DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2016 str. 81     <-- 81 -->        PDF

Autor ove knjige je toliko boravio na dabrovim područjima da su u njega stekli povjerenje, i to toliko da je vjerojatno jedini čovjek kojemu jedu iz ruku. O značenju ove knjige najbolje je citirati recenzenta Marijana Grubešića. „Dabraova priča na 160 stranica i 215 fotografija popraćena kratkim tekstovima, vodi Vas kroz način života dabrova, probleme s kojima se susreću, probleme koje izazovu ponekada svojim ponašanjem u staništu, kroz sva godišnja doba, i što je najvažnije, kroz naša očuvana prirodna staništa, posebice uz rijeku Muru“. Ovome treba dodati i mišljenje Marije Purić Hranjec o njegovim fotografijama „Svaka njegova fotografija i tekst imaju istovremeno umjetničku, stručnu, edukativnu, kritičku i popularnu dimenziju uhvaćenog trenutka i prostora“. To je potvrda i ovog izuzetnog djela koje će iznenađujuće upijati svaki čitatelj. Iako je knjiga tiskana u 2014. godini zbog njene vrijednosti smatrao sam potrebnim da se o njoj upoznaju svi naši šumari, iako s malim zakašnjenjem. Usput napominjem da je autor snimio i film o dabru, a sada snima film o vidri, što ga opet čini posebnim.
GORANOVE PRIČE
Milan Glavaš
Knjigu Goranove priče napisao je dobro poznati tvorac i voditelj radio emisija „Zagonetno putovanje – putujemo Hrvatskom“ gospodin Mladen Kušec. Autor čitatelje vodi kroz „zagonetno“ putovanje na kojemu čitatelj upoznaje Gorski kotar, legende i ljude, a sve se događa u goranskim šumama. Upravo zato ova je knjiga dragocjen prilog obilježavanju 250 godina organiziranog hrvatskog šumarstva. To je i bio razlog da je knjigu Goranove priče izdalo Hrvatsko šumarsko društvo (HŠD) uz potporu Hrvatske komore inženjera šumarstva i drvne tehnologije, a tisak je obavila firma Denona. Predsjednik HŠD-a Oliver Vlainić je nakladnik, a tajnik Damir Delač je urednik knjige. Fotografije je izradilo više autora, crteže Niko Barun, a knjigu je dizajnirao poznati hrvatski dizajner Danijel Popović. Radi se o povijesnim slikama Gorana i njihova nekadašnjeg života, fotografijama krajolika, biljaka i životinja. Većina crteža pripada glavnom liku Goranu, a uz njega i drugim sudionicima priče, ali ima i drugih crteža. Fotografije i slike nalaze se gotovo na svim stranicama knjige i odlično nadopunjuju tekst. Knjiga Goranove priče promovirana je na 119. skupštini HŠD-a održanoj 12. studenoga 2015. godine na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Tom prigodom nazočnima je poklonjena knjiga, a većini je i autor napisao posvetu.
Knjiga započinje Pričom o šumama i ljudima, zatim slijedi priča o šumskim zajednicama, potom Risnjaku, Dolini leptira, Vijugavoj cesti, rijeci Dobri, šumskom čovjeku, pa se takvim redoslijedom i prikazuje. Ovo djelo nema posebnu posvetu, već životnu pouku da je sretno djetinjstvo najveće blago u životu.
Povod cijeloj priči je to što je Mladen Kušec, rođen u Zagrebu, kao dijete i učenik svakog ljeta za vrijeme školskih praznika boravio u Vrbovskom na ognjištu svojih roditelja. Za vrijeme boravka u Vrbovskom stjecao je prijatelje, živio kao i svi u to vrijeme, spajao se s prirodom i slušao bajkovite priče o ljudima i Gorskom kotaru. Sjećanja iz djetinjstva i doživljaje u današnjoj životnoj dobi opisao je u ovom djelu na svojstven način kroz pjesme, priče, bajke, legende i osjećaje prema ljudima i šumama Gorskog kotara. Tekst je pisan u čarobnom duhu, jasno, lagano, a čitko, upravo tako kao da je podmazan najboljim mazivima. Posebnost je u tome da je autor na sebi svojstven način, legendarne likove iz prošlosti spojio sa živim ljudima ravnopravno

ŠUMARSKI LIST 1-2/2016 str. 82     <-- 82 -->        PDF

s medvjedićem koji izražava svoje misli ljudskim govorom.
Bajkovitost se sastoji u tome da je uplakanom dječaku Goranu koji je izgubio kravu vila Goranka dala čarobni štap koji je pripadao najjačem Goraninu Petru Klepcu. Pomoću štapa bilo je moguće rješavati važne probleme, pa tako pronaći i izgubljenu kravu. Uplakanom dječaku pridružio se također nesretni medvjedić koji je umjesto smeđeg imao modro krzno, pa su ga zvali Modrić, a njima se pridružio i autor ovoga djela. Njih su trojica nerazdvojni na putovanjima kroz Gorski kotar sve do sretnog završetka ove priče.
Počinje putovanje Gorskim kotarom kada dječak Kušeca kroz pjesmu navodi na zakletvu prijateljstva sa šumom. Pjesma se dotiče šumskih životinja (jež, zec, srna, vuk, divlja svinja, medvjed, jelen, ptice, leptiri), vila, dobrog diva i vještica. Stihovi su vrlo tečni.
U nastavku se otkriva tajna zašto je mrki medvjedić postao modar i zbog toga nesretan. Štap diva Klepca uvjerio ga je da će čvrsto vjerujući da je on smeđi goranski medvjedić, jednog dana to i postati i naći izgubljenu mamu kao i Goran svoju kravu.
Na daljnjem putovanju susreli su lovočuvara koji im je ispričao da šume žive u zajednicama isto kao i ljudi. Da bi upoznali šumu i šumske zajednice treba doći u Lesku podno Risnjaka. Isti im je čovjek ispričao i Priču o Risnjaku. Priča započinje vremenom kada se vila zaljubila u jednog mladića i on u vilu. Vilama je bilo zabranjeno zaljubiti se u čovjeka. Vila glavarica je za kaznu zaljubljenu vilu pretvorila u divlju mačku (risa), a mladić se sam pretvorio u risa. Za sjećanje na njihovu vječnu ljubav Gorani su njihov dom nazvali Risnjak.
Prijatelji dalje putuju na Risnjak, u Crni Lug, na izvor Kupe, Dolinu leptira, pa cestom uz Kupu gdje im se pridružio jedan kosac koji im je ispričao Priču o vijugavoj cesti koja je ljudima život značila, a znači i danas, pa su je sačuvali i uz nju napravili suvremenu prometnicu. Hodajući vijugavom cestom čuli su kako baka u stihovima priča djevojčicama o liji Miji, njenom repu i zločestoj vještici Štrigi koja ju je htjela začarati.
Uskoro su susreli lugara koji im je ispričao o orahu i njegovoj sjeni, s poukom da dijete mora otići toliko daleko od očeve sjene da vidi svoju vlastitu, tj. da samostalno živi.
Slijedi vrlo zanimljiv dio o zagonetnim životinjama koje sretno žive u Gorskom kotaru. Kroz stihove su opisane životne karakteristike srne, lisice, zeca, medvjeda, krtice, vjeverice, divlje svinje, sove, zmije i drugih.
Drugog dana društvo je u Ravnoj Gori susrelo čovjeka koji se družio s tajnovitim bićima šuma i pričao im puno priča, a posebno ih se dojmila Priča o rijeci Dobri. Rijeka Dobra teče tamo gdje je nekoć zvijezda repatica svojim repom zaderala zemlju. Na njenim obalama živjele su Dobre vile i svima je bila dobra, pa su joj nadjenuli ime Dobra. Zato što je bila dobra, zločesti Bjesomar ju je iz ljubomore povukao u zemlju kod Ogulina, a Dobre vile su joj pomogle da iziđe iz podzemlja i teče do Karlovca.
Sljedećeg dana u šumi im je jedan čovječuljak pričao neobičnu priču o šumskom čovjeku Antonu i jednom starom brijestu u Starom Lazu. Anton je u mladosti posadio brijest, zajedno su živjeli, a kad je Anton umro brijest je umirao u njegovoj sjeni. Čovječuljak je pričao i o Antonovom vrtu punom biljaka, pa su prijatelji došli vidjeti što u tom vrtu raste i otkrili tajnu čime se sve hrane Gorani. Biljke koje rastu u Antonovom i drugim goranskim vrtovima autor je prikazao opširno u stihovima. Riječ je o krumpiru, mrkvi, tikvi, suncokretu, peršinu, cikli, paprici, repi, pšenici, kukuruzu i kupusu.
Slijedi priča o Velikoj i Maloj Kapeli koju im je ispričao jedan planinar. Priča se temelji na ljubavi između Zorice i Frana. Frana je zločesta čarobnica zatočila u Kulu, a Zorica ga je tražila jašući na konju. Plemeniti konj i samar su se zbog Zoričine tuge na putu skamenili. Po skamenjenom samaru mjesto događanja prozvaše Samarske stijene. Na putu dalje u svojoj bijeloj haljini od tuge se skamenila i Zorica. Po bijeloj haljini nastade naziv Bijele stijene. Mladić se uz pomoć Dobre vile pretvorio u leptira i spasio iz zatočeništva. Od Dobre je vile tražio da mu na krilima nacrta znakove po kojima bi ga Zorica prepoznala. Taj znak su uzeli planinari kao svoj putokaz. U spomen na ljubav Zorice i Frana ljudi su napravili kapelice po kojima se zovu Velika i Mala Kapela.
Na daljnjem putu prijatelji su došli do lijepe i stare goranske kuće iz koje su izišli djevojčica i simpatični djedica. Djevojčica je otjerala krave na pašu, oni su ušli u kuću gdje su djedici ispričali svoje priče. Djedica im je razjasnio zašto ih muče nedaće, odnosno u čemu su pogriješili modri medvjedić i dječak Goran. Upozorio ih je da ponekad svi zaboravimo svoje dužnosti, da je svijet pun obveza i potreba drugih koje moramo poštivati, te da su putujući Gorskom kotarom upoznali sebe i da je to dovoljan razlog da budu sretni. Dječak je pronašao izgubljenu kravu, a medo dobio priliku da postane smeđ.
Da bi domaćin bio sretan gostima je postavio nekoliko pitanja o stablima koja žive u Gorskom kotaru. Pitanja su složena u stihove, a odnose se na jelu, smreku, tisu, hrast, javor i bukvu. Time je ovo zagonetno putovanje završilo.
Na kraju knjige nailazimo na prilog kojeg je napisao urednik Damir Delač. Osvrće se na naše šumarstvo u proteklih 250 godina i sadašnje stanje te navodi da je upravo šuma nadahnula Mladena Kušeca na još jedno njegovo „zagonetno“ putovanje. Njegova je misao da bi ova bajkovita priča mogla biti pouka za povratak samopouzdanja, optimizma i nadu za opstanak Gorana u svom prostoru. Na kraju Delač citira jedan odlomak iz knjige koji se odnosi na

ŠUMARSKI LIST 1-2/2016 str. 83     <-- 83 -->        PDF

ljepotu Gorskog kotara, na lijepe vile Goranke, stanovnike koje su nazvali Gorani i Goranke, „imenom vila, jer su bile jednako lijepe“.
Zaključak
Ovo što je gospodin Mladen Kušec napisao je neobično, neodoljivo za čitanje i upijanje napisanog. U tekstu nailazimo na ljepote i bogatstvo Gorskog kotara, ljude i njihov način života, a kroz povijesne priče saznajemo mnogo zanimljivih događaja o mitskim bićima. U biti, cijeli tekst upućuje na nužnost ljudske dobrote, čime je autor i raspleo cijelu priču. Neka to bude na znanje svim šumarima, uz preporuku da pročitaju knjigu Goranove priče i da je preporuče svojim prijateljima i znancima.
VELIKI RJEČNIK HRVATSKOGA STANDARDNOG JEZIKA
Alojzije Frković
Hrvatski se jezik voli znanjem
S. Babić
Treba se upitati: Što je zapravo rječnik? Rječnik je djelo u kojemu su sakupljene značenjske jedinice nekog jezika (riječi, termini, izrazi) poredani određenim redoslijedom kojim se donosi značenje i ostali podaci o njihovu obliku i uporabi. Decidirani je to odgovor na naš upit koji smo našli u Velikom rječniku hrvatskoga standardnog jezika (krat. VRH), koji je predstavljen na prošlogodišnjem Interliberu na Zagrebačkom Velesajmu i ocijenjen kao „veliki pothvat u hrvatskoj filologiji“. Rječnik je, istakli su članovi Uredništva, namijenjen svima „kojima je stalo do hrvatskoga jezika, onima koji ga žele bolje naučiti te onima koji se pomoću njega svakodnevno izražavaju i služe“. Te potrebe zacijelo nismo ni mi šumari lišeni, jer, uz časne iznimke, lektori nisu zadovoljni našim pismenim uradcima, a da se o izgovorenoj riječi i ne spominje. Jednom riječju, nedostatno smo pismeni.
120 tisuća natuknica otisnutih na 1788 stranica
Rječnik je prema riječima dr.sc. Ante Žužula, predsjednika Uprave „Školske knjige“ kao izdavača, opsežno i važno nacionalno djelo u kojemu je sadržan identitet hrvatskoga naroda, a na temelju njega moći će se standardizirati hrvatski jezik u školama, na sveučilištima i sveukupnoj hrvatskoj stručnoj i javnoj uporabi. VRH je „stvaralački uzor u kojemu se ogleda slojevita cjelina hrvatskoga jezika, a kao autorsko djelo Školske knjige, vrhunac je i sukus njezine dugogodišnje i plodne leksikografske produkcije“.
Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika uredila je glavna urednica mr.sc. Ljiljana Jojić sa suradnicima u Stručnoj redakciji i sa suradnicima na obradbi natuknica. Kao recenzenti, uz ostale, bilježe se tri naša akademika: Mislav Ježić, Radoslav Katičić i August Kovaček. VRH obuhvaća preko 120 tisuća natuknica otisnutih na 1788 stranica (težine ravno 4 kg!).
Stručno nazivlje nije zanemareno
Iako se u Rječniku nalaze opisane riječi koje ulaze u područje jezične uporabe, a strukovno nazivlje uvršteno u mjeri u kojoj je ono dio općeg leksika, ni šumarska znanost ni srodna područja nisu zanemareni. Evo nekoliko primjera iz šumarstva i lovstva koji to potvrđuju:
sastojina 1. vrijednost pojedinih hranjivih sastojina mjerena u kalorijama. 2 (bot.) dio šume koji je jedinstvena cjelina, razlikuje se od ostalih dijelova šume po vrsti drveća, dobi, stadiju razvitka, načinu postanka, uzgojnom obliku i načinu gospodarenja (pomlađivanje sastojine; šumom se smatra zemljište obraslo šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari).
šumarstvo 1. gospodarska djelatnost koja se bavi zaštitom, njegom i uzgojem šuma radi njezina očuvanja, proširenja te gospodarskoga i drugog iskorištavanja (raditi u šumarstvu), 2. znanost koja proučava biološka svojstva šuma, njihovu zaštitu, sadnju, uzgoj te sječu, iskorištavanje i industrijsku preradu drva (studij šumarstva, diplomirati šumarstvo).