DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2016 str. 103     <-- 103 -->        PDF

NADA ANTONOVIĆ, dipl. ing. šum. (1943–2015)
Marina Mamić
S tugom u srcu obavještavamo vas da je u Bjelovaru dana 5. prosinca 2015. godine u 72. godini života nakon duge i teške bolesti preminula naša draga kolegica NADA ANTONOVIĆ, dipl. ing. šum.
Rođena je u Čakovcu 19. svibnja 1943. godine kao kći Antuna i Rože r. Kacun. Osnovnu školu završila je u Čakovcu 1958. godine, a Gimnaziju u Varaždinu 1962. godine. Potom je upisala studij šumarstva na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 1971. godine diplomirala. Nakon završenog studija odrađuje pripravnički staž u tadašnjem Šumskom gospodarstvu „Mojica Birta“ Bjelovar, najprije u Šumariji Ivanska, a zatim u Taksaciji i Planskom odjelu.Godine 1975. zapošljava se u Šumariji Bjelovar na poslovima referenta za uzgajanje šuma, a 1977. godine prelazi u Sektor za uređivanje šuma Š.G. „Mojica Birta“ Bjelovar gdje radi na poslovima taksatora. S radnog mjesta samostalnog taksatora Odjela za uređivanje šuma Hrvatskih šuma d.o.o. UŠP Bjelovar odlazi 18. 6. 2003. godine u mirovinu.
Nada je bila članica Hrvatskog šumarskog društva ogranak Bjelovar od samog početka svog radnog vijeka, te je s veseljem sudjelovala u njegovim brojnim aktivnostima. Uvijek vedra i nasmijana, puna duhovitih upadica, bila je omiljena u društvu. Voljela je šumu, prirodu i uživala u svom poslu. Uz svoj rad, neprestano je radila na usavršavanju svoje opće kulture. Sve ju je zanimalo, puno je čitala i rijetko se od nje mogao čuti negativan odgovor na neko pitanje. Često se šetala po gradu s knjigom u ruci, ne gubeći vrijeme u svojoj želji za znanjem iz različitih područja znanosti i kulture.
Još dok je radila imala je težak moždani udar, od kojeg se snagom svoje volje vrlo brzo oporavila. Svojom energijom i pozitivnim stavom prema zdravlju i životu uopće, cijelo se vrijeme borila s posljedicama te bolesti, u čemu je dobrim dijelom i uspijevala. Pamtit ćemo je kao izrazito dobroćudnu i veselu osobu koja je zračila pozitivnošću.
Za sobom je ostavila tugujućeg dugogodišnjeg životnog partnera, brata, nećake te brojne kolege i prijatelje.
Pokopana je 7. prosinca 2015. godine u obiteljskoj grobnici na Gradskom groblju u Čakovcu.
Počivala u miru Božjem!