DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2016 str. 70     <-- 70 -->        PDF

češljugarka konopljarka, danas češljugar (Carduelis carduelis), a treća (1,50 kn) široko rasprostranjenoj zebi bitkavici (Fringila coelebes), koja nam prilikom leta otkriva svoja bijela pera u sredini krila i vanjskom dijelu repa. U seriji je predstavljen i zelendur zelenac (Chloris chloris), u čijeg mužjaka prevladava zelenkasta boja perja s lijepim žutim prsima. S debelim ali i ukrštenim kljunom na petoj marki (3,00 din) predstavljen je krstokljun omorikaš (Loxia curvirostra), prorijeđena gnjezdarica naših crnogoričnih šuma (u Gorskom kotaru, u NP-u Risnjak vidio sam ga samo jednom ranih 60-ih godina!), kojim uspješno izvlači sjemenke iz češera. U svojoj studiji Ptice Gorskog kotara (1950.) ornitolog Dragutin Rucner spominje da ova zeba mlade u gnijezdu othranjuje zimi, a da u toj najmlađoj dobi ptići imaju potpuno ravan kljun! Šesta marka nominalne vrijednosti 5,00 din prikazuje najkrupniju zebu, batokljuna trešnjara (Coccothraustes coccothraustes), kojega bije glas da svojim debelim i jakim kljunom drobi i koštice divlje trešnje.
Ovaj poduži uvod poslužit će da malo opširnije predstavim pticu 2016. godine. To je po izboru stručnog foruma Njemačkog društva za zaštitu prirode (NABU) i Društva za zaštitu ptica – češljugar (Carduelis carduelis), „najstvojstvenija zeba, jednostavne kombinacije crvene, crne i bijele glave, žutih krilnih pruga, bjelkaste trtice i crnobijelih krila i repa“, kako je to zapisano u Collinsovom džepnom vodiču „Ptice Hrvatske i Europe“ (Zagreb 1999.). Dok je jastreb bio ptica godine do kraja 2015.*, izborom češljugara za pticu 2016. godine NABU zapravo apelira na potreban zaokret u agraru, a vezano uz obradu tla i održavanje voćnjaka. Iako brojnost ove vrste još uvijek ne zabrinjava, ostaje činjenica da je njena dugoročna opstojnost moguća samo u područjima u kojima je očuvana raznovrsnost krajolika s dovoljnom zastupljenošću voćnjaka, živica, grmlja i šikara.
Češljugar nije samo prekrasne boje perja. Njegov cvrkutav melodiozan pjev prepun je jasnih zvonkih varijacija letnog zova poput „cvit-vit-vit“. Poznat kao vrsni „pjevač“ tu je tajna lošeg običaja da ga naši ljudi, posebno primorci i otočani, drže u krletkama. Štoviše, ne mali broj tih tzv. „uzgajivača“ ptica križaju češljugare s kanarincima kako bi dobiveni muški bastardi još ljepše pjevali. Poznavao sam jednog od njih koji me je podučio kako lučiti mužjaka od ženke, kako neki od njegovih češljugara dolaze na hranilišta za ptice, što nije uobičajeno za tu vrstu. Držanje češljugara u krletkama pravdao je time da oni u zatočeništvu dožive starost od 10 i više godina, a oni u slobodnoj prirodi samo dvije do tri!
Uz češljugara, u već spomenutom Collinsovom džepnom vodiču otisnute su oznake: S,G, P, Z s krupnom crnom točkom, što će reći da je on, barem kada je naša zemlja u