DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2016 str. 104     <-- 104 -->        PDF

PERICA BEUK, dipl. ing. šum. (1956–2015)
Darko Posarić
U Vinkovcima je 24. studenoga 2015. u 60. godini iznenada preminuo naš kolega i prijatelj Perica Beuk. Obitelj, prijatelji i poznanici te brojni kolege šumari, na vječni počinak ispratili su ga na groblju u Otoku dan kasnije, 25. studenoga, a prigodnim govorom od njega se u ime HŠD ogranka Vinkovci oprostio i predsjednik Danijel Cestarić.
Perica je rođen 7. veljače 1956. u Vinkovcima. Sin je Filipa i Terezije rođene Kovač. Osnovnu školu završio je u Otoku, gimnaziju „M. A. Reljković“ u Vinkovcima, a na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1980. godine. Po završetku studija zaposlio se u Šumskome gospodarstvu „Hrast“ Vinkovci na radnome mjestu referenta za mehanizaciju. Uskoro je napredovao i postao upravitelj OOUR-a Iskorišćivanje šuma u Vrbanji, potom osnutkom poduzeća „Hrvatske šume“ postaje zamjenik upravitelja Šumarije Vrbanja, pa stručni suradnik za mehanizaciju Uprave šuma Vinkovci. U Odjel za ekologiju prelazi 1995. godine na mjesto stručnog suradnika zaštite šuma, a 2005. postaje rukovoditelj toga odjela.
Upravo tih posljednjih 20 godina obilježilo je Pericinu karijeru. Budući da Odjel zaštite šuma više nego ijedan drugi surađuje sa znanstvenim ustanovama, tako je i Perica vrlo tijesno surađivao sa Šumarskim fakultetom i Šumarskim institutom. Pri kontroli brojnosti glodavaca i mjerama njihova suzbijanja, izračunima kritičnoga broja štetnika i njihovoj ranoj dijagnozi i prognozi, zahtjevnim organizacijama aviosuzbijanja u slučajevima kada je to bilo neophodno, pri tretiranjima hrastove pepelnice, u svemu je propitivao koji su najnoviji znanstveni dosezi i što je od toga primjenjivo u šumarskoj praksi na najveću dobrobit šume. Rado je odlazio na stručna usavršavanja i seminare iz svoga područja djelatnosti, posebice na godišnje seminare zaštite bilja u Opatiji. Godinama je organizirao prikupljanje podataka fenoloških motrenja i očitanja razine podzemnih voda na pijezometrima i pedantno sve slao Fakultetu i Institutu. Postigao je visoku razinu stručnosti i nesebično ju je darovao na korist šume i šumarske struke.
Osim šumarstva, velika Pericina ljubav bila je slikarstvo. U slobodno se vrijeme opuštao uz kist i slikarsko platno, ostavivši za sobom mnoga djela, većinom u tehnici akvarela i ulja na platnu. Svoju ljubav prema šumi iskazao je kroz brojne slike, čiji su česti motivi bili upravo iz spačvanskih šuma. Bio je jedan od utemeljitelja i redoviti član poznate likovne kolonije Rabra, koja je nedavno proslavila dvadesetu obljetnicu osnutka. Ostavio je trag i u brojnim drugim udrugama i kolonijama kojih je bio član, poput Društva likovnih umjetnika VSŽ, Udruge likovnih umjetnika Otočki vir i Umjetničke kolonije Ernestinovo. Sudjelovao je u brojnim izložbama diljem Hrvatske, a mnoge njegove slike iz fundusa Rabre koje trajno vise u upravnoj zgradi UŠP Vinkovci i šumarijama bit će svim kolegama podsjetnik na Pericu, kolegu, prijatelja, umjetnika i nadasve dobroga čovjeka.
Svakako treba spomenuti da je Perica bio dragovoljac Domovinskoga rata. Kao pripadnik 131. brigade 2. bojne držao je položaje na širem području oko sela Vrbanje. Bio je i aktivan član Hrvatskoga šumarskog društva ogranka Vinkovci. Sudjelovao je u većini aktivnosti ogranka, a kao ljubitelj umjetnosti najviše je volio ekskurzije u strane zemlje, gdje bi veći dio vremena provodio u upoznavanju slikarske, kiparske i arhitektonske baštine gradova u kojima se nalazio. Svake je godine nekoliko svojih slika poklanjao ogranku i to je redovito sam inicirao, bez da ga je trebalo bilo što tražiti. Na natječajima za odabir najboljih dječjih radova s temom šume, koje je ogranak nekoliko godina u nizu organizirao, Perica je bio predsjednik povjerenstva za odabir likovnih radova. Nije žalio truda pregledavajući stotine pristiglih radova da nagrade dođu u prave ruke.
Našem dragom kolegi Perici, koji nas je tako nenadano napustio, možemo samo zahvaliti za trud i ljubav prema struci, ali i za susretljivost, blagu narav i osmijehe po kojima ćemo ga pamtiti. Od kada ga više nema među nama, moram priznati da mi kod kuće pogled često skrene na njegove pejzaže, tulipane i perunike, slike koje mi je poklonio. I svaki puta ga se u tome trenutku sjetim, bilo njegova lika ili nekih događaja koje smo zajedno prošli. Ako čovjek nakon zemaljske smrti zaista živi među ljudima onoliko koliko na njega traje uspomena među njima, Perica si je svojim slikama, tim vidljivim podsjetnikom, osigurao trajnu prisutnost među nama.
Zbogom poštovani i dragi Pero, počivaj u miru Božjem.