DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3-4/2016 str. 70     <-- 70 -->        PDF

PREDSTAVLJAJU LI HRVATSKI ŠUMSKI RESURSI UMJESTO BLAGODATI „PROKLEDSTVO RESURSA“
Drago Biondić
Uvod
Teorija „prokletstva resursa“ tvrdi da se zemlje bogate prirodnim resursima gospodarski razvijaju sporije od onih koje ne raspolažu tim prirodnim bogatstvima, pa su prinuđene svoj razvoj zasnivati na radu i pameti. Tu tezu davno potvrđuje škotski ekonomist i etičar Adam Smith (1723.- 1790.), u svom djelu „Bogatstvo naroda“, objavljenom 1776. i piše, da bogatstvo naroda dolazi kao rezultat ljudskog rada. To bi značilo da su bogate one zemlje koje su vjekovima stvarale, gradile i po mogućnosti nisu uništavale ono što je stvoreno.
Kako bi okarakterizirao situaciju u kojoj su zemlje bogate prirodnim resursima, a ne koriste iste za razvoj svojih ekonomija, već ostvaruju niže stope ekonomskog rasta od zemalja koje tim bogatstvom ne raspolažu, profesor Richard Auty s University of Lancaster prvi je 1993. uveo termin „prokletstvo resursa“.
Kao jedan od najboljih primjera za ovu teoriju navode se zemlje bogate naftom, pretežno članice OPEC-a. Naime, u razdoblju od 1965. do 1998. dok su te zemlje ostvarivale ekstra profite kroz rekordni porast cijena nafte, njihov bruto društveni proizvod je prosječno godišnje padao. U istom razdoblju razvijene zemlje ostvarile su prosječan godišnji rast BDP. U tom razdoblju zemlje OPEC-a, nisu uspjele iskoristiti ogromna sredstva stečena izvozom za razvoj. Sredstava su korištena za podizanje standarda bez rada, dio za raskošni život vladajućih slojeva, dio za državu, a veoma mali dio za razvoj. Može se zaključiti da je iznenadno bogatstvo, doprinijelo samo učvršćivanju autoritarizama, raslojavanju društva, podijeli na bogate i siromašne. Od kraja prošlog stoljeća iste te zemlje bogate naftom, shvaćajući da nafta kao resurs ima svoje limite, pa i uz uvoz i primjenu znanja sve više ulažu u ekonomski rast i razvoj.
Uzroci, posljedice i mjere za izlazak iz „prokletstva resursa“
Kao savjetnik vlada koje su prolazile tranziciju mnogih Europskih zemalja sredinom devedesetih, pojavom „prokletstva resursa“ bavi se i profesor Jeffrey David Sachs sa Harvarda. Prof Sachs-u se bavi uzrocima i posljedicama te potrebnim mjerama za izlazak iz takvog stanja.
Sažeto osnovni uzroci pojave „prokletstva resursa“ mogu se grupirati kao:
• Neuređena politička okolina • Manjak strategije održivog razvoja i rasta • Niska cijena resursa • Izostanak primjene znanja i radne kulture za preradu vlastite sirovine u proiz­vode s novo dodanom vrijednosti • Precijenjena valuta pa se više isplati izvoz sirovine i poluproizvoda, dok je izvoz proizvoda u višem stupnju prerade nekonkurentan • Previsoka cijena kapitala, nedovoljno poticajna investicijska klima za ulaganja u proizvodnju proizvoda s novo dodanom vrijednosti.
Isto tako skraćeno posljedice „prokletstva resursa“ mogu se grupirati kao:
• Nema otvaranja novih radnih mjesta • Nema izvoza proizvoda u višem stupnju obrade • Ne razvija se svijest o vrijednosti resursa • Nema ponovnog ulaganja bogatstva stečenog na resursima u produktivne proizvodnje • Sukob interesa između izvoznika resursa i države kao vlasnika za što nižim cijenama • Netransparentni načini prodaje • Pojava korupcije.
Skraćeno osnovne mjere prema „blagodati resursa“ mogle bi biti:
• Učinkovite institucije koje će zakonski destimulirati izvoz resursa, a poticati preradu • Snižavanje tečaja valute • Osnivanje fonda za ulaganje profita od izvoza resursa u razvoj gospodarstva • Ne kreditiranje izvoza • Kod građana povećavati svijest o vrijednosti i načinu korištenja resursa • Osmišljavanje transparentnih natječaja kod prodaje resursa.
Šumski resursi u Hrvatskoj
Unatoč značajnom bogatstvu i kvaliteti drvne sirovina i konkurentnom položaju šumskog fonda Hrvatske, višestoljetne tradicije u gospodarenju šumama, stručnih kadrova s iskustvom, posjedovanju FSC certifikata u gospodarenju

ŠUMARSKI LIST 3-4/2016 str. 71     <-- 71 -->        PDF

šumama, povezanosti znanosti i potencijalu za povećanje učinkovitosti i kreativnosti u šumarstvu, svjedoci smo, da uslijed „prokletstva resursa“ drvno prerađivačka industrija Hrvatske značajno zaostaje u razvoju prema razvijenim zemljama EU i svijeta.
Problem „prokletstva resursa“ kod šumskih resursa Hrvatske datira još od polovice prošlog stoljeća i direktno je utjecalo i utječe na razvoj drvno prerađivačke industrije Hrvatske. U istom tom razdoblju, koristeći vlastitu pamet i kulturu rada bliže i dalje zemlje u okruženju, dijelom i na uvozu šumskih sortimenata i poluproizvoda u niskoj fazi primarne prerade i iz Hrvatske, razvijaju svoju drvno prerađivačku i komplementarnu industriju. Naime od ukupne godišnje količine proizvodnje i uvezenih šumskih sortimenata raznih vrsta drva u Hrvatskoj, izvoz trupaca za proizvodnju furnira i primarnu preradu, piljene građe i elemenata pa i biomase preračunato u trupce kroz zadnjih pet godina ima veći udio od 65 %. Umjesto tako visokog udjela izvoza domaćeg resursa logično bi bilo da se radi blizine sirovine isti koristiti za dalju preradu u Hrvatskoj i to što bliže šumskim sastojinama, koristeći tako rentu položaja. Tržišnom cijenom sirovine koja ne podnaša visoke transportne troškove, treba smanjiti izvoz trupaca i proizvoda primarne prerade te stvarati preduvjete za razvoj domaćeg tržišta piljene građe.
Relativno davne 2005. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva od Šumarskog fakulteta naručilo je studiju pod nazivom „Nacionalna bilanca drvne sirovine s projektom burze piljene građe i elemenata“. Studija je među ostalim preporučila da se izradi projekt osnivanja robne burze piljene građe i elemenata, koja kao trgovačko društvo može biti logističko distribucijski centar.
Najme u EU proizvođači finalnih proizvoda od masivnog drva ne trebaju trupce već prema vlastitom dizajnu uz razvijenu podjelu rada i specijalizacija trebaju moći iz kritične mase koju osigurava drvno-logistički centar na vrijeme dobaviti suhu piljenu građu iz koje mogu uz optimalno iskorištenje proizvoditi dijelove namještaja. Od proizvođača dijelova u zadnjoj fazi sklapanju se i površinski obrađuju gotovi proizvodi i prodaju za domaće i svjetsko tržište.
Unatoč te preporuke od 2005. tada Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva iz čijeg naziva je u međuvremenu brisano i šumarstvo (za drvno prerađivačku industriju se do danas ne zna koje je njihovo matično ministarstvo), do danas izvoz piljene građe i elemenata raste. Tako na primjer u 2014. izvoz u C 16 (Prerada drva i proizvoda od drva i pluta, osim namještaja; proizvodnja proizvoda od slame i pletarskih materijali) iznosio 2,865 milijardi kuna. U tom iznosu vrijednost piljene građe, elemenata imala je udio 56 % ili 1,604 milijardi kuna. Proizvodi u višem stupnju obrade (drveni pragovi, parket, podne obloge, građevinska stolarija, drvene kuće s proizvodima od slame i pletarskih materijala) iz C 16 imali su udio od svega 44 %. Količine izvoza piljene građe, elemenata preračunato u trupce uz izvoz samih trupaca i drugih šumskih sortimenata te biomase prelaze 65 %.
Iz neznanja ili radi utjecaja raznih interesnih skupina, Ministarstvo poljoprivrede, Ministarstvo gospodarstva i obrta, malog i srednjeg poduzetništva, Hrvatska gospodarska komora i Hrvatski drvni klaster, još uvijek smatraju da se s pismom razumijevanja, višegodišnjim i godišnjim ugovorima s dogovorenim uvjetima „prodaje“ šumskih sortimenata od strane Hrvatskih šuma d.o.o. u drvno prerađivačkoj industriji potiče proizvodnja proizvoda u višoj fazi prerade s novo dodanom vrijednošću. Primjena nekakvih povjerljivih faktora u pismu razumijevanja između Hrvatskih šuma d.o.o. u drvno prerađivačke industrije od strane manje grupe, obavlja neodgovornu raspodjelu šumskih sortimenata. Bez obzira što je u Ustav RH upisano da smo mi država s tržnom ekonomijom i članica zajedničkog tržišta EU, takav način bliži je dogovornoj ekonomiji i korupciji nego zakonu ponude i potražnje. Takvom dogovornom ekonomijom, šume kao vrijedan obnovljivi društveni resurs (procjena sa svim funkcijama cca 48 milijardi €) uz održivo gospodarenje u komercijalnom smislu, nije društveno korisna već koristi manjoj grupi građana, što je već davno poznato u društvu, za „zakonito“i kriminalno bogaćenje.
Takvo poslovanje između šumarstva i drvno prerađivačke industrije na ovim prostorima ima neslavnu tradiciju već više od 70 godina i to od kada je ukinuto tržište šumskih sortimenata i uvedeni različiti oblici „dogovorne ekonomije“ popraćeni s različitim elementima korupcije, što je na žalost još uvijek prisutno do danas.
Radi takvog nedostatka tržišta sirovine, poduzetnici malih primarnih kapaciteta u Hrvatskoj koji su u velikom broju slučajeva blizu šuma (manji transportni troškovi i emisije CO2), istu sirovinu od „Hrvatskih šuma“ d.o.o. plaćaju 30 do 40 % više od tako zvanih „finalista“. Na taj način su prisiljeni na kupnju trupaca koji se i pridobivaju na crno (procjena eksperata je da je crno tržište šumskih sortimenata na godišnjoj razini u Hrvatskoj min. veličine 500.000 m3). Uz to u 2013. legalno je izvezeno oko 395.000 m3 trupaca viših klasa, a uvezeno svega oko 3.400 m3.
Bez djelovanja zakona ponude i potražnje uz raspodjelu šumskih sortimenata na rubu Zakona u Hrvatsku je instalirano duplo više kapaciteta primarne prerade od mogućnosti nabave sirovine. Uz to pretežni broj kapaciteta primarne prerade loše je tehnološki opremljenih. Inače

ŠUMARSKI LIST 3-4/2016 str. 72     <-- 72 -->        PDF

legalna ponuda svih vrsta klasa trupaca u Hrvatskoj na godišnjoj razini je oko 2,9 milijuna m3 (hrast lužnjak 19,9 % i kitnjak 7,5 %; bukva 38,0 %; jasen 4,9 %, grab 3,2 %, jela – smreka 18,47 %; ostalo 7,75 %).
Eksperti sedamdesetih godina prošlog stoljeća procjenjivali su da je tadašnja planska drvna industrija Hrvatske, zaostajala u razvoju prema drvnoj industriji razvijenih zemalja Europe za tri do četiri srednjoročna razdoblja. U današnje vrijeme drvno prerađivačka industrija Hrvatske s tradicijom od četvrt stoljeće tržišnog gospodarstva i kao članica EU u odnosu na istu granu u razvoju zaostaje jednako ako ne i više. Postavlja se pitanje zašto bogatstvo šumskim fondom za razvoj drvno prerađivačke industrije i primjenu drvne sirovine u arhitekturi i građevinarstvu, nije za Hrvatsko gospodarstvo komparativna prednost.
Uzroci zaostatka u razvoju drvno prerađivačke i prateće Hrvatske industrije kroz razdoblje od polovice prošlog stoljeća do danas mnogostruki su i moraju se promatrati integralno, ali jedan od osnovnih je taj što u planskom gospodarstvu, pa ni danas u tržišnom gospodarstvu u, zadnjih četvrt stoljeća hrvatski šumski fond koji je i dalje u pretežno u državnom pa i u privatnom, nema stvarno odgovorne vlasnike. Stoga strukturne promjene trebaju obuhvatiti i šumarstvo u drvno prerađivačku industriju u cjelini.
U šumarstvu strukturne promjene osim unapređenja održivog razvoja šuma i naročito tla, treba obuhvatiti i primjenu tržišne regulative EU kod prodaje šumskih sortimenata. Za očekivati je da će prodaja šumskih sortimenata po načelu zajedničkog EU tržišta kod drvno prerađivačke industrije, izazvati kroz „kontroliranu destrukciju“ pozitivnu selekciju u pravcu smanjenja primarnih, a povećanje kapaciteta u višoj fazi prerade.
Srednjoročnom provedbom takvih strukturnih promjena i poticanje novih ulaganja u više stupnjeve finalizacije uz podjelu rada i specijalizaciju, stvorili bi se preduvjeti za proizvodnju proizvoda temeljenih na znanju. Na taj način, tek u drugom srednjoročnom razdoblju moglo bi se očekivati povećanje zaposlenosti sa sadašnjih 21.270 u 2014. na oko 27.300 djelatnika poslije 2020. Godišnji prihod od sadašnjih oko 8,447 milijardi kn u 2014. mogao bi se povećati na oko 15,757 milijardi kn poslije 2020., a izvoz s nepovoljnom strukturom sa 4,281 milijardi kn mogao bi se povećati s većim udjelom proizvoda s novo dodanom vrijednošću, na oko 9,896 milijardi kn.
Prema više ekspertnih SWOT analiza slabosti koje su uzrok „prokletstva resursa“ u državnom poduzeću „Hrvatske šume“ d.o.o, kao vlasniku 78 % šumskog zemljišta ili oko 2,13 milijuna ha su:
• Nepostojanje jasnog strateškog usmjerenja i nejasan status dodatnih djelatnosti – spori proces restrukturiranja • Upravljanje kadrovima (ljudskim potencijalima) – nefleksibilna politika zapošljavanja koja svoje uporište ima u Pravilniku o sistematizaciji radnih mjesta, a ne u planovima koje je potrebno provesti, kriteriji zapošljavanja, upravljanje kadrovima kroz proizvodni ciklus, efikasnost zaposlenika • Sustav stimulacije – postojeći sustav obračuna osnovne plaće i stimulativnog dijela plaće koji nije jasno povezan s individualnim učinkom i doprinosom; • Organizacija nabave – centralizirana nabava, odgovornost za pravovremeno naručivanje ne nastaje tamo gdje je narudžba zaista i potrebna, nekonzistentnost u nabavi opreme i vozila što otežava održavanje i znatno povećava troškove • Organizacija prodaje – nejasna pravila za dodjelu ugovora, mali udio domaćih i međunarodnih licitacija u ukupnoj strukturi prodaje, prodajni asortiman koji se nudi na licitacijama i formiranje prodajnih cijena po netržišnom načelu • Neiskorištenost infrastrukturnih i prostornih kapaciteta • Upravljanje kvalitetom – kvaliteta drveta koje se daje na prodaju, sušenje drva, oštećenja pri izvlačenju i transportu: sanacija; loša iskoristivost drvne mase (razvoj biomase) • Uloga i funkcije Direkcije – ne pruža adekvatnu podršku u razvoju svih djelatnosti po upravama šuma podružnicama.
Isto tako prema više ekspertnih SWOT analiza slabosti koje su uzrok „prokletstva resursa“ u vlasniku privatnih šumo posjednika koje u šumskoj površini Hrvatske imaju udio oko 22 % ili oko 0,60 milijuna ha su:
• Rascjepkani i usitnjeni šumo posjedi (prosječno manje od 0,5 ha) • Nesređeni imovinsko – pravni odnosi • Nedovoljna educiranost privatnih šumo posjednika • Veliki udio degradiranih šuma u vlasništvu privatnih šumo posjednika • Nemogućnost mobilizacije drvne mase • Neuređeno tržište drvnih i ne drvnih šumskih proizvoda • Nedovoljna otvorenost šumskih kompleksa – slaba dostupnost • Nedostatak okrupnjivanja i udruživanja šumo posjeda • Nedostatak savjetodavne službe • Nedovoljno korištenje dostupnih EU fondova.
Prema više ekspertnih SWOT analiza slabosti drvno prerađivačke industrije u Hrvatskoj su:
• Loša struktura proizvoda (dominiraju primarni u odnosu na finalne proizvode i primjenu drva u arhitekturi i građevinarstvu) • U većini gospodarskih subjekata niska tehnološka razina i zastarjela tehnologija • Nizak stupanj razvoja, podjele rada i specijalizacije • Niska produktivnost • Nedostatak kapitala za istraživanje i razvoj • Nedovoljne investicije • Nerazvijeno tržište suhe piljene građe kao preduvjeta za specijalizaciju i podjelu rada • Aprecirana domaća valuta • Visok trošak kapitala • Višekratno prevelik broj tehnološki neopremljenih kapaciteta primarne prerade u odnosu na kapacitete finalne proizvodnje • Usitnjenost i nepovezanost proizvođača • Nedostatak marketinga

ŠUMARSKI LIST 3-4/2016 str. 73     <-- 73 -->        PDF

i promocijskih aktivnosti • Neodgovarajući i neatraktivan dizajn finalnih proizvoda • Nedostatak menedžerskih vještina • Nedostatak znanja u upravljanju sofisticiranim numerički upravljanim strojevima • Mala efikasnost zbog loših sustava planiranja i kontrole • Neadekvatno obrazovanje i stručno usavršavanje radne snage • Nepostojanje tržišno poznatih brendova • Nerazvijen sustav osiguranja kvalitete • Neodgovarajući odnosi s javnošću • Rascjepkanost, slaba suradnja i nedovoljno povezivanje subjekata • Slaba supstitucija uvoznih finalnih proizvoda od drva.
Prema ekspertima okupljenih oko HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA mjere prema „blagodati“ šumskog resursa u Hrvatskoj su:
• Integralno sagledavanje problema i stvaranje preduvjeta za održivi razvoj poljoprivrede, šumarstva i drvno prerađivačke industrije, vodnog gospodarstva, zaštitu prirode i ruralni razvoj; reorganizirati i kadrovski ekipirati (sada Ministarstvo poljoprivrede) • Revidirati dugoročnu viziju i nacionalnu strategiju razvoja šumarstva i drvne prerađivačke industrije, vodnog gospodarstva, zaštitu prirode i ruralni razvoj • Provesti nacionalnu strategiju šumarstva i drvne industrije, ali i ruralnog razvoja kojom će se uskladiti raspolaganje poljoprivrednim i šumskim zemljištem. • Izraditi i usvojiti novi Zakon o šumama i sve pod zakonske akte te zakonske propise iz područja poljoprivrede, vodnoga gospodarstva, cestogradnje i zaštite prirode. • Gospodarenje šumama učiniti neovisnim od političkih i drugih interesa zbog zaštite šume kao općega društvenog i ustavnog dobra za Republiku Hrvatsku. U tom smislu ne mijenjati Zakon o koncesijama koji propisuje sljedeće: „Koncesija se ne može dati na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske“ • Depolitizirati sustav i popraviti utjecaj struke u trgovačkom društvu Hrvatske šume d.o.o. U njegovom budućem poslovanju kvalitetnije iskoristiti širi spektar djelatnosti kako bi se gospodarilo prostorom i šumskim dobrom, a ne samo sirovinom. • Provesti decentralizaciju sustava Hrvatskih šuma, u kojem bi Direkcija imala ovlasti kontrolnih mehanizama praćenja poslovanja Podružnica, koje bi imale samostalnost pri odlukama o investicijama (u okviru vlastitih financijskih sredstava), raspisivanjima natječaja, javnim nabavama i sl. Temeljem ostvarenih financijskih potencijala omogućiti Podružnicama sudjelovanje u projektima razvoja lokalnih samouprava na čijem je prostoru šuma • Šumom treba gospodariti multidisciplinarno na održiv način koristeći sve potencijale prostora. Omogućiti stručnjacima kreativan rad s ovlastima i odgovornošću bitnim za unaprjeđenje sektora. Na svim razinama kadrove birati prema znanju i sposobnostima. • Izračunati visinu potrebne naknade za općekorisne funkcije šuma kojom bi se zadovoljile svi segmenti dosada uključeni u sufinanciranje iz ovih sredstava te isto ugraditi u novi Zakon o šumama. Inovativni financijski mehanizmi također će biti potrebni za mobiliziranje financiranja i iz javnih i iz privatnih izvora, posebice za plaćanje usluga ekosustava (općekorisnih funkcija). Šumarstvo treba aplicirati u fondovima EU za ruralni razvoj • Transparentnom prodajom drvne sirovine, usklađivanjem cijene drvne sirovine sa stanjem na tržištu da bi potaknuli finalizaciju. Drvnoj industriji treba pomoći drugim gospodarskim mjerama, jer se do sada pokazalo da samo jeftina sirovina nije rezultirala njezinim razvojem • Prihvatiti novu strategiju EU za šume i sektor koja se temelji na šumama, posebice vezano za ruralni razvitak.
Umjesto zaključka
Na osnovu navedenih iskustava zemalja bogatih resursima i uspoređujući stanje šumskih resursa u Hrvatskoj, može se zaključiti da se teorija „prokletstva resursa“ može primijeniti i na Hrvatsku. Primjena takve teorije na šumski fond unazad sedamdesetak godina, ponajprije se bazira na neodgovornom odnosu svih titulara vlasništva, na prevelikom udjelu izvoza drvne sirovine i poluproizvoda u najnižem stupnju obrade te na znatnom zaostatku Hrvatske za razvijenim zemljama drvno prerađivačke i prateće industrije. S upotrebom termina „prokletstvo resursa“ želi se ukazati na pravo stanje u šumarstvu i drvno prerađivačkoj industriji te utjecati na asocijacije drvno prerađivačke industrije Hrvatske da prestanu s hvalospjevima o udjelu izvoza u ukupnom izvozu RH, te pozitivnom robnom razmjenom. Pri tome namjerno zanemaruju nepovoljnu i nacionalno štetnu strukturu izvoza. Neobjektivno koncipiranim izvješćima tih asocijacija izvršen je pritisak na Ministarstva poljoprivrede, da se i nakon ulaska na tržište EU, ne prelazi na tržišno formiranje cijena sirovine. Nastavkom dogovornog formiranja cijena iz prethodnog sustava u tržišnom gospodarstvu Hrvatske, otvara se mogućnost crnog tržišta, mita i korupcije te bogaćenje užeg kruga poduzetnika. Samo stalnim spominjanjem šumskog fonda kao komparativne prednosti za drvno prerađivačke industriju Hrvatske, bez pokretanja navedenih sustavnih mjera od strane Vlade, ne mogu se očekivati nikakve pozitivne promjene. Iz obima predloženih mjera za izlazak iz razdoblja „prokletstva resursa“, može se vidjeti da je to dugoročan proces i ponajprije zadatak barem tri Vlade uz intenzivno korištenje vlastite pameti i uz stalno podizanje kulture rada.