DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 11-12/2015 str. 83     <-- 83 -->        PDF

CRVENOGLAVI DJETLIĆ  (Dendrocopos medius  L.)
Krunoslav Arač
Naraste u dužinu 19–22 cm s rasponom krila  oko 35  cm, te ima 50–75 grama  težine,  pa je po veličini manji od sličnih mu djetlića (velikog i sirijskog) s velikim bijelim krilnim plohama. Na tjemenu glave ima crvenu „kapu“, koja je kod ženke manja i na stražnjem dijelu žuto smeđa. Podrepak mu je svijetlo crven, a prsa, bokovi i trbuh su žutosmeđi i tamno isprugani. Leđa i rep su crni, a krila su prošarano crno bijela, zbog čega se i u letu doima izrazito prugasto. Kljun je ravan, šiljast, sivo crne boje i srednje veličine. Najčešće ga koristi poput pincete, a ne kao dlijeto poput većine djetlića. U proljeće gotovo nikad ne kucka (bubnja) po suhim granama poput drugih vrsta djetlića, pri čemu se stvara daleko čujni zvuk zbog brzih udaraca kljunom zbog zauzimanja teritorija. Glasa se prodorno ponavljajući „kik“ i „kmeek“.
Nastanjuje područja starih listopadnih šuma (posebno hrastovih), parkova i vrtova u kojima ima drveća s hrapavom korom. Gnijezdi se u dupljama koje izdubi u deblu  starijih stabla koja su zahvaćena procesom truljenja ili  u suhim stojećim stablima. Duplja se nalazi najčešće na visini od 5–10 m, ponekad i više od 20 metara iznad tla, duboka je oko 35 cm s okruglim otvorom od 5 cm. Gnijezdi se jedanputa godišnje od travnja do srpnja. Nese 4–7 sjajno  bijelih jaja veličine 23 ´ 18 mm i težine oko 4 grama. Na jajima sjede mužjak i ženka 11–14 dana. O mladuncima se brinu oba roditelja koji  sa 22–23 dana postanu sposobni za let i napuštaju duplju. Roditelji ih nastavljaju hraniti izvan duplje još sljedeća 2 tjedna. Osim za gniježđenje duplju koriste i kao sklonište noću tijekom spavanja. Hrani se s insektima i njihovim ličinkama, a ponekad jede sjemenke i sočno voće.
U Hrvatskoj je gnjezdarica i stanarica, najčešće u nizinskom i brdskom šumskom području središnjeg i istočnog dijela. Izvan tog područja rasprostranjenost je rascjepkana, što ovisi o području starih listopadnih šuma, ponajprije hrastovih. Hrvatska populacija crvenoglavih djetlića je jedna od najznačajnijih u Europi, a  na području park šume Maksimir gustoća populacije je jedna od najvećih.
Crvenoglavi djetlić je  strogo zaštićena  vrsta u Republici Hrvatskoj.

ŠUMARSKI LIST 11-12/2015 str. 84     <-- 84 -->        PDF

KAKO HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO PROMIŠLJA ŠUMARSTVO HRVATSKE
Oliver Vlainić
predsjednik Hrvatskoga šumarskog društva
Hrvatsko šumarsko društvo sljedeće godine proslavit će svoj 170-ti rođendan. Toliko dugo vremensko postojanje govori o snazi i tradiciji strukovnog okupljanja hrvatskih šumara, ali i o sposobnosti prilagodbe u svim proteklim razdobljima. Jesmo li danas dostojni svojih prethodnika koji su nam utrli stazu u cilju opstojnosti i razvoja struke? Djelujemo li prilagođeni današnjim uvjetima i značimo li u društvu i državi koliko sami mislimo da trebamo značiti? Imamo li kao što je izrekao Arhimed „oslonac i dovoljnu dugu polugu kojom možemo pomaknuti Zemlju“? Ako nemamo, zašto ih dosad nismo imali i možemo li stvoriti uvjete da to promijenimo i budemo aktivni dionik zbivanja u svojoj struci i društvu općenito?
Povijesne prilike uvjetovale su prevladavajući udjel državnih šuma u Hrvatskoj. Prema još uvijek važećoj Šumskogospodarskoj osnovi područja Republike Hrvatske (2006. – 2015.) taj udjel je 78 %, a sljedeće godine saznat ćemo koliko je povrat nacionaliziranih šuma utjecao na omjer državnih i privatnih šuma. Baš zbog značenja i veličine državnih šuma upravljanje i gospodarenje njima utječe na potrebu za školovanjem srednjoškolskog i visokoškolskog šumarskog kadra te njihovom zapošljavanju, kako u državnoj tvrtki Hrvatske šume, tako i kod privatnih licenciranih izvoditelja šumarskih usluga, na količinu i raspodjelu sirovine drvnoj industriji, te na opstanak i razvoj ruralnih sredina u kojima prevladavaju državne šume. Iz navedenoga vidljivo je kako državne šume najviše utječu na sve sastavnice sektora, od obrazovanja, zapošljavanja, proizvodnje, poslovanja do regionalnog razvoja. Ipak, sve šume su jednako važne bez obzira na vlasništvo, te o njima treba jednako odgovorno skrbiti za što je zadužena šumarska struka.
U posljednjem razdoblju kao predstavnici struke bili smo nezadovoljni odnosom prema šumarstvu, ponajprije u resornom ministarstvu koje je izgubilo i nazivnu povezanost sa šumarstvom. Dok je naše stajalište o potrebi postojanja riječi šumarstvo u nazivu ministarstva vezano za pokrivenost skoro polovica države sa šumama i šumskim zemljištima (47,5 %), očito je puno niži udio šumarstva u bruto domaćem proizvodu Republike Hrvatske (manji od 1 %) zakonodavcu i izvršnoj vlasti bio bitniji argument za