DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/2016 str. 69     <-- 69 -->        PDF

Hornsch.), kod koje su gomolji obavijeni grubo mrežastim omotačem, listići perigona su bjelkastoljubičasti, izvana s 3 (–5) tamnoljubičastih pruga. Za floru hrvatske posebno je zanimljiv endemični dalmatinski šafran (C. dalmaticus Vis., = C. reticulatus Asch. et Graebn. var. dalmaticus /Vis./ Herb.) u kojega gomolji sadrže fino mrežasti omotač, a listovi perigona su plavo-ljubičasti. Javlja se na kamenjarskim pašnjacima i termofilnim šumama i šikarama hrasta medunca.
Često se u cvjetnoj fazi šafrani (Crocus spp.) zamjenjuju s izuzetno otrovnim mrazovcima (Colchicum spp.), a razlika je u tome što se šafrani javljaju u rano proljeće (rijetki su jesenski), a mrazovci cvjetaju u jesen (8–10. mjesec). Osnovna je razlika što mrazovci nikada nemaju listove za vrijeme cvjetanja, a tobolci im se javljaju tek sljedećega proljeća.
ČEŠLJUGAR – PTICA 2016. GODINE
Alojzije Frković
Kao tek stasali zaljubljenik i sakupljač poštanskih maraka, dobro se sjećam filatelističkog serijala FAUNA VIII bivše državne zajednice posvećenog najljepšim vrstama ptica iz velike porodice zeba (Fringillidae). Niz se sastojao od ukupno šest maraka, od kojih je prva, najniže nominalne vrijednosti (0,50 dinara), bila posvećena zimnici maloj (Pyrrhula pyrrhula), gnjezdarici gorskih šuma, čiji se mužjak odlikuje crvenom bojom perja na donjoj strani tijela. Za sve zebe, pa tako i za zimnicu (danas poznatiju kao zimovka) vrijedi pravilo da se pretežito hrane raznim sjemenkama, a da bi došle do hranjive jezgre, poslužit će im njihov kljun koji je u svih zeba izrazito debeo i podešen za mrvljenje tih sjemenki. Druga marka u nizu (1,00 din) bila je posvećena ptici prelijepe boje perja poznatije kao

ŠUMARSKI LIST 1-2/2016 str. 70     <-- 70 -->        PDF

češljugarka konopljarka, danas češljugar (Carduelis carduelis), a treća (1,50 kn) široko rasprostranjenoj zebi bitkavici (Fringila coelebes), koja nam prilikom leta otkriva svoja bijela pera u sredini krila i vanjskom dijelu repa. U seriji je predstavljen i zelendur zelenac (Chloris chloris), u čijeg mužjaka prevladava zelenkasta boja perja s lijepim žutim prsima. S debelim ali i ukrštenim kljunom na petoj marki (3,00 din) predstavljen je krstokljun omorikaš (Loxia curvirostra), prorijeđena gnjezdarica naših crnogoričnih šuma (u Gorskom kotaru, u NP-u Risnjak vidio sam ga samo jednom ranih 60-ih godina!), kojim uspješno izvlači sjemenke iz češera. U svojoj studiji Ptice Gorskog kotara (1950.) ornitolog Dragutin Rucner spominje da ova zeba mlade u gnijezdu othranjuje zimi, a da u toj najmlađoj dobi ptići imaju potpuno ravan kljun! Šesta marka nominalne vrijednosti 5,00 din prikazuje najkrupniju zebu, batokljuna trešnjara (Coccothraustes coccothraustes), kojega bije glas da svojim debelim i jakim kljunom drobi i koštice divlje trešnje.
Ovaj poduži uvod poslužit će da malo opširnije predstavim pticu 2016. godine. To je po izboru stručnog foruma Njemačkog društva za zaštitu prirode (NABU) i Društva za zaštitu ptica – češljugar (Carduelis carduelis), „najstvojstvenija zeba, jednostavne kombinacije crvene, crne i bijele glave, žutih krilnih pruga, bjelkaste trtice i crnobijelih krila i repa“, kako je to zapisano u Collinsovom džepnom vodiču „Ptice Hrvatske i Europe“ (Zagreb 1999.). Dok je jastreb bio ptica godine do kraja 2015.*, izborom češljugara za pticu 2016. godine NABU zapravo apelira na potreban zaokret u agraru, a vezano uz obradu tla i održavanje voćnjaka. Iako brojnost ove vrste još uvijek ne zabrinjava, ostaje činjenica da je njena dugoročna opstojnost moguća samo u područjima u kojima je očuvana raznovrsnost krajolika s dovoljnom zastupljenošću voćnjaka, živica, grmlja i šikara.
Češljugar nije samo prekrasne boje perja. Njegov cvrkutav melodiozan pjev prepun je jasnih zvonkih varijacija letnog zova poput „cvit-vit-vit“. Poznat kao vrsni „pjevač“ tu je tajna lošeg običaja da ga naši ljudi, posebno primorci i otočani, drže u krletkama. Štoviše, ne mali broj tih tzv. „uzgajivača“ ptica križaju češljugare s kanarincima kako bi dobiveni muški bastardi još ljepše pjevali. Poznavao sam jednog od njih koji me je podučio kako lučiti mužjaka od ženke, kako neki od njegovih češljugara dolaze na hranilišta za ptice, što nije uobičajeno za tu vrstu. Držanje češljugara u krletkama pravdao je time da oni u zatočeništvu dožive starost od 10 i više godina, a oni u slobodnoj prirodi samo dvije do tri!
Uz češljugara, u već spomenutom Collinsovom džepnom vodiču otisnute su oznake: S,G, P, Z s krupnom crnom točkom, što će reći da je on, barem kada je naša zemlja u

ŠUMARSKI LIST 1-2/2016 str. 71     <-- 71 -->        PDF

pitanju, redovita, široko rasprostranjena i brojna ptica stanarica (S), gnjezdarica selica (G), preletnica (P) i zimovalica (Z). Stani cijeli europski i azijski kontinent sve do jugozapadne Kine spram istoka. Opisano je desetak vrsta, lučeći ih prema područjima koje pretežito nastanjuju. Ima ih većih i bjeljih (na sjeveru), manjih i sivljih (na jugu). Dok su neke od njih stanarice, druge se sele ili samo premještaju. Prema Atlasu selidbe ptica Hrvatske (Zagreb 2013.), zimi nastanjuju područja obrasla johom i brezom, ali i otvorene predjele bez stabala hraneći se sjemenkama glavočika. Proljetna seoba naših populacija odvija se tijekom ožujka i travnja, na što ukazuju nalazi prstenovanih ptica.
Negdje sam pročitao sljedeću misao: Valja imati na umu da kad jednom ptičji pjev umukne, „odzvonit“ će i okolišu koji čuva zdravlje čovjeka. Za nadati se da će pjev češljugara još za dugo dopirati iz slobodne prirode do našeg uha.
30 GODINA MEĐUNARODNOG PROGRAMA ZA PROCJENU I MOTRENJE UTJECAJA ZRAČNOG ONEČIŠĆENJA NA ŠUME (UNECE – ICP FORESTS)
Nenad Potočić
Konvencija o prekograničnom onečišćenju (CLRTAP) i ICP Forests
Sedamdesetih godina prošloga stoljeća industrijalizirane zemlje sjeverne hemisfere iskusile su nezapamćen ekonomski procvat, ali negativne posljedice materijalnog bogatstva također su postale očigledne. Znanstvenici su upozoravali na štete nanesene okolišu. Plinovi ispuštani iz industrijskih postrojenja, elektrana, poljoprivrede i motornih vozila uzrokovale su štete daleko od svojih izvora. Nakon mnogo godina priprema, 1979. godine donijeta je Ženevska Konvencija o prekograničnom onečišćenju (CLRTAP).
Alarmantne promjene primijećene su i u šumama: zakiseljena tla, prorijeđene krošnje, mrtva stabla. Naglo pogoršanje stanja šuma u dijelovima srednje Europe koje je nazvano „propadanje“ ili „sušenje šuma“ izazvalo je ozbiljnu zabrinutost za zdravlje i budućnost šuma u Europi, što je dovelo do uspostavljanja sustavnog motrenja (monitoringa) stanja šuma. Od 1985. godine ove se aktivnosti provode kroz ICP Forests program, u sklopu Konvencije o prekograničnom onečišćenju i njene Radne grupe za efekte (WGE).
Na našu sreću, danas vidimo da se mračna predviđanja iz 1980-tih nisu ostvarila. Mnogo toga promijenilo se na bolje, ali naše šume ne bi bile u stanju u kakvome su danas bez mjera koje su poduzete od 1979. godine, a naše znanje o šumama bilo bi znatno manje bez sustava motrenja koji je uveden 1985. i kontinuirano unapređivan sve do danas.