DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2015 str. 95 <-- 95 --> PDF |
ZVONKO ZVONIMIR CAR – VELIKAN HRVATSKOG LOVSTVA (uz 110. godišnjicu rođenja) Alojzije Frković Rođen u Petrinji 5. rujna 1905. Zvonko Zvonimir Car osnovnu i srednju školu pohađa u rodnoj Petrinji, maturiravši na realnoj gimnaziji 1924.g. Šumarstvo je studirao na Gospodarsko-šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, diplomiravši 1931.g. Znanstveni stupanj doktora znanosti postiže obranom disertacije pod naslovom „Postojanje velike i male odlike srne (Capreolus capreolus L.)“ na Zemljodelsko-šumskiot fakultet Univerziot u Skopju. Prvih dvadesetak godina rada u šumarskoj operativi upravitelj je šumskih uprava i šumarija u Dvoru na Uni, Virovitici, Petrinji, Gospiću, Samoboru, da bi krajem pedesetih godina prošloga stoljeća zasnovao stalni radni odnos u Institutu za šumarska i lovna istraživanja NRH u Zagrebu, na radnom mjestu suradnika, a zatim i šefa Odsjeka za lovstvo.Tijekom službovanja u Institutu kao vrsni lovni stručnjak surađivao je u obradi brojnih stručno-operativnih zadataka, od sudjelovanja u komisijama za osnivanje lovišta, provedbi bonitiranja i utvrđivanja kapaciteta lovišta i dr. U ime Instituta nositelj je radova na izradi lovnogospodarskih osnova za brojna novo ustanovljena državna lovišta šumskih gospodarstava. Ti su elaborati s preciznim razradama boniteta i kapaciteta staništa za pojedine krupne vrste divljači te dinamike fonda, očekivanog prirodnog otpada i odstrjela divljači postali osnova i naputak budućim stručnim izrađivačima tih gospodarskih elaborata. Na ponovljene zahtjeve operative Lovački savez Hrvatske, s kojim usko surađuje, putem svog nakladnika Lovačke knjige, 1961.g. izdaje mu priručnik „Bonitiranje lovišta za jelena, srnu, divokozu i tetrijeba gluhana“. Car je i autor prve monografije o smeđem medvjedu (1953.) te najzastupljeniji suradnik u „Lovačkom priručniku“ iz 1967., obradivši tri ključna i najopsežnija poglavlja: Razvrstavanje i prirodoslovlje divljači, O prirodnom uzgoju divljači i Uređenje lovišta. Kad spominjemo srneću divljač, ona je upravo bila tema posebnog interesa ovog našeg ponajboljeg lovnog stručnjaka. Dozvolom Odjela za lovstvo tadašnjeg Sekretarijata za šumarstvo Izvršnog vijeća Sabora NRH iz 1950.g. odobreno mu je nesmetano prikupljanje istraživačkog materijala kako na području Lovno-šumskog gospodarstva „Košutnjak“ Bilje, tako i u drugim državno-uzgojnim lovištima. Izučavajući prikupljeni materijal, mogao je odgovorno ustvrditi da težište gospodarenja sa srnećom divljači treba biti usmjereno na postizanje i održavanje kvalitete te uravnoteživanja visine prirasta i odstrjela s visinom gospodarskog kapaciteta lovišta. Glavni pak pomoćni instrument za vršenje tih mjera gospodarenja je selekcija – odabiranje. Te mjere u Carevo vrijeme u većini naših lovišta bile su slabo provedene ili potpuno zanemarene. U institutskom glasilu |