DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2015 str. 94     <-- 94 -->        PDF

je „produkt grudi“, što će reći potomak nekadašnjeg kapelskog prajelena s prilivom krvi kasnijih jelena pridošlica), ostaje činjenica da se najviše bavio proučavanjem tetrijeba gluhana (Tetrao urogallus), posvetivši toj divljači punih 20 stranica knjige. Možemo slobodno reći da je među prvima u nas upozorio lovačku javnost na opasnosti nestanka ove šumske koke iz kapelskih i gorskokotarskih lovnih revira. Nabrojivši sva tetrijepska pjevališta u Gorskom kotaru, Maloj i Velikoj Kapeli, Velebitu i Ličkoj plješivici, s naznakom (za većinu pjevališta!)  visinskih kota te broja promatranih  pijevaca (ponegdje i koka), Turkalj zaključuje:“Brojno stanje tetrijeba gluhana u navedenim područjima bilo je u porastu sve do 1900.g., da bi od 1900. do 1918. stagniralo, od 1918. do kraja Drugog svjetskog rata bilo u opadanju, a u posljednjih pet godina (1946. do1951.) u naglom opadanju“. Godine 1951. kada je okončao sa svojim promatranjima i istraživanjima, u tadašnjoj Hrvatskoj, ustvrdit će autor,  „bila su ukupno evidentirana  64 pjevališta s okruglo „500 glava tetrijepske divljači“. Od godine 1912. godine kada je na tim pjevalištima  evidentiran broj od 1536 kljunova, „danas smo spali  samo na  jednu trećinu ondašnjeg stanja“. Glavnog krivca za to Turkalj nalazi u loše organiziranoj eksploataciji šuma u okviru koje se sječa i izvlačenje drvnih sortimenata provodila praktički tijekom cijele godine, ne vodeći nimalo računa o vremenu pjeva, snubljenju i gniježđenju tetrijeba. U sjećanju mi je ostala ova Turkaljeva misao: „Dovoljno je posjeći u nevrijeme samo jedno stablo na pjevalištu a da se ono upropasti, da tetrijebi isele“. U završnoj svojoj besjedi jasno je istakao da će, ako ta uznemiravanja ne prestanu,  kroz koju godinu biti zapečaćena sudbina tetrijeba u gorskoj Hrvatskoj, čega smo danas svjedoci.
Pokušaj da naš, kako ga je nazvao „kapelski tetrijeb“, prema  nekima  po njemu utvrđenim morfološkim značajkama odstupa od normativnog tipa europskog tetrijeba i da ga valja uvrstiti u posebnu podvrstu, nažalost nije urodio plodom. To je bio razlog da mu  najavljivana monografija o tetrijebu gluhanu  nije nikada ugledala svjetlo dana. O tome mu posmrtno „Šumarski list“1977. objavljuje prilog u kojemu iznosi kako mu je teško pala odbijenica tadašnjih ornitologa da i uz iznesene rezultate istraživanja „kapelskom tetrijebu“ ne priznaju status posebne geografske podvrste. Prema „Crvenoj knjizi“ ugroženih ptica Hrvatske, danas znamo da u našoj   zemlji gnijezdi srednjoeuropska podvrsta Tetrao urogallus major koji neki autori uključuju u nominalnu podvrstu, rasprostranjenu u sjevernoj Europi prema istoku sve do sjeverozapadnog Sibira.
Za svestrani rad na unaprjeđenju lovstva tadašnji Savez lovačkih društava Hrvatske u više ga je navrata nagradio lovačkim odlikovanjem prvoga reda.