DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2016 str. 82     <-- 82 -->        PDF

Radošević iznosi da je on studiranjem podataka i usporedbom sa stvarnim stanjem na terenu došao do zaključka da rezultati nisu sukladni uloženom trudu i da mnogi vrijedni podaci dobiveni mjerenjem na terenu nisu izneseni, a još manje primjenjivani.
Dalje tvrdi da su se dugogodišnjim naknadnim mjerenjima dobili dragocjeni podaci za izradu lokalnih drvnogromadnih tablica, što nije napravljeno, već su se rabile reducirane i rabljene Shubergove tablice. Isto tako ističe da prigodom revizija gospodarskih osnova nisu uvaženi podaci obavljenog klupiranja sastojina, nego su se služili nekim normalama iz austrijskih šuma. Šumi se htio nametnuti oblik za koji ona nije podobna i kojega je odbijala na svakom koraku.
Dalje navodi da se sjekla bukva gdje treba i ne treba. Kasnije se ta pogreška uočila, pa su u vezi s time napisane i opsežne instrukcije. Htjelo se, kako on navodi, sve kopirati i prenositi „neprokuhano“iz Njemačke, bilo što što su tamo našli ili do tada mislili da je to dobro.
U nastavku Radošević tvrdi da se za prebornu šumu nije htjelo ni čuti, a kamoli preborno gospodariti. To su odbijali svi propisi, uređajni elaborati, a posebice šumari koji su gospodarili po tim propisima.
Iznenađujuće je to, da su svi propisi pa i šumari tvrdili da to nije preborna šuma, ali ipak, nastavlja Radošević, i sam pisac napadnutog članka na stranici 500-oj istoga ipak priznaje i stiče „karakter gospodarenja tu je preborni“.
Na nekim mjestima, navodi Radošević, u gospodarskoj jedinici Lokve opaža se da je bilo nastojanja pridržavati se načina uzgoja propisanoga u oplodnoj sječi na okruge, ali za sada se ne može reći je li to i uspjelo.
Ova zadnja tvrdnja koju navodi Radošević njegov je stav da su oplodne sječe na okruge, kada se radi o prebornim šumama, ipak nešto bolje od klasičnih oplodnih sječa na velikim površinama. Vjerojatno je mislio da je to nešto bliže preboru, ali je to, kao veliki stručnjak, pravilno stavio pod upitnik, t.j. da se o oplodnim sječama ne može govoriti.
Svoj članak Radošević nastavlja i tvrdi da njemačko šumarstvo na području prebora nije dalo nikakve važnije rezultate, jer su smatrali da je taj tip inferioran, pa se o njemu nije vodilo računa onako kako prebor to zaslužuje. On tvrdi da se svatko tko je imalo upućen mora zapitati kako se iz šume koja nije preborna mogu iznositi preborni taksacijski elementi, jer se na taj način ruši sve što je preborom dobiveno.
Slijedom toga, Radošević ističe da pisac istoga rada na stranici 470 zaključuje: „Danas možemo naslutiti tek to, da prebirna šuma pokazuje drugačiji uređaj životnog toka od onoga u jednolikoj visokoj šumi“. Na taj zaključak autora, Radošević u svome radu vrlo kritički završava s ovim uvodnim dijelom te navodi, „Dakle, kad pisac to naslućuje, a drugi već i davno znaju, onda da upoznamo tu šumu, nećemo polaziti sa stanovišta jednolične visoke šume. Kuda je to stanovište pisca zavelo, vidi se po tome, da je čak zamijenio jutra i hektare.“
U nastavku ovoga njegovog pisanoga rada, koji je vrlo interesantan, znanstveno kvalitetan i vrlo kritičan, Radošević se, uz ostalo, osvrće na sječivu zrelost, tablice prihoda i prirasta te ruši manje više sve navode koje je autor prije njega iznio.
Radoševoć iznosi podatke Flury-a o švicarskim, kvalitetnim prebornim šumama i njegovu usporedbu s regularnim šumama, te uz ostalo iznosi njegov podatak da je normalna drvna zaliha u prebornoj šumi viša po jedinici površine od nornalne drvne zalihe u regularnoj šumi.
Na kraju ovog relativno kratkog izlaganja o velikom i plemenitom čovjeku, šumarskom stručnjaku i sveučilišnom nastavniku Josipu Radoševiću, dozvolite mi da se zahvalim šumarima Gorskoga kotara, Hrvatskom šumarskom društvu i svima koji su mi omogućili da iznesem dio svoga životnog šumarskoga iskustva i zapažanja o čovjeku kojega sam izuzetno cijenio i poštivao, a kojemu danas s pravom podižemo zasluženo spomen obilježje.
Imao sam sreću da sam u životnom razdoblju od 1956. godine, kada sam postao student Šumarskoga fakulteta, pa do 1976. godine kada je Josip Radošević otišao u mirovinu, cijelo vrijeme, a i kasnije kao njegov kolega surađivao s njim i dobro ga upoznao.
Danas sam zajedno s vama posebno sretan što smo obnovili sjećanje na tog dobrog šumara i plemenitog čovjeka, i što smo ga spomeničkim obilježjem u ovoj prekrasnoj prebornoj šumi „Sungerski lug“ učinili vječnim.
U Sungerskom lugu 18. 3. 2016.