DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 11-12/2015 str. 85     <-- 85 -->        PDF

brisanje šumarstva iz naziva (iako je bilo rečeno da se to dogodilo pogreškom i da će se prvom prilikom ispraviti). Takav stav pokazuje neprepoznavanje značaja šume za cjelokupno društvo i šablonski način obračuna BDP-a. Isto tako, bili smo nezadovoljni i stavom prema pojmu općekorisnih funkcija šuma i plaćanju naknade za njih. Na sreću, ta je naknada, iako dva puta snižavana, opstala, a poznato je da nekakav oblik sufinanciranja šumarstva postoji i drugim državama Europe jer šumarstvo, posebice ono koje gospodari prirodnim šumama u dugim vremenskim ciklusima, ne može biti svrstano u klasičnu gospodarsku granu. To psebice vrijedi za negospodarske šume i šumska zemljišta, kakvih je u Hrvatskoj na krškom području oko milijun hektara, i gdje se bez sufinanciranja teško može ostvarivati zaštita šuma u cilju njihovih općekorisnih funkcija. S obzirom na ove činjenice, tražiti od državnoga trgovačkog društva da državi nosi dobit, u uvjetima kada svoj jedini proizvod, drvo, ne valorizira po tržišnim cijenama, u konačnici se mora odraziti na potrajnost gospodarenja šumom, kojom smo se do sada toliko ponosili. Nezadovoljni smo bili i atakom prema šumskom zemljištu uz znatne površine neiskorištenoga poljoprivrednog zemljišta, te državnom strategijom koja pokušava temeljiti razvoj nepotrebno šteteći šumi i šumskim zemljištima usprkos alternativnim prostorima. To se ponajprije ogleda kroz zakonske propise vezane uz vodno gospodarstvo, cestogradnju, turizam, ali i zaštitu prirode. Slušajući glas struke prevladava opće nezadovoljstvo stanjem u sektoru, ali i u lokalnim zajednicama koje su nekada živjele u prihvatljivoj simbiozi sa šumama i šumarstvom te drvnom industrijom. Prevladava također stav da se žele promjene, naravno na bolje. Ima li šanse da se takve promjene i dogode? Promjene donosi politika, a iza nje stoje kapital i moć. Poklapaju li se naši strukovni interesi, koji bi trebali biti brana negativnom djelovanju ponajprije po šumu, a svakako i po šumare, s interesima stvaranja bogatstva koje je sve više neproporcionalno podijeljeno u korist bogate manjine?
Nažalost, postali smo država u kojoj živimo u izbornim ciklusima, pa je realizacija dugoročnih strategija nemoguća, jer svakim novim izborima život kreće iz početka kao da prije toga ništa nije valjalo. Oni koji dobiju priliku provoditi interese vladajućih često zaborave one s kojima surađuju na zajedničkom poslu i ne slušaju glas većine. Jednostavno imaju moć odlučivanja i ne mare za većinu dobronamjernih primjedbi i prijedloga u smislu poboljšanja stanja. Možemo li utjecati na stvaranje mehanizama koji će to spriječiti?  Jedina Nacionalna šumarska politika i strategija iz 2003. godine već je dugo zaboravljena u ladicama, a nije napravljena nova koja ne bi dopuštala lutanja i čak pokušaje ozakonjenja još većeg prelijevanja državnih i privatnih šumskih resursa u privatne džepove. Dok su šume napuštanjem socijalističkog sustava pretvorene iz društvenih u državne, drvna industrija je odavno privatizirana i nalazi se u sasvim drukčijim okolnostima nego prije pretvorbe i privatizacije. Makroekonomski gledajući državi je stalo zaštititi svoje gospodarske grane, pa tako i drvnu industriju, ali to ne smije činiti na štetu svoje imovine, pogotovo one koju je zaštitila kao ustavnu kategoriju od općeg interesa. Isto tako, ne smije se privatne šumoposjede prepustiti divljem tržištu bez kontrole.
Naše poruke upućene budućim nositeljima vlasti koji će svojim kreiranjem i djelovanjem utjecati i na naš sektor, su sljedeće:
1. Oformiti ministarstvo koje će okupiti poljoprivredu, šumarstvo, vodno gospodarstvo, zaštitu prirode i ruralni razvoj te sve navedeno formalizirati i u nazivu ministarstva.
2. Izraditi i provesti nacionalne strategije šumarstva i drvne industrije, ali i nacionalnu strategiju ruralnog razvoja kojom će se uskladiti raspolaganje poljoprivrednim i šumskim zemljištem.
3. Izraditi novi Zakon o šumama jer je zakon iz 2005. godine toliko puta noveliran da je promijenjeno više od polovine prvobitnih članaka. S novim zakonom uskladiti sve podzakonske akte te zakonske propise iz područja poljoprivrede, vodnoga gospodarstva, cestogradnje i zaštite prirode.
4. Donijeti Zakon o preradi i uporabi drva u cilju zaštite struke i razvoja drvne industrije, pogotovo većeg stupnja finalizacije. Tim zakonom ojačala bi se uloga i Hrvatske komore inženjera šumarstva i drvne tehnologije.
5. Gospodarenje šumama učiniti neovisnim od političkih i drugih interesa zbog zaštite šume kao općega ustavnog do­bra za Republiku Hrvatsku. U tom smislu ne mijenjati Zakon o koncesijama koji propisuje sljedeće: „Koncesija se ne može dati na šumama i šumskom zemljištu u vlasni­štvu Republike Hrvatske“. Primjeri susjednih država koje su šume dale u koncesiju nisu pozitivni. Također ne predviđati privatizaciju trgovačkog društva Hrvatske šume.
6. Odmah depolitizirati trgovačko društvo Hrvatske šume d.o.o. U njegovom budućem poslovanju kvalitetnije iskoristiti širi spektar djelatnosti, kako bi se gospodarilo prostorom i šumskim dobrom, a ne samo sirovinom. Ako postoje javne ustanove kao HRT, koja tržištu pretpostavlja obrazovni i duhovni razvoj hrvatskih građana i Hrvatske vode, koje brinu o važnom strateškom resursu, vodi, onda i gospodarenje šumama ne smijemo prepustiti uvjetima gdje je stjecanje dobiti  u prvom planu i samo po tome se mjeri sposobnost menadžera koji upravljaju trgovačkim društvom.
7. Napraviti decentralizirani sustav Hrvatskih šuma u kojemu bi Direkcija imala ovlasti kontrolnih mehanizama praćenja poslovanja Podružnica koje bi imale samostalnost pri odlukama o investicijama (u okviru vlastitih financijskih sredstava), raspisivanjima natječaja, javnim nabavama i sl. Na temelju ostvarenih financijskih potencijala omogućiti Podružnicama sudjelovanje u projektima razvoja komunalne infrastrukture lokalnih samouprava na čijem je prostoru šuma.