DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2015 str. 87     <-- 87 -->        PDF

strateškim investicijama. Šuma je prostor koji u razvoju države pametnom strategijom treba minimalno oštetiti, ali i pronaći prostor za nadoknaditi izgubljenu šumsku površinu. Jesmo li se dosada tako ponašali, koliko smo kao struka htjeli, a koliko mogli utjecati na pritisak koji se vrši prema šumi kao sirovini i šumskom zemljištu kao prostoru?
Značaj šumarstva u državi i društvu
O značaju šumarstva u našoj domovini protokom vremena znakovito govore neki događaji, a i statističke brojke. Proslavljajući pedeset godina svoga postojanja Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo (iz kojega je izraslo i Hrvatsko šumarsko društvo) organiziralo je u Zagrebu 1891. godine Gospodarsko-šumarsku jubilarnu izložbu što se smatra pretečom Zagrebačkog velesajma. Prikaz tadašnjega hrvatskog šumarstva bio je jedan od glavnih dijelova izložbe. Hrvatsko šumarsko društvo imalo je vlastiti paviljon (najveći izložbeni objekt) s prikazom šumarstva toga vremena, a svoj paviljon imalo je i Gospodarsko-šumarsko učilište iz Križevaca te je bilo još niz paviljona industrijalaca u kojima su izloženi šumarski i drvarski eksponati. Kako je Hrvatska do poslije 2. svjetskog rata uglavnom bila poljoprivredna zemlja sa slabom industrijom, šumarstvo zajedno s drvnom industrijom imalo je veliki udio u bruto domaćem proizvodu. U godinama nakon 2. svjetskog rata proizvodi iz šume služili su kao sirovina za obnovu zemlje, ali i za izvoz radi stjecanja prihoda. Tada je šuma dala veliki obol državi i društvu, ali sječe iznad etatnih (sječnih) mogućnosti ostavile su svoj negativni trag za budućnost. Reorganizacijom šumarstva početkom šezdesetih godina započelo je vrijeme razvoja šumarstva te su šumari bili cijenjeni u društvu i struka je bila priznata i poželjna za zapošljavanje.
U sadašnjim promijenjenim društvenim uvjetima, kad je šira javnost više nazočna u šumi i kad su informacije svima dostupnije, o šumarima i šumarstvu i dalje vladaju stereotipi poput onoga da „šuma raste dok šumar spava“. Dok pojam „šuma“ kod ljudi izaziva uglavnom pozitivnu reakciju, pojmovi „šumar“ i „šumarstvo“ vežu se uz negativnu reakciju. Zbog toga je pred šumarima veliki posao otvoriti se još više javnosti i pokazati joj koliki je njihov rad značajan za zajednicu, a kojega planiraju i brinu o njegovom izvođenju šumarski stručnjaci. Kad bi samo planinari i ostali posjetitelji prirode razmislili o planinarskim objektima u kojima borave, a koji su većinom nastali iz šumarskih kuća i lugarnica, koliko je izgrađeno šumskih cesta od kojih su neke postale i višeg značaja, a koriste svim korisnicima prostora, te da većinu tih cesta i danas održavaju šumari. Na krškom području, ali i van njega, pošumljeni su mnogi bujični predjeli i stvoreni kvalitetniji prostori za življenje. Novčanim sredstvima preostalim nakon ulaganja u šumu diljem domovine izgrađeno je i popravljano mnogo infrastrukture, a to su željezničke pruge, škole, crkve, domovi i drugo.
U današnje vrijeme udjel šumarstva u bruto domaćem proizvodu iznosi oko 1 %, a zajedno s drvnom industrijom oko 2,5 %. Pad važnosti i utjecaja šumarstva vidljiv je i u nazivu resornog ministarstva gdje od 2012. godine više nema naziva šumarstva. Možda i nije najbitniji sam naziv koliko uvažavanje struke koja gospodari na skoro pola kopnene površine države i koja zajedno s poljoprivredom, drvnom industrijom i turizmom uz sebe veže opstanak i razvoj ruralnih krajeva. A na tome se i temelji „Nova strategija EU za šume: šume i sektor koja se temelji na šumama“ kojoj je bitan policentrični razvoj država u svim regijama.
Državne šume
Državne šume početkom devedesetih godina prošloga stoljeća obuhvaćale su 80 % svih šuma u Hrvatskoj, a u njih su tada integrirane i neke podunavske i podravske šume (bivše Lovnošumsko i poljoprivredno gazdinstvo „Jelen“) kojima se prije upravljalo van granica Hrvatske iz Beograda.
Dok su prve godine prošle u čuvanju i brizi nad dostupnim šumama, sredstvima i ljudima, koji su preostali iz udruženih bivših šumskih gospodarstava, nakon završetka Domovinskog rata 1995. godine i povrata u posjed godinama nedostupnog dijela šuma, trebalo se krenuti u razvoj temeljem strateškog promišljanja. Nažalost, prva i jedina Nacionalna šumarska politika i strategija donesena je 2003. godine i vrjednija njena ostvarenja su osnivanje šumarske komore i savjetodavne službe za privatne šume, ali i ta služba je ubrzo nakon osnivanja ukinuta da bi se tek 2014. godine u promijenjenom obliku obnovila u sastavu uglavnom agronomske savjetodavne službe. Nasuprot malom privatnom šumoposjedu koji je prevladavajući među privatnim šumama prednost državnih šuma je njihova veličina i kompaktnost što omogućuje racionalnije i potrajnije gospodarenje.
Najsnažniji segment šumarskog sektora ipak su Hrvatske šume d.o.o., prvobitno osnovane kao javno poduzeće te nakon 11 godina poslovanja preoblikovane u trgovačko društvo. Nakon preoblikovanja mislilo se kako će se tvrtka razvijati u smjeru naprednijih europskih državnih šumarskih društava poput Austrijskih saveznih šuma i iskoristiti potencijal gospodarenja prostorom, a ne samo sirovinom. Pokušalo se krenuti u promjene izradom više studija koje su samo koštale da bi na kraju završile u ladicama. Trenutno se zapravo provode promjene bez ikakve studije i bez upoznavanja što se zapravo želi postići. Dosad učinjeno ukazuje da je najvažnije smanjiti troškove bez obaziranja na obveze prema šumi koja bi dugoročno mogla platiti veliku cijenu. Prvobitno zamišljena ideja o maloj i kadrovski kvalitetnoj Direkciji nije zaživjela i kroz vrijeme sa svakom upravljačkom promjenom Direkcija se povećavala, a poduzeće/trgovačko društvo sve više centraliziralo. Prigodom promišljanja o restrukturiranju više puta se kao bitan postulat napominjala decentralizacija s jačanjem šumarija kao osnovnim organizacijskim jedinicama u kojima će raditi stručni i motivirani šumarski stručnjaci. Gdje smo danas? Utjecaj politike koji se svakim izbornim ciklusom sve više uvlačio u poduzeće doveo je do nemotiviranosti i straha zaposlenika te shvaćanja kako se karijera gradi kroz podobnost i poslušnost. Ima li perspektive tamo gdje mladi, ali  i stari radnici mijenjaju stranačke košulje ovisno o položaju političkog klatna, ima li budućnosti kad se na poslu očekuju