DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/2016 str. 106     <-- 106 -->        PDF

Mr. sc. ANĐELKO ĆOSIĆ dipl. ing. šum. (1929–2014)
Karmelo Poštenjak
U kasnojesensko popodne, dok se sunce sramežljivo probijalo kroz ciruse na zapadu nad Krndijom, a lagani lahor se poigravao otpalim lišćem breza i divljeg kestena, uz reski zvuk zvona sa zvonika crkve Sv. Antuna Padovanskog, povorka prijatelja i znanaca ispraćala je ovozemaljske ostatke kolege Anđelka na vječni počinak. Jednog vrućeg ljetnog dana u Šibeniku početkom kolovoza, u hrvatskoj katoličkoj obitelji službenika Ante i supruge Marije (rođene Rončević) na svijet je došao sin Anđelko, jedno od troje njihove djece. Šibenska povijesna, kulturna i prirodna baština te brižna obiteljska skrb usadili su u malom Anđelku temeljne buduće odrednice karaktera i životnog opredjeljenja. Narav očeve službe seli obitelj iz rodnog Šibenika u Bosnu, gdje u Busovači Anđelko završava 1940. g. pučku školu, a devet godina kasnije završava Realnu gimnaziju u Mostaru. Iste 1949. g. upisuje se na Poljoprivtredno-šumarski fakultet (šumarski smijer) u Sarajevu, gdje diplomira 1955.g. Želja za znanjem i usavršavanjem potiče mladog šumarnika da nastavi studiranje – ovaj put na postdiplomskom studiju Šumarskog fakulteta u Beogradu, gdje pod mentorstvom prof. Ž. Miletića brani 6. 12. 1961.g. rad iz uzgajanja i uređivanja šuma: „Napredno prebirno gazdovanje na bazi uređivanja šuma“. Anđelkov profesionalni put usmjeren je prema uzgajanju šuma – kako prebornih šuma bosanskih dinarida, tako i jednodobnih šuma panonskog područja, što je i razvidno iz tijeka njegova službovanja. Prvo zaposlenje zasniva u šumariji Našice, tu kratko radi 1955/1956.g., nakon čega odlazi u Bosnu i Hecegovinu – u Šumsku upravu Fojnica, gdje ostaje do kraja 1958.g. radeći na poslovima uzgajanja šuma. Iste godine polaže i državni ispit u Sarajevu, nakon čega odlazi na dužnost voditelja Odjela za uzgajanje šuma u Šumskom gazdinstvu Zavidovići. U kontekstu one pjesme „Prva ljubav se pamti“, tako i profesionalni put Anđelka vraća 1965.g. natrag u Slavonsku ravan – u Šumsko gospodarstvo Našice (odnosno Uprava šuma Našice od 1991.g.), gdje ostaje do umirovljenja sredinom 1994.g. Na području ove uprave šuma Anđelko nalazi ispunjenje svojih stremljenja i želja, jer na relativno malom prostoru bavi se uzgajanjem jednodobnih šuma nizine, brda i gora: meke bjelogorice poplavnih terena uz Dravu, na koje se naslanjaju naše najkvalitetnije šume nizine – sastojine lužnjaka, nizinskog brijesta i poljskog jasena, a iznad njih brdske šume kitnjaka i graba te bukve. Uz svoje svakodnevne profesionalne obveze na radnom mjestu interesira ga i znanost šumarske struke. Boraveći i radeći u Bosni sudjeluje u radu trinaestodnevnog seminara 1957.g. „Uzgoj šuma putem femelschlaga i prebora na području bosanskih šuma“ koje vodi ekspert FAO – UN i vodeći uzgajatelj prebornih šuma prof. H. Leibundgut iz Zuricha. Gospodarenje prebornim šumama i dalje zaokuplja njegovu pozornost; stoga boravi u dva navrata u Sloveniji na saveznim seminarima o gospodarenju prebornim šumama koje organizira prof. D. Mlinšek u Kamniku, Idriji i Kolovecu 1962.g. i 1964.g. Ništa manje ga ne zanima problematika uzgoja u nizinskim šumama, gdje dolazi nakon službovanja u Bosni. Tako se vrlo brzo suočava s temeljnim problemom prirodne obnove lužnjakovih sastojina na području Šumskog gospodarstva Našice, iznjedrivši 1978.g. značajno djelo – „Problematika pomlađivanja na nizinskom našičkom području“ (objavljeno u informativnom biltenu „Slavonske šumne“ br. 166, str. 22-34,). Posebno je hvale vrijedan zajednički rad Anđelka i mlađeg mu kolege zaštitara Joze Bećarevića, započet sredinom osamdesetih godina prošloga stoljeća s djelatnicima Odsjeka za sjemenarstvo u Rijeci (M. Gradečki i K. Poštenjak) na neprihvaćenom istraživačkom zadatku o nizinskom brijestu (nije ga prihvatio osamdesetih ni Sekreterijat za znanost, kao ni devedesetih Ministarstvo znanosti) na pronalaženju, evidentiranju, praćenju cvatnje i plodnošenja te kakvoće sjemena nizinskog brijesta na posljednjim preostalim pojedinačnim odraslim i zrelim stablima i vrlo rijetkim grupama stabala nizinskog brijesta u lužnjakovim sastojinama panonskog područja Hrvatske. Radili smo to na terenu i u laboratoriju uvjetno rečeno „skrivećki ispod stola“ poslije radnog vremena (o tome je u suradnji s prof. Ž. Borzanom i prof. B. Hrašovcem objavljen znanstveni rad o brijestovoj pipi na savjetovanju u Opatiji 96).
Cijelim svojim bićem kolega Anđelko je bio veliki sanjar hrvatske slobode i neovisnosti – hrvatski domoljub, povučen, osamljen, rijetko otvorene hrvatske domoljubne duše, vapeći do kraja svog života za istinskom pravdom i slobodom u stvorenoj nam domovini – idealima za koje je hrvatska mladost na bojišnicama prolila svoju krv. Znao je u posljednje vrijeme nazvati me u gluho doba noći i razgovarati o sivilu svakodnevice i izgubljenim idealima domoljublja... Kako je nenametljivo živio ovaj ovozemaljski život, tako ga je i napustio, a poneki od nas kolega možda će u sutonima izmaglica nad slavonskom našičkom ravni sjetiti se trenutaka druženja s tihim sanjarom.
Dragi prijatelju, neka ti je laka ova napaćena hrvatska gruda, koju si tako beskrajno volio!