DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2016 str. 55     <-- 55 -->        PDF

INVAZIVNE BILJKE KALNIČKIH ŠUMA
INVASIVE PLANTS OF KALNIK FORESTS
Gabrijel HORVAT, Jozo FRANJIĆ
Sažetak
U radu se navode invazivne biljne vrste koje se javljaju u šumama Kalnika. Također se navodi i stanje njihove rasprostranjenosti u Hrvatskoj i njihov utjecaj na šume Kalnika. Ukupno je zabilježeno 14 invazivnih vrsta koje u šumama Kalnika stvaraju probleme, a to su – Acer negundo L. (negundovac), Ailanthus altissima (Mill.) Swingle (pajasen), Ambrosia artemisiifolia L. (ambrozija), Amorpha fruticosa L. (čivitnjača), Asclepias syriaca L. (cigansko perje), Conyza canadensis (L.) Cronquist (kanadska hudoljetnica), Echinocystis lobata (Michx.) Torr. et Gray (divlji krastavac), Erigeron annuus (L.) Pers. (krasolika), Impatiens glandulifera Royle (žljezdasti nedirak), Juncus tenuis Willd. (nježni sit), Phytolacca americana L. (vinobojka), Reynoutria japonica Houtt. (japanski dvornik), Robinia pseudoacacia L. (bagrem), Solidago gigantea Aiton (velika zlatnica). Najviše problema u šumama Kalnika čini bagrem, i to na svim tipovima staništa i u sastojinama svih starosnih skupina, a posebno su štete značajne u mladim sastojinama te u sastojinama u fazi obnove. Na površinama nakon čistih sječa a prije pošumljavanja, u mladim sastojinama i osunčanim čistinama starih sastojina u fazi obnove, štetu čine i gusti sklopovi krasolike, ambrozije, žljezdastoga nedirka i vinobojke. Ostale navedene vrste za sada nalazimo uz rubove šuma, cesta, vlaka, obalama vodotoka te na šumskim čistinama, gdje dolaze u manjim skupinama ili pojedinačno te za sada ne čine ozbiljne štete, ali su stalna prijetnja autohtonim vrstama, kao i bioraznovrsnosti.
KLJUČNE RIJEČI: šume Kalnika, autohtone vrste, invazivne vrste, bioraznovrsnost.
UVOD
INTRODUCTION
Kalnik je gorje smješteno u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske. Proteže se između Zagorja, Prigorja i Podravine, pripada žumberačko-medvedničko-kalničkom gorskom nizu, pružajući se u smjeru jugozapad-sjeveroistok. Na zapadu dopire do Ivanščice i proteže se na istok do Bilogore. Najviši vrh je Vranilec (643 m n. v.). Po svom postanku spada među naša najmlađa gorja. Građen je uglavnom iz karbonatnih stijena, posebice u južnom i zapadnom dijelu, a prema istoku prelazi u silikate. Na takvim podlogama nastale su skupine bazičnih tala na vapnenasto-dolomitnoj podlozi te kisela tla na podlogama pijeska, pješčenjaka i šljunka. Reljef Kalnika je vrlo razveden, neravan, strm, ispresijecan brojnim jarcima i hrptovima, pri čemu je južna strana blaže valovita i pitomija, te stoga naseljenija, ali i manje šumovita. Sjeverna strana, posebno od zapada, izrazito je razvedena i strma, a prema istoku postupno prelazi u blaže padine. Šume u sjevernom dijelu dosežu sve do doline Bednje. Kalničko područje je vrlo bogato izvorima vode koje teku brojnim vodotocima i to sa sjevera i sjeveroistoka prema Dravi, a ostali prema Savi. Kalnik se nalazi u području umjereno-kontinentalne klime, sa srednjom godišnjom temperaturom od 9,8 ˚C i prosječnom količinom oborina od približno 900 mm.