DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2015 str. 84 <-- 84 --> PDF |
njegovo sudjelovanje na dva svjetska IUFRO kongresa, u Norveškoj 1976. i Sloveniji 1986. godine, te studijskom boravku na Cipru 1985. i sudjelovanje na međunarodnom simpoziju o cedru u Turskoj 1990. godine. Aktivnosti na znanstveno-istraživačkom radu odvijale su se na Šumarskom fakultetu u Zagrebu, u uskoj suradnji sa šumarskom operativom. Sve aktivnosti u tom smislu vezane su za krš Hrvatske. S područja melioracije degradiranih šumskih terena objavio je 27 radova. Bio je član povjerenstva za ocjenu i obranu jedne disertacije i jednog magistarskog rada, a pod njegovim mentorstvom izrađeno je i obrađeno 35 diplomskih radova. Od 1968. godine bio je zamjenik upravitelja NPŠO Lipovljani, dok je u razdoblju od 1987. do kraja 1992. godine obavljao dužnost upravitelja NPŠO Lipovljani. Prof. Tomašević bio je dio tima profesora Šumarskog fakulteta na čelu kojeg je bio prof. Rauš, koji su godine 1974./75. pregovarali sa Š.G. Senj i Općinom Rab o izdvajanju dijela šumskog predjela Kalifront u NPŠO Rab. I tu mu pripada značajna zasluga. Završetkom šk. god. 1996./97. odnosno 30. rujna 1997. godine prestaje s radom na Šumarskom fakultetu i odlazi u mirovinu. Osim članova Hrvatskog šumarskog društva bio je član Hrvatskog društva za zaštitu voda i mora, te Istočnoalpskog-dinarskog društva za istraživanje vegetacije. Prof. dr. Ante Tomašević kao iskusni šumarski stručnjak za područje krša nesebično je prenosio svoje znanje šumarskoj operativi bilo pisanom riječju, bilo izravnim osobnim sudjelovanjem na terenu. Posebne su mu zasluge u doprinosu u proširenju broja vrsta za pošumljavanje, te uvođenjem novih tehnika rada kod pripreme staništa za pošumljavanje podrivanjem krških terena, što je danas osnovna i nezamjenjiva tehnika priprema na svim terenima koji omogućuju rad mehanizacije. Vidjevši iskustva drugih, posebice mediteranskih zemalja, uvijek je isticao nedovoljni interes uzgajanja kultura četinjača na kršu. Ponajprije nedovoljnu brigu u njezi tih kultura i zapostavljanje njihove gospodarske vrijednosti. Pinija je vrsta koja je posebno bila omiljena njegovom srcu. Ponosan na malu kulturu koju je sa studentima podigao na NPŠO Rab, ali tužan što nije uspio pobuditi interes za ozbiljan projekt podizanja komercijalnih nasada te krajobrazno prekrasne i nadasve gospodarski značajne vrste. Isto tako poznato je njegovo zalaganje za potpunu valorizaciju krškog područja, korištenje njegovog ekološkog i biološkog potencijala u gospodarskom smislu. Napose je isticao važnost krša Hrvatske kao ogromnog potencijala uzgoja i korištenje ljekovitog i aromatičnog bilja. Odlaskom u mirovinu ne prestaje njegov interes za suradnju s nama na Šumarskom fakultetu. Osim objavljivanja radova iz započetih istraživanja, bilo nam je posebno drago i veselili smo se da možemo na NPŠO Rab ugostiti profesora i njegovu suprugu Dariju za vrijeme trajanja terenske nastave iz Šumskih melioracija krša. Aktivno je s nama sudjelovao u nastavi i studentima prenosio svoje veliko znanje i iskustvo. Divna i nezaboravna su druženja bila poslije nastave sa kolegama i prijateljima s Fakulteta, vatrogascima Raba. Dolazio je na Rab dok god mu je zdravlje omogućavalo. Isto tako rado se sjećamo njegovih dolazaka na Fakultet i posjete kolegama i prijateljima kad god je dolazio u Zagreb. Ono što posebno želim istaći na kraju, je osobina koja je krasila naše profesore pa i prof. Tomaševića, a koja se nažalost gubi s novim nazovimo to “specijaliziranim stručnjacima“, a to je širina znanja, obrazovanja, erudicija. Lijepo je i poučno bilo s profesorom sjesti opušteno za stolom uz gozbu ili šetajući šumskim putem, razgovarati ne samo o šumskoj problematici već i povijesti, kulturi, i svemu što je bilo njegov širok intelektualni interes. Kao student na terenskoj nastavi iz Šumskih melioracija krša, nakon nastave na terenu organizirao je stručno vođenje i obilazak samostana Svete Marije sestara Benediktinki i razgledavanje crkvenih eksponata zlato i srebro Zadra. Na Rabu je uvijek tražio da se studenti upoznaju s poviješću i obiđu starogradsku jezgru Raba, pa čak je organizirao u par navrata posjete muzeju franjevačkog samostana Sv.Eufemije u Kamporu. Dozvolite mi na kraju malo slobode i osobnosti. Nakon ranog odlaska prof. Rauša napustio me i moj drugi učitelj, prijatelj. Profesore to je samo Vaš fizički odlazak. Vi ostajete i dalje s nama, sa svojim radovima, znanjem, iskustvom koje ste na nas prenijeli, a mi ćemo s ponosom govoriti o vašem radu i doprinosu za poboljšanje i očuvanje Vašeg i našeg hrvatskog krša. Nedugo prije smo se rastali sa zemnim ostatcima zajedničkog prijatelja i kolege, isto tako velikog stručnjaka i operativca koji je cijeli radni vijek vezao za aktivnost u problematici krša, pok. dipl. ing. Vlatka Skorupa. Dozvolite mi da za njihove duše i njima u spomen kažem stihove kratke pjesmice, još jednog čovijeka sa krša, pjesnika Jure Kaštelana. Lumin Od davnine u davnine Iz daljine u daljine tinja gori treperi Za konja u planini za lađu na pučini Za sjene mrtvih za sjene živih sveto ulje maslinovo Hvala Vam Profesore. Počivali u miru Božjem. Prof. dr. sc. Željko Španjol |