DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2016 str. 83     <-- 83 -->        PDF

ljepotu Gorskog kotara, na lijepe vile Goranke, stanovnike koje su nazvali Gorani i Goranke, „imenom vila, jer su bile jednako lijepe“.
Zaključak
Ovo što je gospodin Mladen Kušec napisao je neobično, neodoljivo za čitanje i upijanje napisanog. U tekstu nailazimo na ljepote i bogatstvo Gorskog kotara, ljude i njihov način života, a kroz povijesne priče saznajemo mnogo zanimljivih događaja o mitskim bićima. U biti, cijeli tekst upućuje na nužnost ljudske dobrote, čime je autor i raspleo cijelu priču. Neka to bude na znanje svim šumarima, uz preporuku da pročitaju knjigu Goranove priče i da je preporuče svojim prijateljima i znancima.
VELIKI RJEČNIK HRVATSKOGA STANDARDNOG JEZIKA
Alojzije Frković
Hrvatski se jezik voli znanjem
S. Babić
Treba se upitati: Što je zapravo rječnik? Rječnik je djelo u kojemu su sakupljene značenjske jedinice nekog jezika (riječi, termini, izrazi) poredani određenim redoslijedom kojim se donosi značenje i ostali podaci o njihovu obliku i uporabi. Decidirani je to odgovor na naš upit koji smo našli u Velikom rječniku hrvatskoga standardnog jezika (krat. VRH), koji je predstavljen na prošlogodišnjem Interliberu na Zagrebačkom Velesajmu i ocijenjen kao „veliki pothvat u hrvatskoj filologiji“. Rječnik je, istakli su članovi Uredništva, namijenjen svima „kojima je stalo do hrvatskoga jezika, onima koji ga žele bolje naučiti te onima koji se pomoću njega svakodnevno izražavaju i služe“. Te potrebe zacijelo nismo ni mi šumari lišeni, jer, uz časne iznimke, lektori nisu zadovoljni našim pismenim uradcima, a da se o izgovorenoj riječi i ne spominje. Jednom riječju, nedostatno smo pismeni.
120 tisuća natuknica otisnutih na 1788 stranica
Rječnik je prema riječima dr.sc. Ante Žužula, predsjednika Uprave „Školske knjige“ kao izdavača, opsežno i važno nacionalno djelo u kojemu je sadržan identitet hrvatskoga naroda, a na temelju njega moći će se standardizirati hrvatski jezik u školama, na sveučilištima i sveukupnoj hrvatskoj stručnoj i javnoj uporabi. VRH je „stvaralački uzor u kojemu se ogleda slojevita cjelina hrvatskoga jezika, a kao autorsko djelo Školske knjige, vrhunac je i sukus njezine dugogodišnje i plodne leksikografske produkcije“.
Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika uredila je glavna urednica mr.sc. Ljiljana Jojić sa suradnicima u Stručnoj redakciji i sa suradnicima na obradbi natuknica. Kao recenzenti, uz ostale, bilježe se tri naša akademika: Mislav Ježić, Radoslav Katičić i August Kovaček. VRH obuhvaća preko 120 tisuća natuknica otisnutih na 1788 stranica (težine ravno 4 kg!).
Stručno nazivlje nije zanemareno
Iako se u Rječniku nalaze opisane riječi koje ulaze u područje jezične uporabe, a strukovno nazivlje uvršteno u mjeri u kojoj je ono dio općeg leksika, ni šumarska znanost ni srodna područja nisu zanemareni. Evo nekoliko primjera iz šumarstva i lovstva koji to potvrđuju:
sastojina 1. vrijednost pojedinih hranjivih sastojina mjerena u kalorijama. 2 (bot.) dio šume koji je jedinstvena cjelina, razlikuje se od ostalih dijelova šume po vrsti drveća, dobi, stadiju razvitka, načinu postanka, uzgojnom obliku i načinu gospodarenja (pomlađivanje sastojine; šumom se smatra zemljište obraslo šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari).
šumarstvo 1. gospodarska djelatnost koja se bavi zaštitom, njegom i uzgojem šuma radi njezina očuvanja, proširenja te gospodarskoga i drugog iskorištavanja (raditi u šumarstvu), 2. znanost koja proučava biološka svojstva šuma, njihovu zaštitu, sadnju, uzgoj te sječu, iskorištavanje i industrijsku preradu drva (studij šumarstva, diplomirati šumarstvo).

ŠUMARSKI LIST 1-2/2016 str. 84     <-- 84 -->        PDF

šumarija, ustanova koja skrbi o šumama i racionalnom iskorištavanju šumskoga blaga (radnici šumarije); meton. zgrada u kojoj radi istoimena ustanova (<parkirati ispred šumarije).
šumski 1.a. koji se odnosi na šumu (šumski put, požar), b. koji živi, koji raste u šumi, koji se nalazi u šumi (šumske životinje); 2. koji je u vezi s uzgajanjem i iskorištavanjem šuma (šumski radnik, šumsko gospodarstvo); 3. sastavni dio naziva ili opisa (šumske jagode/gljive).
habitus 1. držanje tijela, izgled osobe, vanjske oznake. 2. bot. vanjski izgled kojega organizma (obično u biljaka, žila, stabljika, krošnja, 3. fil. skup etičkih svojstava kojeg čovjeka (njegov je moralni habitus neupitan).
lovor (bot.) 1. mediteranski grm ili nisko drvo iz porodice lovorki, ima zimzelene aromatske listove (Laurus nobilis, por. Lauraceae) – lovorika,2. osušeni zeleni kožasti aromatični listovi istoimene biljke koji se upotrebljavaju kao začin (napraviti umak od lovora, piti čaj od lovora, staviti lovor u sarmu) – lorber
češer 1.bot. izdanak crnogoričnog drveća koji nosi reproduktivne organe (borov muški/ženski češer, raspukli češeri. Sunce je sjalo iznad naših glava, a češeri u borovima otvarali su se s glasnim praskom; šišarka – ono što oblikom podsjeća na češer).
divljač, zakonom određene životinjske vrste koje slobodno žive u prirodi na površinama namijenjenim za uzgoj i razmnažanje, a love se prema propisima zakona o lovu (niska/visoka divljač, pernata/dlakava divljač).
lovokradica, lovac koji lovi u zabranjeno vrijeme, na zabranjenom području ili bez dozvole.
čagalj zool. zvijer iz porodice pasa, glava mu je kao u vuka, a veličina, rep i boja krzna kao u lisice (Canis aureus, por. Canidae – šakal).
kljova 1. zool. naročito razvijeni zubi, zub slona, morža i još kojih sisavaca (životinje s kljovama, kljove vepra), 2. žarg. – zubi (zub); (popraviti/popravljati kljove, bole me kljove).
Iz ovih nekoliko primjera moguće je zaključiti da VRH, kao svojevrstan pojmovnik stručnog šumarskog nazivlja, u cijelosti udovoljava značenju pojedinih pojmova (leksema). Na primjeru habitusa vidljivo je da jedan te isti pojam nije strogo šumarski, već, kako je to objašnjeno, njime se označava i vanjski izgled odnosno etička svojstva neke osobe, Nema sumnje da bi se isti pojam mogao definirati na nešto drukčiji način, no sigurno je da će on i u ovakvom obliku biti upotrebljiv, posebno svima onima kojima je stalo da se pravilno izražavaju, kojima je stalo do hrvatskoga standardnog jezika. Tekst uz pojmove različitog je opsega, ovisno o zahtjevima pojedinog pojma. Ono što nije bilo moguće izraziti na samim primjerima, valja znati da se za svaki leksem daje najveći mogući broj informacija (naglasak, osnovni gramatički podaci i sl.), a navode se i osnovne etimološke i tvorbene naznake.
Uz tiskano i e-izdanje
I za sam kraj jedna informacija. Svaki korisnik (kupac) tiskanog izdanja Velikog rječnika hrvatskoga standardnog jezika s knjigom dobiva i kod s kojim može pristupiti e-inačici VRH-a na mrežnim stranicama Školske knjige.
„Plovidba hrvatskog standardnog jezika nikada nije bila mirna i glatka. Nije mu se to dopuštalo“, reći će jednom akademik Radoslav Katičić. To vrijedi i za same početke uporabe „narodnog“ jezika. Nekako istovremeno još daleke 1843. godine zagrebački nadbiskup Juraj Haulik na sjednici Sabora izgovorio je znamenitu rečenicu: „Sviju staleža i redova jednodušno želja jest da se narodni jezik u sve poslove uvede“, a hrvatski ban Ivan Kukuljević Sakcinski u Hrvatskom saboru, gdje se do tada govorilo latinski, prvi je politički govor održao na hrvatskom jeziku.
Uredništvo VRH-a podsjeća da se hrvatski jezik kao izražajni potencijal hrvatske govorne zajednice izražava kroz standardnu uporabu jezika, kao i preko interdijalekata, gradskih i regionalnih varijeteta i različitih žargona. Hrvatski standardni jezik u rječniku u određenoj mjeri uključuje svoju tronarječnost „nastojeći ostvariti odmak od dosad prevladavajućega štokavskog purizma“.