DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 5-6/2016 str. 94     <-- 94 -->        PDF

Analizom cjelokupnog teksta dolazi se do korisnih i zanimljivih podataka, što se vidi iz daljnjeg prikaza. Sve opisane vrste spadaju u 31 porodicu i 65 rodova. Najbrojnija je porodica Rosaceae s 11 rodova i 26 vrsta. Slijedi je porodica Fabaceae s 9 rodova i 16 vrsta, pa porodica Ericaceae s 5 rodova i 6 vrsta, te porodica Lamiaceae s 4 roda i 7 vrsta. Najzastupljeniji rodovi su Lonicera – 6 vrsta, Prunus – 5 vrsta, Genista – 5 vrsta i Sorbus – 4 vrste. Analizirajući uzrast biljaka kategoriji, stablu pripadaju 23 vrste (od toga su 3 vrste četinjače), oblik grma ili stabla ima 21 vrsta (od toga su dvije četinjače), kategorija grma je najbrojnija s 53 vrste (3 su četinjače), 2 vrste su u obliku grma ili polugrma, 12 je polugrmova, 2 su trajnice ili polugrmovi, jedna je vrsta kao penjačica ili polugrm, a 5 vrsta su izrazite penjačice.
Prema uporabnoj vrijednosti gotovo sve vrste su više ili manje medonosne. Po tome posebnu vrijednost imaju kadulja i planinski vrisak. Preko 50 vrsta su ljekovite biljke, izrazito otrovna je 21 vrsta, a ljekovito-otrovnih ima 11 vrsta. U 15 rodova pripada 25 – 30 vrsta čiji su plodovi jestivi. Zaštićeno je 10 vrsta.
Rječnik stručnih pojmova: Radi se o vrlo opširnom dijelu napisanom na 21 stranici. Navedeno je preko 300 pojmova vezanih za biljke. Objašnjenja su vrlo precizna i jasna.
Literatura: Autori su koristili 106 izvora literature.
Kazalo: Navedeni su hrvatski i latinski nazivi opisanih biljaka.
Biografije autora: Za autoricu je navedena kraća, a za autora opširnija biografija
Zaključak: Ova je knjiga vrlo jasno napisana za stručnjake i one kojima su biljke i biljni svijet manje poznati. Ponajprije se dobiva slika o dendroflori NP Sjeverni Velebit. U uvodnom dijelu autorica je stručno opisala značenje biljnih zajednica i navela brojna tumačenja o biljkama, terminologiji i niz drugih korisnih činjenica. Također je dala jasne upute kako su opisne pojedine vrste. U drugom dijelu autor je dao sve potrebne podatke o dotičnoj biljci. Uz opis biljke priložene su kvalitetne slike s bitnim detaljima za njeno prepoznavanje. U rječniku stručnih pojmova svaki čitatelj nalazi vrlo precizna objašnjenja potrebna za upoznavanje biljke i biljnoga svijeta, pa je zato je ova knjiga korisna za svakoga posjetitelja NP Sjeverni Velebit, šumare, biologe i druge ljude koji su zainteresirani za prirodu.
22. ALPE-ADRIA NATJECANJE
Oliver Vlainić
Šumarsko skijaško natjecanje Alpe-Adria svoje 22. izdanje imalo je od 4. do 6. ožujka 2016. u austrijskoj pokrajini Koruškoj. Natjecanja su održana na skijalištu Petzen iznad Bleiburga (najjužnije austrijsko skijalište) i na biatlonskoj stazi uz jezero Pirkdorfer. Hrvatska ekipa brojila je 24 člana, a bila je smještena u hotelu Pirkdorfer See uz istoimeno jezero koje se nalazi između naselja Pirkdorf i Feistritz ob Bleiburg u podnožju masiva Petzen, najviše planine istočnih Karavanki. Odlazak hrvatske ekipe na natjecanje organizirao je delnički ogranak Hrvatskoga šumarskog društva uz pomoć Središnjice HŠD-a. Najveći obol u organizaciji dao je predsjednik delničkog ogranka Goran Bukovac, koji je i sam bio sudionik natjecanja, ali i nositelj većine logističkih aktivnosti. Na put smo krenuli u ranim jutarnjim satima 4. ožujka te tako rutom Delnice – Zagreb – GP Macelj – Maribor – Dravograd stigli do Austrije i ušli u pokrajinu Korušku.
Koruška je južna austrijska pokrajina (savezna država) koja od istoka do zapada graniči s austrijskim pokrajinama Šta­jer­skom, Salzburgom i Tirolom, a na jugu s Italijom i Slovenijom. Površina joj je 9.536 km², a rasprostire se od 348 mnv do 3.798 mnv. Nastanjuje ju oko 550 tisuća stanovnika. Glavni grad je Klagenfurt (Celovac). Najpoznatija je po svojim planinama i jezerima. Šumarstvo spada u važnije djelatnosti ove pokrajine. Inače je Koruška naziv povijesnog vojvodstva, koje je većim dijelom bilo smješteno u južnom dijelu Austrije i manjim dijelom u sjevernom dijelu Slovenije. Od 7. stoljeća na tome je području postojala Kneževina Karantanija. Posebno vojvodstvo Koruška formira se krajem 10. stoljeća nakon raspada Karantanije. Koruška je pod vlast obitelji Habsburg došla u 14. stoljeću. Skupa sa Štajerskom i Kranjskom činila je područje Unutarnje Austrije, kojim se uglavnom vladalo iz Graza, a to čini poveznicu s Hrvatskom, jer se odatle upravljalo i dijelom Hrvatske koji je pripadao Vojnoj krajini. Početkom 19. stoljeća Koruška je uključena u Austrijsko Carstvo, a od 1867. godine pripada austrijskom dijelu Austro-Ugarske Monarhije. Poslije završetka Prvoga svjetskog rata, raspada Austro-Ugarske i stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca,

ŠUMARSKI LIST 5-6/2016 str. 95     <-- 95 -->        PDF

1920. godine održan je Koruški plebiscit kojim se stanovništvo Koruške, makar je bilo većinsko slovensko, odlučilo za priključenje Austriji, a ne Kraljevini SHS.
Nakon dolaska i smještaja u hotelu, kompletna ekipa krenula je prema polazištu žičare za Petzen, koja se nalazi na 680 mnv. Žičara je podigla sve sudionike na 1.708 mnv gdje je bio i start alpskih štafeta. Nažalost, stanje skijaških staza nije bilo u najboljem redu pa je dio planiranih sudionika odustao od natjecanja ne želeći riskirati povrede. Prvi su skupno startali skijaši trkači na 5 km (Sl. 1.), nakon njih veleslalomaši, a posljednji su bili skijaši trkači uzbrdo. Među našim štafetama najuspješnija je bila štafeta u sastavu: Mladen Šporer, Siniša Arh i Goran Bukovac (Sl. 2.) koja je zauzela 4. mjesto, zatim štafeta u sastavu: Neven Vukonić, Boris Kezele i Goran Prelac na 7. mjestu, dok je štafeta u sastavu: Marija Gubić, Branko Starčević i Marin Majnarić ostala bez plasmana, jer posljednji natjecatelj nije došao do cilja. Po završetku natjecanja uslijedio je povratak u hotel.
Drugog dana 5. ožujka održano je jedino natjecanje u biatlonu na stazi nedaleko hotela, dok je veleslalom otkazan zbog lošeg vremena na planini. Natjecatelji su bili podijeljeni samo u dvije starosne kategorije, mlađi i stariji od 40 godina. Pojedinačno, u našoj ekipi, najveći uspjeh postigli su:
• Andrea Ribić – zlatna medalja, biatlon-klasični stil (mlađe od 40 godina)(Sl. 3.)
• Mladen Šporer – srebrna medalja, biatlon-slobodni stil (stariji od 40 godina)(Sl. 4. – lijevo)
• Marija Gubić – brončana medalja, biatlon- slobodni stil (starije od 40 godina)(Sl. 5. – desno)
• Neven Vukonić – brončana medalja, biatlon-klasični stil (stariji od 40 godina)(Sl. 6. – lijevo).
Ostali natjecatelji postigli su sljedeće rezultate: Tijana Grgurić 4. mjesto biatlon-klasični stil (starije od 40 godina), Goran Bukovac 5. mjesto biatlon-klasični stil (stariji od 40 godina), Anton Raukar 6. mjesto biatlon-klasični stil (stariji od 40 godina) i Goran Prelac 7. mjesto biatlon-slobodni stil (stariji od 40 godina).
Po uhodanoj tradiciji poslije završetka natjecanja uslijedilo je zajedničko druženje svih ekipa uz gastronomske specijalitete

ŠUMARSKI LIST 5-6/2016 str. 96     <-- 96 -->        PDF

svih zemalja sudionica (sl. 7.). Na zajedničkom ručku proglašeni su pobjednici i podijeljena priznanja za sve discipline (sl. 8.). Osim već navedenih pojedinačnih rezultata ekipni rezultati su bili sljedeći:
1. mjesto ekipa Južnog Tirola (Italija) sa 704 boda
2. mjesto ekipa Hrvatske s 557 bodova
3. mjesto ekipa Furlanije-Julijske krajine (Italija) s 496 bodova
4. mjesto ekipa Slovenije s 495 bodova
5. mjesto ekipa Koruške (Austrija) s 367 bodova.
Osvojeno drugo mjesto odličan je uspjeh za našu ekipu kojem se baš i nismo nadali polazeći na natjecanje.
Nakon popodnevnog odmora krenuli smo u kraći obilazak nedalekog gradića Bleiburga s oko četiri tisuće stanovnika, koji je nazvan po nekadašnjem rudniku olova (njem. blei). Slovenski naziv mjesta je Pliberk i predstavlja kulturno sredi­šte Slovenaca u austrijskoj Koruškoj. Grad se nalazi četiri ki­lo­metra od austrijsko-slovenske granice. Obišli smo povijesni dio mjesta ispod Bleiburškog dvorca koji potiče iz 12. stoljeća te razgledali župnu crkvu sv. Petra i Pavla iz 14. stoljeća.
U Hrvatskoj je Bleiburg najpoznatiji kao mjesto stradanja Hrvata na kraju Drugoga svjetskog rata. Na Bleiburškoj poljani i u okolici sredinom svibnja 1945. godine skupili su se vojnici NDH-a, brojni hrvatski civili, ali i pripadnici slovenskih, srpskih i crnogorskih vojnih formacija izbjegli pred Jugoslavenskom armijom. Nakon pregovora s britanskom vojskom u Bleiburškom dvorcu vraćeni su u Jugoslaviju te predani Jugoslavenskoj armiji. Zbivanja koja su uslijedila kasnije nazvana su Križni put zbog mučenja i pogubljenja brojnih zarobljenika. Samo mjesto obilježavanja na Bleiburškom polju posjetili smo 6. ožujka ujutro nakon odlaska iz hotela te smo uz spomenik zapalili veliku svijeću u počast svim hrvatskim žrtvama (sl. 9.). Puni dojmova i razmišljanja o mukotrpnoj prošlosti hrvatskoga naroda u tisućljetnoj borbi za svoj opstanak i samostojnost, napustili smo Bleiburg i krenuli prema domovini u koju smo stigli u popodnevnim satima.