DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/2016 str. 84     <-- 84 -->        PDF

– šumarija, ustanova koja skrbi o šumama i racionalnom iskorištavanju šumskoga blaga (radnici šumarije); meton. zgrada u kojoj radi istoimena ustanova (<parkirati ispred šumarije).
– šumski 1.a. koji se odnosi na šumu (šumski put, požar), b. koji živi, koji raste u šumi, koji se nalazi u šumi (šumske životinje); 2. koji je u vezi s uzgajanjem i iskorištavanjem šuma (šumski radnik, šumsko gospodarstvo); 3. sastavni dio naziva ili opisa (šumske jagode/gljive).
– habitus 1. držanje tijela, izgled osobe, vanjske oznake. 2. bot. vanjski izgled kojega organizma (obično u biljaka, žila, stabljika, krošnja, 3. fil. skup etičkih svojstava kojeg čovjeka (njegov je moralni habitus neupitan).
– lovor (bot.) 1. mediteranski grm ili nisko drvo iz porodice lovorki, ima zimzelene aromatske listove (Laurus nobilis, por. Lauraceae) – lovorika,2. osušeni zeleni kožasti aromatični listovi istoimene biljke koji se upotrebljavaju kao začin (napraviti umak od lovora, piti čaj od lovora, staviti lovor u sarmu) – lorber
– češer 1.bot. izdanak crnogoričnog drveća koji nosi reproduktivne organe (borov muški/ženski češer, raspukli češeri. Sunce je sjalo iznad naših glava, a češeri u borovima otvarali su se s glasnim praskom; šišarka – ono što oblikom podsjeća na češer).
– divljač, zakonom određene životinjske vrste koje slobodno žive u prirodi na površinama namijenjenim za uzgoj i razmnažanje, a love se prema propisima zakona o lovu (niska/visoka divljač, pernata/dlakava divljač).
– lovokradica, lovac koji lovi u zabranjeno vrijeme, na zabranjenom području ili bez dozvole.
– čagalj zool. zvijer iz porodice pasa, glava mu je kao u vuka, a veličina, rep i boja krzna kao u lisice (Canis aureus, por. Canidae – šakal).
– kljova 1. zool. naročito razvijeni zubi, zub slona, morža i još kojih sisavaca (životinje s kljovama, kljove vepra), 2. žarg. – zubi (zub); (popraviti/popravljati kljove, bole me kljove).
Iz ovih nekoliko primjera moguće je zaključiti da VRH, kao svojevrstan pojmovnik stručnog šumarskog nazivlja, u cijelosti udovoljava značenju pojedinih pojmova (leksema). Na primjeru habitusa vidljivo je da jedan te isti pojam nije strogo šumarski, već, kako je to objašnjeno, njime se označava i vanjski izgled odnosno etička svojstva neke osobe, Nema sumnje da bi se isti pojam mogao definirati na nešto drukčiji način, no sigurno je da će on i u ovakvom obliku biti upotrebljiv, posebno svima onima kojima je stalo da se pravilno izražavaju, kojima je stalo do hrvatskoga standardnog jezika. Tekst uz pojmove različitog je opsega, ovisno o zahtjevima pojedinog pojma. Ono što nije bilo moguće izraziti na samim primjerima, valja znati da se za svaki leksem daje najveći mogući broj informacija (naglasak, osnovni gramatički podaci i sl.), a navode se i osnovne etimološke i tvorbene naznake.
Uz tiskano i e-izdanje
I za sam kraj jedna informacija. Svaki korisnik (kupac) tiskanog izdanja Velikog rječnika hrvatskoga standardnog jezika s knjigom dobiva i kod s kojim može pristupiti e-inačici VRH-a na mrežnim stranicama Školske knjige.
„Plovidba hrvatskog standardnog jezika nikada nije bila mirna i glatka. Nije mu se to dopuštalo“, reći će jednom akademik Radoslav Katičić. To vrijedi i za same početke uporabe „narodnog“ jezika. Nekako istovremeno još daleke 1843. godine zagrebački nadbiskup Juraj Haulik na sjednici Sabora izgovorio je znamenitu rečenicu: „Sviju staleža i redova jednodušno želja jest da se narodni jezik u sve poslove uvede“, a hrvatski ban Ivan Kukuljević Sakcinski u Hrvatskom saboru, gdje se do tada govorilo latinski, prvi je politički govor održao na hrvatskom jeziku.
Uredništvo VRH-a podsjeća da se hrvatski jezik kao izražajni potencijal hrvatske govorne zajednice izražava kroz standardnu uporabu jezika, kao i preko interdijalekata, gradskih i regionalnih varijeteta i različitih žargona. Hrvatski standardni jezik u rječniku u određenoj mjeri uključuje svoju tronarječnost „nastojeći ostvariti odmak od dosad prevladavajućega štokavskog purizma“.