DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/2015 str. 78     <-- 78 -->        PDF

i primjerak monografije izdane 2008. godine prilikom obilježavanja 250 godina šumarstva ravnoga Srijema. Izvor ove obljetnice temelji se na Šumskom redu Marije Terezije za Slavonsku vojnu krajinu iz 1755. godine koji je vrijedio za šume Gradiške, Brodske i Petrovaradinske pukovnije. Iako dijelimo istu šumarsku prošlost, područja Slavonije i Srijema hrvatsko šumarstvo ne uzima ovu godinu, već 1765. za početak organiziranog djelovanja. Prilikom izlaska iz zgrade ispred ulaznih vrata upravne zgrade ŠU Morović napravili smo zajedničku fotografiju za uspomenu. Krenuli smo prema sjemenskom centru za  doradu i čuvanje sjemena hrasta lužnjaka u Moroviću. Razlog osnivanja ovog centra je nepravilan urod sjemena hrasta lužnjaka, što ne omogućuje redovite dovoljne količine sjemena za obnovu lužnjakovih sastojina. Centar je izgrađen uz pomoć Ministarstva za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu Republike Srbije, a njegova izgradnja je počela 2004. godine podizanjem prve hladnjače za smještaj žira kapaciteta 80 t. Radovi su nastavljeni 2007. godine izgradnjom postrojenja za termičku obradu žira kapaciteta 4.000 kg na dan. Cilj ove obrade je suzbijanje crne truleži žira koja napada žir tijekom čuvanja u hladnjači. Oprema za termoterapiju je originalno tehničko-tehnološko rješenje stručnjaka Vojvodinašuma. Radi povećanja kapaciteta čuvanja žira za ostale dijelove poduzeća 2009. godine podignuta je druga hladnjača istog kapaciteta kao prva od 80 t. Iste godine izgrađene su i pretkomore za obje hladnjače radi pripreme žira za skladištenje i puštanje u promet nakon čuvanja.
Na kraju smo se zahvalili domaćinima na srdačnom dočeku i poučnim prezentacijama te im u znak zahvale poklonili drvene satove u obliku logotipa ogranka, kao i monografiju o 50 godina ŠG/UŠP Karlovac. Također smo ih pozvali na uzvratni posjet u Karlovac. Uslijedilo je još jedno zajedničko fotografiranje i polazak prema Novom Sadu, upravnom, gospodarskom, kulturnom, prometnom i znanstvenom središtu Autonomne pokrajine Vojvodine te s nešto manje od 300 tisuća stanovnika drugom najmnogoljudnijem gradu u Srbiji.
Nakon brzog povratka na autocestu nastavili smo putovanje prvo nizinskim dijelom Srijema, a nakon skretanja kod Rume prema Novom Sadu počeli smo se uspinjati blagim padinama Fruške gore s koje smo spustili prema Dunavu te preko mosta prešli iz Srijema u Bačku, tj. iz Srijemske Kamenice u Novi Sad. Novosadska obala Dunava nudila nam je pogled na poznatu gradsku plažu zvanu „Štrand“ prepunu posjetitelja zbog lijepog sunčanog dana. Nakon vožnje kroz grad stigli smo do početka pješačke zone gdje nas je kao šumare odmah privuklo veliko stablo običnog koprivića ili crne košćele (Celtis australis L.). Na obješenoj pločici na stablu pisalo je da se radi o spomeniku prirode s narodnim i latinskim nazivom drveta, ali bez podataka o samom stablu. Kasnijim istraživanjem ustanovljeno je da se radi o stablu starom oko 115 godina, visine 15 m, prsnog opsega debla 3,6 m i promjera krošnje 22 m. Ostatak je nekadašnjeg drvoreda koprivića. Izlaskom iz autobusa brzo smo sa stvarima stigli na glavni gradski trg, Trg slobode, gdje smo potražili smještaj u hotelu Vojvodina. Zgrada hotela ima najdužu fasadu u starom dijelu grada, a izgrađena je 1854. godine kao najsuvremeniji hotel toga vremena. Danas odiše patinom prošlosti, ali vapi za usklađivanjem sa suvremenim potrebama gostiju. Nakon razmještaja i nešto slobodnog vremena krenuli smo u obilazak glavnog grada Autonomne pokrajine Vojvodine, sjeverne pokrajine Republike Srbije, koju na 21.506 km2 nastanjuje nešto manje od dva milijuna stanovnika. Sastoji se po povijesnih cjelina Srijema, Bačke i Banata. Poznata je kao multietnička (preko 25 nacionalnih i etničkih zajednica) i multikonfesionalna pokrajina, što je posljedica povijesnih zbivanja na tome prostoru. U dogovoreno vrijeme opet smo se okupili u autobusu te krenuli prema Petrovaradinu, srijemskom mjestu na desnoj obali Dunava, koje je danas sastavni dio Novog Sada. Tamo smo uz vodstvo lokalne vodičice krenuli put