naziv za maginju, izveden prema Pliniju Starijem od „unum tantum edo“ što na latinskom znači – jedem samo jedan. Planika je jedna od najvažnijih i najljepših elemenata makije. Zbog dekorativnih osobina često se uzgaja u vrtovima i parkovima Mediterana. To je biljka kojoj su se u antičkoj mitologiji pripisivala magijska djelovanja. Planiku su prije često koristili i za štavljenje životinjske kože, jer lišće i izbojci sadrže obilje tanina. U današnje doba izbojke s plodovima često susrećemo kao dodatak cvjetnim aranžmanima i kao začine i dekoraciju mnogim jelima. Koristi se i kao ogrjevno drvo, kolje za vinovu lozu, a lišće kao hrana za stoku.
Grčka planika (Arbutus andrachne L.)
(= pitoma planika, goli čovik)
(eng. Cyprus Strawberry Tree, Grecian Strawberry, Oriental Strawberry Tree, Eastern Strawberry Tree; njem. Östlicher

ŠUMARSKI LIST 7-8/2016 str. 68     <-- 68 -->        PDF

Erdbeerbaum, Zyprischer Erdbeerbaum, Candischer Erdbeerbaum, Meerkirsche)
Grčka je planika karakteristična vrsta istočnoga Mediterana, uz obale Jonskoga i Egejskoga mora, najraširenija je na Peloponezu. U Hrvatskoj raste kao grm ili niže stablo u makijama Dalmacije. Spada u rijetke vrste hrvatske flore, ograničena je na nekoliko nalazišta na otocima – Badija, Korčula, Kornati (Mrtnjak), Šolta, Mljet i na Lokrumu u botaničkom vrtu. Još se navodi i u uzgoju u Opatiji. Raste u dubokim ponikvama gdje je tlo dublje.
Raste kao vazdazeleni grm ili niže stablo visine do 14 m. Lako je prepoznatljiva jer ima uspravno ne iskrivljeno deblo, izrazito je krvavocrvene kore koja se guli u većim komadima (kao platana) pa je zbog toga još zovu i »goli čovik« (sl. 4-7). Izbojci su dlakavi. Listovi su jednostavni, s 1-2,5 cm dugim peteljkama, plojka je jajasta, 5-10 cm

ŠUMARSKI LIST 7-8/2016 str. 69     <-- 69 -->        PDF

duga, obično cijeloga ruba i tupoga vrha, zelenomaslinasta, izrazito sjajna i glatka, s donje strane siva. Cvjetovi su u uspravnim, do 10 cm dugim i širokim grozdovima. Zubići čaške su zaobljeni. Latice su bijele, a bobe su sitnije i manje sočne nego u obične planike. Plodovi su sitniji (8-12 mm) nego u obične planike (sl. 6), gorkasti pa se ne koriste za jelo (vrlo rijetko). Grci su rado uzgajali tu vrstu zbog njegove dekorativne kore i plodova živih boja. Uz koru i plodove tu su i lijepi listovi koji se na suncu sjaje (sl. 6). Na Mljetu su stabla (vjerojatno su sve jedinke nastale iz istoga panja) duboke starosti i primijećeno je sušenje koje je vjerojatno prouzročeno djelovanjem okolne vegetacije više nego starošću (sl. 4 i 5). Grčka je planika otpornija od drugih srodnih vrsta na mraz i posolicu. U Hrvatskoj je zaštićena.
Vilinska planika (Arbutus × andrachnoides Link)
(= lažni goli čovjek, lažni goli čovik)
(= A. andrachne L. × A. unedo L.)
(eng. Hybrid Strawberry Tree; njem. Bastard-Erdbeerbaum, Hybrider Erdbeerbaum; fra. Arbousier hybride de Chypre)
Vilinska je planika prirodni križanac između grčke i obične planike. U Hrvatskoj je vrlo rijetka i javlja se na otocima – Lokrum, Vis (u šumi Parja plažica), Mljet i Korčula (lokalitet Hrastova u podnožju brda Sv. Staše). Budući da se obična planika vrlo jasno razlikuje od grčke i vilinske planike osnovni je problem kako razlikovati grčku i vilinsku planiku. Obje vrste imaju vazdazelene, jajaste, kožaste i sjajne listove cijeloga ruba. Kora im se ljušti u obliku krpa narančastocrvene ili bakrene boje. Nakon toga, kora grčke planike poprima žutozelenkastu boju poput kore limuna, a zatim boju čovječje kože (sl. 7). Kora vilinske planike je nešto svjetlija (sl. 8 i 9). Mladi su izbojci obiju vrsta pokriveni žljezdastim dlakama. Grčka planika cvjeta u proljeće, a vilinska planika u jesen i zimi (kao i obična). Cvjetovi obiju vrsta su bijele boje i skupljeni su u grozdaste cvatove. Cvjetovi i plodovi grčke planike nikada nisu istodobno na izbojcima (sl. 6). Plodovi su višesjemene bobe (maginje), a otprilike su upola manji (8-12 mm, sl. 6) nego u obične planike (oko 20 mm, sl. 2 i 3). Obije se vrste razmnožavaju sjemenom i vegetativno izbojcima iz panja. Vilinska je planika u Hrvatskoj zakonski zaštićena.
Literatura – References
Barčić, B., 1974: Biljka „goli čovik“ u hrvatskoj flori. Priroda 63(10): 292-293.
Barčić, B., 1974: Flora otočića Badije. Acta Bot. Croat. 33: 191-203.
Boršić, I., N. Jasprica, K. Dolina, 2009: New records of vascular plants for the island of Mljet (southern Dalmatia, Croatia). Nat. Croat. 18: 295-307.
Bracanović, N., 1941: O važnosti planike na našem mediteranskom kršu. Šum. list 65(11): 493-495.
Hileman, L. C., M. C. Vasey, V. T. Parker, 2001: Phylogeny and Biogeography of the Arbutoideae (Ericaceae): Implications for the Madrean-Tethyan Hypothesis. Systematic Botany 26(1): 131-143.
Jasprica, N., I. Trojanović, K. Vojvodić, 2001: Rijetke vrste planika (Arbutus) na Jadranu. Hrvatska vodoprivreda 109: 76-77.
Nikolić, T. (ur.), 2015: Flora Croatica baza podataka (http://hirc.botanic.hr/fcd). Sveučilište u Zagrebu – Prirodoslovno-matematički fakultet (datum pristupa: 4. 12. 2015.).
Palser, V. B., 1951-1961: Studies of floral anatomy in the Ericales. I-V. Bot. Gazet. 112: 447-485, 113: 433-452, 123: 79-111.
Pavletić, Zi., 1995: Ugrožene biljke otoka Mljeta. Priopćenja sa Simpozija: Prirodne značajke i društvena valorizacija otoka Mljeta, Ekološke monografije 6: 285-291.
Trinajstić, I., 1985: Dopune flori otoka Mljeta. Poljoprivreda i šumarstvo 31(1): 7-14.
Trinajstić, I., 1995: Biljni svijet otoka Korčule – pregled flore. Blatski ljetopis 1: 155-174.
Trinajstić, I., 1995: Vegetacijske značajke otoka Mljeta. Priopćenje sa Simpozija: Prirodne značajke i društvena valorizacija otoka Mljeta, Ekološke monografije 6: 247-269.
Vissiani, R., 1863: Sulla vegetazione e sul clima dell’isola di Lacroma in Dalmazia. Trieste.
Volarić-Mršić, I. S. Horvatić, 1977: Nalazište vrste Arbutus andrachne L. na otoku Mljetu. Acta Bot. Croat. 36: 177-178.