DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2016 str. 105 <-- 105 --> PDF |
STRUČNA TEMA - POVIJESNO-KULTURNE ZNAMENITOSTI GRADA SPLITA - Obilazak Park šume Marjan, te posjet Alkarskim dvorima u Sinju Porin Schreiber Prema već uvriježenom programu nakon sjednica UO HŠD-a izvan središnjice, slijedi Stručna tema, koja je ovoga puta sadržavala upoznavanje sudionika s povijesno-kulturnim znamenitostima Grada Splita, obilazak Park šume Marjan, te posjet Alkarskim dvorima i Alkarskom muzeju u Sinju. Sada već u ležernijem dijelu programa boravka u Splitu, sastali smo se idućeg jutra u 9 sati na Rivi ili imenom Obali narodnog preporoda (Slika 1.). Po povijesnoj tradiciji mijenjala su joj se imena po državnicima ili vladarima, ovisno o državnom uređenju i političkom ustrojstvu. Sastanak je dogovoren pred darovnicom splitskih „Lionsa“- mjedenom maketom palače i užeg dijela starog središta Splita. Tada nam je pristupila vodička iz Udruge turističkih vodiča Splita gospođa Jasenka, imenom upravo sukladnim šumarskoj struci. Osobito joj je zadovoljstvo, rekla je, voditi nas kroz dio povijesti Splita, jer je imala veliku želju da joj sin studira šumarstvo, no želja joj nije ispunjena. Vođenje je započela riječima: „Ja sam Dalmatinka!“ – znamo li izvornost imena i značenje? Objasnila je da to znači kozica koja je blago krša i hraniteljica puka na škrtom kršu. Nasuprot mjesta našeg okupljanja je pročelje južnih zidina Dioklecijanove palače pred južnim vratima nazvanim „Mjedenim“, kroz koja će nas uvesti u kamenu palaču. Cjelovitu južnu stranu oplakivalo je more, a tim manjim izlazom car je u maloj luci imao pristup moru i brodovima. Palača je kvadratnog, ponešto deformiranog oblika zbog vjerojatno prilagođavanja posebnim uvjetima temeljenja, a ne greškom tadašnjih mjernika. Površina palače po šumarskom izrijeku iznosi oko 3 ha. Duže stranice, južna i sjeverna iznose 215 m, a zapadna i istočna po 180 m. Građena je u uvali Spalatuma pod obroncima uzvišenja Marjana, na lokaciji nalaza kamenih ulomaka mogućeg hrama ili palače prije njene gradnje pripadajući naselju grčke antike. Povjesničari i jezikoslovci tvrde da ime Spalatum proizlazi iz grčkog imena Aspalathos, a nastalo po istoimenoj biljci brnistri. Za nas šumare znakovito po imenu grmolike biljke brnistre ili žuke (Spartium junceum). Nalazimo je kao samoniklu biljku šibolikih tamno zelenih izbojaka u obilnoj žutoj cvatnji tijekom svibnja, posebice na prisojnim strmim |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2016 str. 106 <-- 106 --> PDF |
padina Marjana, ali i ostalog okoliša Splita brdovitih kulisa pozadine grada, južnih obronaka Kozjaka i Klisa. Da je car Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan odlučio graditi palaču baš na tom mjestu utjecalo je više čimbenika: ponajprije što je bio rodom iz Salone ili njene okolice, zatim odredbom u podijeli upravljanja carstvom četvorice, imenujući još tri suvladara: Maksimiljana, Galerija kojeg je oženio svojom kćeri Valerijom i Konstancija. U izboru lokacije znatan utjecaj smještaja palače bili su: blagi klimatski uvjeti, eksponirane uvale jugu i suncu, okružene otocima te zaklona dinarskog masiva sa sjevera. S geološkog stajališta imao je bogata nalazišta vrsnog kamena na mjestu gradnje, a posebice nalazišta na Braču i okolišu Trogira. Gradnju palače započeo je 290., a završio je 300. godine. Znatan utjecaj na izgradnju i lokaciju imalo je i zdravstveno stanje cara, posebice u kasnijim godinama, povlačeći se s prijestolja u 62. godini života radi liječenja teške bolesti, koristeći sumporne izvore na stotinu metara od palače te brojne izvore sumporne vode sjeverne obale Marjana iz kojih i danas izviru. Nakon što nas je simpatična vodička upoznala s općim spoznajama o palači, uvela nas je kroz južna „Mjedena“ vrata u podrumske prostore iznad kojih se nalazi nekadašnji carev stan. Današnji podrumi u vrijeme carevog života bile su prizemne prostorije palače kako bi se stvorili pogodni uvjeti života na gornjem katu, a ti su nedostatno istraženi. Iz te razine izlazilo se nešto niže u luku i na more. Iznad prostorija carevog stana nalazio se carski dvor s hramovima posvećenih bogovima i božicama sa svečanim prostorijama i održavanja ceremonijalnih zbivanja života carske palače s Mauzolejem u kojemu je želio biti pohranjen u kamenom sarkofagu. Nekad prizemni prostori danas imaju uvriježeno ime „Podrumi“, iz razloga što se izgradnjom i razvojem grada kroz vjekove razina obalnog pojas izdizala oko palače nasipavanjem za oko 2,5 m od današnjeg tla Podruma. Iz tih razloga nastao je udomaćeni naziv Podrumi. Svratila nam je pozornost na temelje i kamene zidove i pregrade iza kojih se nalaze brojne prostorije i dvorane, kako na zapadnoj strani od ulaza, tako i na istočnom dijelu. Zidovi su građeni od kamenih blokova u prosjeku od pola kubika, upozorivši nas kako je kameni blok ulazio ispuštenim kamenim zubom bloka u slijedeći zbog sprječavanja međusobnog pomicanja. Kako kamen leži na kamenu u tijesnoj fugi, nije bilo vidljivo vezivo. Na pojedinim kamenim blokovima uklesana su rimska ili grčka slova klesara. Međutim nije poznato ni ustanovljeno ime graditelja palače, osim što je na bazi jednog stupa Mauzoleja uklesano grčko ime Filot, a na kapitelu sjevernih vrata grada Zotikos, orijentalnog podrijetla. Na kamenim blokovima zidova zamijetili smo rupice do visine oko 1 m, jer je u kasnijim vremenima tu prodrlo more i zadržavalo se zbog niže kote tla te su morski školjkaši izgrizali kamen poput prstaca. Zbog kratkoće raspoloživog vremena nismo ulazili u brojne prostorije i dvorane zapadnih i istočnih dijelova podruma. Dioklecijan se rodio 243. godine, a carem postaje 284. u 41. godini života. Abdiciravši u Nikodemiji 305. u 62. godini. Zbog slabog zdravlja povlači se u palaču u kojoj živi 11 godina kada umire u 73. godini života 316. godine. Pokopan je u porfirnom sarkofagu prekrivenim purpurnim plaštem u Mauzoleju kojega je sebi sagradio za života. Plašt je sa sarkofaga ukraden 356. god., 40 godina nakon pokopa. Palačom se koriste nastavno rimski carevi sve do pretposljednjeg Julija Nepos-a svrgnutog 475. godine. U 7. stoljeću rušenjem Salone u velikom avarsko-slavenskom naletu odlučujući je bio u razvoju Dioklecijanove palače i Splita uopće. Stanovništvo Salone se razbježalo, a dio građana se sklonio unutar sigurnih zidina palače unijevši u nju temeljne institucije gradskog života. Prema zapisima, nadbiskup Ravenjanin prenio je iz Salone u palaču središte nadbiskupije. Izbacio je iz Mauzoleja poganske idole i pretvorio ga u stolnu crkvu posvećenu sv. Mariji, pa se time smatra najstarijom katedralom na svijetu. U prvim stoljećima ranog srednjeg vijeka Dioklecijanova palača pretvara se u pravi grad. Naša vodička g-đa Jasenka uvodi nas u središnji prolaz odnosno u središnju „podrumsku“dvoranu koji dijeli prostore na istočne i zapadne dijelove Podruma, a njime prema sjeveru, pristup stubištem Peristilu – središnjem trgu palače. Naseljavanjem stanovnika iz Salone, palača se pretvara u grad tijekom ranog srednjeg vijeka nastavnim doseljavanjem puka. Doseljenici ruše postojeće prostrane zgrade rimske arhitekture i grade od istog i dodatnog kamenog materijala nove kuće u ograničenom i relativno malom prostoru palače, stvarajući danas izgled labirinta uličica. Izgradnjom zgrada započelo je nasipavanje podruma otpadnim i urušenim materijalom, što se nastavilo sve do početka prošlog stoljeća kako bi se zapriječio prodor i zastoj mora u podrume. Na taj način su podrumi bili potpuno zatrpani i neprohodni, pa i ovaj središnji kojim smo hodali, a služio je i kao izlaz do obale. Današnja prohodnost podrumima rezultat je započetih radova na iskapanjima 1954. god., baš od ove najveće dvorane. Od 1955. god. radi se sustavno, pa je do danas istraženo i uređeno više od tri četvrtine od ukupnog prostora prizemnih dvorana. Ta dvorana je vrlo široka s dva reda po tri masivna pilona koji nose unakrsne bačvaste svodove. Piloni su izgrađeni u donjim dijelovima od kamena, a gornji red od tradicijske tanke plosnate cigle rimske gradnje. Bačvasti svodovi nosili su prvi kat carskog stana. Plafon je obložen sedrom kako bi gornji katovi imali toplinsku izolaciju, jer je sedra porozna i lagana za ugradnju. Od postojeća 3 izlaza: prema zapadu, sjeveru na Peristil stubama, izlazimo istočnim pored zvonika sv. Duji i Mauzoleja koji danas s njim čini katedralu i dolazimo na završni trijem svečanih preostalih građevina carske palače. Pod nama su se nalazile rimske terme i dvorane gdje se pripremala hrana. Taj jugoistočni dio, za razliku od ostalog na kojemu se nalazi zbijeni splet kuća i uličica dojmom labirinta, |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2016 str. 110 <-- 110 --> PDF |
Od prvog postavljanja kipa do današnjih dana, pločnik trga doživio je više performansi. Prvi je osvanuo obojan u crnoj boji, zatim drugi puta u crvenoj, treći prekriven žutim trgovačkim vrećicama Keruma, zatim bizarno smeđim pločicama čokolade i posljednji peti put zelen, pokriven travnatim pokrovom jedne ekološke udruge. Nastavili smo razgledanje grada prolazeći pored ostataka poligonalnih bastiona iz 17. stoljeća koji su zatvarali cjelovito gradsko područje do mora. Bastione su podigli Mlečani u svrhu obrane grada od Turaka, posebice nakon pada Kliške tvrđave pogibijom Petra Kružića i hrabrih Uskoka. Istovremeno radi sigurnosti zazidana su Srebrena i Zlatna vrata. U grad se moglo ući jedino pod nadzorom kroz zapadna Željezna dvojna vrata. Radi kratkoće vremena promaklo mi je kod kapelice blaženog nadbiskupa Arnira izgrađene 1444. godine kolegama pokazati moje „otkriće“ susreta eumediterana i submediterana, stablo u simbiozi suživota crnog jasena i smokve (slika 6.), kojega sam za osobne potrebe determinirao u nešto šaljivoj interpretaciji kao Fraxinus ornus var. carica Sch. Naime iz omanje duplje debla crnog jasena grmoliko izrasta smokva. Dodatak „var. carica“ posvećujem i pripisujem čitano po „Vuku“, carici Priski ženi Dioklecijana. Nastavljajući, dolaskom pred Željezna vrata izašli smo na Narodni trg (Slika 7.) ili kako ga u žargonu građani zovu „Pjaca“. Od njega, naša Jasenka provela je šumare pored Meštrovićevog spomenika Marku Maruliću – ocu hrvatske književnosti na Voćnom trgu, zatim prolazom kroz Mletačka vrata uz kulu na Rivu, gdje smo rastali se s njezinim toplim osmjehom, zahvaljujući joj na ugodno provedenoj povjesnici Splita. Nakon toga požurili smo na Marjan i njegovu povijest kroz koju nas je uz ravnatelja Ustanove Park šume Marjan proveo dr. sc. Vlado Topić. POSJET ČLANOVA UPRAVNOG ODBORA HŠD-A PARK ŠUMI MARJAN Vlado Topić Nakon obilaska i upoznavanja s povijesnim i kulturnim znamenitostima grada Splita i Dioklecijanove palače, članovi Upravnog odbora HŠD-a obišli su 9. travnja 2016. godine i park šumu Marjan, koja svojom ljepotom i prirodnim karakteristikama predstavlja najvrjedniji pejzažni i rekreacijski prostor grada Splita. Na Marjanu nas je dočekao voditelj park šume Marjan gospodin Robert Koharević, dipl. ing., sa svojim stručnim suradnikom dipl. ing. šum. Ivanom Ljubićem koji nam je izrazio dobrodošlicu i zahvalio na dolasku te nas kratko upoznao s Javnom ustanovom koja |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2016 str. 107 <-- 107 --> PDF |
ovaj otvoreni prostor nastao je posljedicom bombardiranja Splita savezničkih zrakoplova u jutarnjim satima 1944.god., jer su se u luci nalazili njemački ratni brodovi. Baš uz jugoistočne zidove bila je središnja tržnica grada, pa su smrtno stradali brojni nedužni građani na njoj i u tom prostoru palače. Zatim smo prošetali hodnikom uzduž dijela južnog zida palače nazivom Kriptokortik, koji je služio kao ugodna šetnica od istočne do krajnje zapadne kule u duljini od 215 m s mnogobrojnim prozorima i raskošnim pogledom na splitsku luku, palme, more i otoke. Nakon pregleda južnog dijela palače prišli smo istočnom dijelu, nedaleko istočnog portala „Srebrenih vrata“ ulaza u palaču od kojih prema zapadu do „Željeznih vrata“ vodi glavna ulica Dekuman i dijeli palaču po površini na dva jednaka dijela. U južnoj polovini bili su najvažniji rezidencijalni sadržaji: carev stan s kultnim sadržajima palače, svečana pristupna dvorana – Vestibul središnjem trgu – Peristil s Mauzelejem, hramovi posvećeni bogu Jupiteru, božici Kibeli i Veneri. Sjeverna polovina palače bila je podijeljena glavnom ulicom Kardo, smjerom od Peristila do sjevernih vrata glavnog ulaza u palaču imenom „Zlatna vrata“. Na tom dijelu nalazile su se dvije velike pravokutne zgrade omeđene ulicama i trijemovima za smještaj vojske i carske tjelesne straže, vojne radionice, skladišta i dr. Na rimskoj ulici Kardo uz pojašnjenja vodičke o prostornom uređenju palače, a nalazeći se pred zaleđem crkve sv. Filipa, autor ovoga teksta „dodatno je pojasnio“ kolegama da se u uličici (kali) pored nje na „pjaceti“ Grgura Ninskog br.7 rodio prije 79 godina, koliko je njemu poznato, jedini splitski „carski šumar“, odnosno on, na što su primijetili splitski kolege da je Getanin. Naime, svi stanovnici unutar zidina osim plemića, a živjeli su u palači kao u getu, imali su podrugljiv naziv „getanin“. Nije mu pomogla obrana da mu korijeni sežu još u 18. stoljeće iz obitelji Radetzky i pratećih mu Strauss marša i valcera. Dospjeli smo do raskrižja glavnih i razdijelnih rimskih ulica Dekuman i Kardo, gdje nam je akademik Igor Anić na kamenom pločniku pokazao uklesan križić koji je bio ishodišna točka i služila kao geodetska podloga za određivanje temeljnih smjerova prilikom izgradnje palače. Tadašnji mjernici posebnim spravama određivali su smjerove i precizne izmjere površina za građenje. Južno od tog raskrižja nalazi se Peristil (Slika 2.), predulaz u Dioklacijenov stan, najljepši i središnji trg palače uokviren s po šest egipatskih stupova s kapitelima na vrhu na obje strane trga. Na južnoj strani pročelje čini Protiron s ulazom u predvorje između trga i svečanog ulaza s Vestibulom do carevog stana. Vestibul je svečani prostor okruglog oblika s kupolom, gdje je car u svečanim prilikama iz ulaza s Protirona primao počasti svojih podanika. Vestibul danas s okruglim otvorom na kupoli podsjeća na rimski Panteon. Na krovu Protirona ulaza u carske prostore bila je skulpturalna grupe konja koja nije sačuvana. Danas se s podesta s ogradom Protirona točno u podne u turističkoj sezoni pojavljuje car sa suprugom Priskom uz fanfare i osobnu stražu: pozdravljajući svoj puk i goste potpuno ispunjenog trga uzvikujući „Ave cezare!“, tražeći tri puta gromki odgovor nazočnih. Ako mu ne odgovore zadovoljavajući, okreće palac dolje i uz žamor, veselje i proteste to zahtijeva od straže pa slijedi snažan, gromak i bučan njihov odgovor, a on zadovoljan odlazi s Priskom. S istočne strane pred Protironom nalazi se danas izvorna i jedina u cijelosti sačuvana sfinga te jedna jako oštećena pred Jupiterovim hramom, od 12 sfingi koliko ih je bilo u palači. Ostale su uništene prilikom avarsko-slavenskog naleta na palaču. Uz postament sfinge, stubištem je prilaz u nekadašnji carev oktogonalni Mauzolej, a prije 1700 godina preinačen u katoličku Katedralu biskupa i mučenika sv. Dujma u kojoj se nalazi dio zemnih ostataka njegovog tijela, a preostali dio u Rimu. Iznad Katedrale izdiže se 60 m visoki zvonik, prvi put građen u 13. stoljeću, a temeljito obnovljen od 1890-1906. Zanimljivo je da su na zvoniku ugrađene figure dekorativne namjene ili funkcjonalne simbolike, a jedna nazivom Dragon-zmaj kao „sotonska“ životinja koja u stegnu drži dječaka u protuprirodnom bludu, kao da su graditelji htjeli reći „Sačuvaj nas, Bože nečistih sila!“ Prolazeći Vestibulom nailazeći na omanji trg pred glavnim ulazom u carske svečane odaje, naša Jasenka priredila nam je iznenađenje dočekavši nas sa splitskom Klapom Kambi (Slika 3.), osvajačima nekoliko Porina, a baš su nama šumarima namjenski s posebnim osjećajima otpjevali dvije pjesme. Naime, jedan od njih u sastavu klape, gosp. Mislav Biočina (stric mu Mladen Biočina nekad poznati pjevač |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2016 str. 108 <-- 108 --> PDF |
zabavnih melodija mnogih festivala) zet je našeg pokojnog kolege Ivana Tolića, dipl. ing. šum., nekad rukovoditelja Odjela ekologije u Upravi šuma Podružnici Split, a meni je osobno kao stručnom suradniku bio šef. Našalivši se s Klapom, dobacio sam im da su ovom zgodom imali priliku uživo imati Porina. Toplim pljeskom na rastanku zahvalili smo im se na njihovom darovanom izvrsnom pjevu. Jasenka nas nastavno vodi kroz labirint brojnih uličica carske palače do židovske sinagoge dijelom ugrađene u zapadne zidine palače, a Split, nedaleko palače kao multi konfesjonalan grad ima pravoslavnu crkvu te prostorije muslimanske i inih molitvenih zajednica. Prolazeći labirintom uličica dospjeli smo do Muzeja grada Splita u Papalićevoj palači, a nemajući dostatno vremena za posjet nastavili smo rimskom ulicom Kardo, danas Dioklecijanova ulica, gdje je u gotičkoj palači zgrade Pučkog učilišta na broju 7 predsjednik Vlainić u jesen 2015. otvorio izložbu umjetničkih fotografija „Šuma okom šumara!“. Na desetak metara dalje dolazimo do Sjevernih monumentalnih vrata palače nazvanih u 16. stoljeću „Zlatna vrata“(Slika 4.) na sredini sjevernih i najočuvanijih zidina palače. Razina ulaza kroz ta vrata izvorno je bila niža za 1,5 m kao i duž sjevernih zidina. Ulaz je bio branjen s po dvije oktogonalne kule, kao i na ostalim vratima te četiri |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2016 str. 109 <-- 109 --> PDF |
na vršnim kutovima zidova i dodatno između tih bilo je ukupno 16 kula. Uski stražarski hodnik iznad vrata u ranom srednjem vijeku preuređen je u crkvu sv. Martina. Na vrhu zidina iznad vrata i danas se nalaze četiri baze koje upućuju da je bilo pet likova u sredini Jupiter, Dioklecijan i Maksimilijan, a sa strane još dvojica nasljednika: Galerije i Konstancije. To je bio simbolični prikaz četvorice vladara (tzv. tetrarha) s Jupiterom. Slično tomu nalaze se likovi na rimskom Forumu. Prije nekoliko godina obavljena su iskapanja pred vratima i na dubini od oko 4 m otkriven je cjevovod kojim je Dioklecijan doveo vodu u palaču od izvora Jadra s udaljenosti od oko 9 km. Cjevovod bio je obzidan kamenom, a veličine da je čovjek mogao hodati njime uspravno. Objašnjeno nam je da riječ Jadro znači izvor. U pogledu prema sjeveru od Zlatnih vrata na dvadeset metara iznad tridesetak stuba ističe se velebna brončana skulptura visine oko 6 m svećenika i biskupa Grgura Ninskog (Slika 5.), kojega je izradio kipar Ivan Meštrović. Bila je postavljena na sredini trga Peristila, ali u vrijeme okupacije Splita od Talijana on je uklonjen iz razloga što se biskup borio za održavanje bogoslužja na slavenskom jeziku. Kako je kip bio svojim volumenom neprimjeren malom trgu Peristila, krajem pedesetih godina postavljen je na sadašnjem mjestu. |