DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2015 str. 75     <-- 75 -->        PDF

HŠD OGRANAK KARLOVAC POSJETIO VOJVODINU
Oliver Vlainić
Nakon nešto daljih putovanja prethodnih godina (Irska, Poljska i Češka), šumari karlovačkoga ogranka HŠD-a odlučili su se ove godine za nešto bližu destinaciju, te su zbog toga odabrali Vojvodinu, autonomnu pokrajinu u sastavu Republike Srbije. Kao i na ostalim ekskurzijama, uvijek je bar dio ekskurzije posvećen stručnom dijelu i upoznavanju sa šumarstvom zemlje koja se posjećuje. Zbog toga je predsjednik ogranka mr. sc. Ivan Grginčić, dipl. ing. šum. stupio u kontakt s kolegama šumarima iz Vojvodine te zamolio da nas prime u Javnom poduzeću Vojvodinašume i upoznaju sa svojom organizacijom i radom. Iz Vojvodinašuma stigao je pozitivan odgovor s prijedlogom da će nas primiti odmah prvoga dana ekskurzije u Šumskoj upravi (Šumariji) Morović.
Na put smo krenuli iz Karlovca 4. lipnja 2015. u ranim jutarnjim satima. S jugozapadnog ruba Panonske nizine uputili smo se ravničarskom autocestom prema istoku i Slavoniji, gdje smo napravili pauzu i popili jutarnju kavu. Bojeći se gužve na granici Hrvatske i Srbije predvidjeli smo nešto više vremena za prelazak granice, što nam na kraju nije bilo potrebno, jer smo vrlo brzo ušli u Vojvodinu. Odmah po prelasku javili smo se našim domaćinima iz Vojvodinašuma, koji su bili spremni da nas dočekaju i ranije nego je dogovoreno. Uskoro smo stigli pred lijepu upravnu zgradu Šumske uprave Morović sagrađenu 2009. godine i smještenu uz rijeku Bosut, preko koje vodi most u središte mjesta specifičnog po svom smještaju unutar ušća rijeke Studve u Bosut. U istoj zgradi je i sjedište radne jedinice Šumska mehanizacija Morović.  Dočekao nas je šef ŠU Morović Radoslav Lozjanin, dipl. ing. šum., koji nas je pozvao u zgradu i dvorište šumske uprave. Odmah na ulasku u zgradu svima nam je zapeo za oko izloženi eksponat – poprečni presjek hrasta lužnjaka starosti oko 450 godina, koji je imao visinu 34 m, promjer 224 cm, opseg 703 cm i volumen 65 m3, a potječe iz Rezervata prirode Vratična, susjedne Šumske uprave Višnjićevo. Zatim smo obišli i hortikulturno prekrasno uređeno dvorište šumske uprave. Nakon kraćeg predaha od putovanja i okrjepe, pridružili su nam se ostali predstavnici domaćina: pomoćnik direktora za šumarstvo JP Vojvodinašume  Đorđe Šimunovački, dipl. ing. šum., direktor Šumskog gospodarstva Srijemska Mitrovica Pera Dobrojević, dipl. ing. šum. te rukovoditelj Službe za planiranje i gospodarenje šumama ŠG Srijemska Mitrovica Đorđe Cvetković, dipl.ing. šum.
Smjestili smo se u prostranu dvoranu za sastanke i prezentacije, gdje nas je u ime Vojvodinašuma pozdravio pomoćnik direktora Đorđe Šimunovački i upoznao s osnovnim informacijama o šumama Vojvodine  i Javnom poduzeću Vojvodinašume. Prema stanju u osnovama gospodarenja Vojvodina ima 140.380 ha obraslih šumom, što daje šumovitost Vojvodine od 6,5 %, a to spada u manju šumovitost među europskim zemljama.  Zbog toga je u planu povećanje šumovitosti u sljedećih 20 godina za dodatnih 161.500 ha, a to bi značilo šumovitost od 14 %. Regionalnim prostornim planom AP Vojvodine povećanje šumovitosti postavljeno je kao strateški cilj. Velika prepreka tome cilju je nedostatak slobodnih površina za pošumljavanje. Pod prirodnim šumama nalazi se 96.887 ha, dok šumske kulture zauzimaju 43.493 ha. Neobraslo šumsko zemljište zauzima 12.925 ha, neplodno zemljišta 16.440 ha i ostalo zemljište 16.840 ha, a ukupno je to 186.585 ha površina koje se nalaze u osnovama gospodarenja, a unutar toga na šume i šumska zemljišta otpada 153.305 ha. Teritorijalno gledajući, najšumovitiji dio Vojvodine je Srijem s 15,9 % šumovitosti, a uvjerljivo najšumovitiji dio toga područja je općina Šid, gdje smo i bili u posjetu, s 30,7 %. Šume su većinom rasprostranjene uz rijeke Savu, Dravu, Dunav i Tisu, dok se ostala područja uglavnom nalaze pod poljoprivrednim kulturama. Takav razmještaj šuma uvjetuje posebne hidrografske uvjete te se 28,5 % površina šuma nalazi u plavljenom dijelu, a preostale površine su obranjene nasipima i kanalima. Obrasla površina šuma dijeli se prema korisnicima na: Javno poduzeće Vojvodinašume 71 %, Nacionalni park Fruška gora 16 %, Javno vodoprivredno poduzeće Vode Vojvodine 4 %, ostale korisnike 5 % te privatne šumokorisnike 4 %.
Ukupna drvna zaliha iznosi 28,3 milijuna m3, s prosječnom drvnom zalihom od 202 m3/ha. Godišnji prirast je 942 tisuće m3 ili 6,7 m3/ha, što je 3,3 % prema drvnoj zalihi. Od ukupne obrasle površine samo su na 19 % površine šume iz sjemena, 39 % su panjače, a umjetne šume su na 42 % površine. Najviše površina nalazi se pod kulturama euroameričkih topola, na čak 21 %, zatim pod šumama hrasta lužnjaka 19 %, šumama bagrema 17 % i

ŠUMARSKI LIST 9-10/2015 str. 76     <-- 76 -->        PDF

šumama lipe 9 %. Tvrde listače rastu na 66 % obrasle površine, meke listače na 30 % i crnogorica na 4 %. Po drvnoj zalihi prevladavaju šume hrasta lužnjaka s 32 %, šume euroameričkih topola 19 % i šume lipe 12 %. Na tvrde listače otpada 71 % drvne zalihe, na meke listače 25 % i na crnogoricu samo 4 %. Šume euroameričkih topola imaju uvjerljivo najviši godišnji tekući volumni prirast s 12,3 m3/ha, što je 38 % ukupnog godišnjeg prirasta i skoro dvostruko više od ukupnog godišnjeg prosječnog prirasta od 6,7 m3/ha. Šumama hrasta lužnjaka pripada 18 % ukupnog godišnjeg prirasta. Po grupama tvrde listače daju 49 % godišnjeg prirasta, meke listače 47 % i crnogorica 4 %. Po vrstama drveća najzastupljenija vrsta po drvnoj zalihi je hrast lužnjak s 26 %, zatim euroameričke topole s 18 %, lipe s 10 % i poljski jasen s 9 %. Euroameričkim topolama pripada 36 % ukupnog godišnjeg tekućeg volumnog prirasta, a hrastu lužnjaku 14 %. Iz svega navedenog vidljivo je da su euroameričke topole i hrast lužnjak najvrjedniji šumski resursi Vojvodine. Godišnji etat ostvaruje se na 7,6 tisuća ha, od čega glavni prihod na 3,1 tisuću ha, a prethodni prihod na 4,5 tisuća ha. Ukupni godišnji etat iznosi 970 tisuća m3 , pri čemu na glavni prihod otpada 830 tisuća m3 (86 %) i na prethodni prihod 140 tisuća m3 (14 %). Po sastojinskim cjelinama uvjerljivo najviše se sječe šuma euroameričkih topola (54 %), a među preostalim sastojinama značajan udio imaju šume hrasta lužnjaka (9 %), šume bagrema (8 %) i šume vrbe (7 %). Godišnje se prilikom obnove postojećih sastojina pošumljava na 3,1 tisuću ha te na 798 ha neobraslih površina. I tu se najveći dio odnosi na površine euroameričkih topola kojima pripada 47 % pošumljenih površina.
Nakon upoznavanja sa stanjem vojvođanskih šuma uslijedila je prezentacija o Javnom poduzeću Vojvodinašume. Ovo javno poduzeće osnovano je 2002. godine izdvajanjem iz Javnog poduzeća Srbijašume, a gospodari državnim šumama Vojvodine. Sjedište poduzeća je u Petrovaradinu. Organizirano je trostupanjski s podjelom na Direkciju, šumska gazdinstva (gospodarstva) te šumske uprave (šumarije) i radne jedinice. Rad poduzeća nadzire Nadzorni odbor, a na čelu poduzeća je direktor. Direkcija se sastoji od sedam sektora: za šumarstvo, za korištenje šuma, za ekonomske poslove i marketing, za lovstvo i ribarstvo, pravni, za razvoj te za financije. Unutar šumskih gospodarstava postoji šest službi: za planiranje i gospodarenje šumama, za korištenje šuma, za lovstvo i ostale resurse, za komercijalne poslove i marketing, za financijsko-računovodstvene poslove te za pravne, kadrovske i opće poslove. Poduzeće ima četiri šumska gospodarstva: ŠG „Srijemska Mitrovica“ Srijemska Mitrovica s četiri šumske uprave (šumarije), ŠG „Novi Sad“ Novi Sad s pet šumskih uprava, ŠG „Sombor“ Sombor s četiri šumske uprave i ŠG „Banat“ Pančevo sa šest šumskih uprava, što čini ukupno 19 šumskih uprava (šumarija). Postoji i peti specijalizirani dio poduzeća za lov i lovni turizam „Vojvodinašume-Lovoturs“.
Osnovne djelatnosti poduzeća su:
• uzgoj i zaštita šuma,
• održavanje i obnova šuma,
• proizvodnja šumskog sjemena i sadnog materijala,
• iskorištavanje šuma i proizvodnja nedrvnih pro­iz­voda,
• lov i uzgoj divljači, proizvodnja i prerada mesa,
• poljoprivredna proizvodnja i ribarstvo,
• trgovina na veliko i malo,
• upravljanje zaštićenim prirodnim dobrima,
• turizam i ugostiteljstvo,
• istraživanje i razvoj.
Gospodari s ukupno 129 tisuća ha šuma i zemljišta, a od toga su šume i šumska zemljišta 104 tisuće ha. Prirodne šume se rasprostiru na 62 tisuće ha, a šumske kulture na 37 tisuća ha, što je ukupno 99 tisuća ha. Raspolaže s 21 milijun m3 drvne zalihe s godišnjim prirastom od 659 tisuća m3 te godišnje sječe 651 tisuću m3. Obavlja i stručne poslove u privatnim šumama na 5 tisuća ha.
Poduzeće upravlja sa 16, a koristi osam zaštićenih prirodnih objekata. Ukupno zaštićene površine s kojima poduzeće upravlja i koristi ih, prostiru se na ukupno 88 tisuća ha (68 % površine šuma i šumskih zemljišta). Pod strogim režimom zaštite nalazi se 4 tisuće ha (3 % površine šuma i šumskih zemljišta). Među posebnim rezervatima prirode ističu se Obedska bara, Deliblatska pješčara, Gornje Podunavlje, Koviljsko-petrovaradinski rit i Bagremara. Zaštita prirode unutar poduzeća za gospodarenje šumama poučno je za drukčiji pristup u Hrvatskoj.
Lovom i lovnim turizmom poduzeće se bavi u 17 lovišta na 110 tisuća ha, s tim da je ograđeno 26 tisuća ha. Specifičnost poduzeća je bavljenje ribarstvom na dijelovima Dunava i Save. Neka ribarska područja nalaze se u sklopu zaštićenih predjela.
U JP Vojvodinašume zaposleno je 1.658 radnika. Po stručnoj spremi visoku stručnu spremu ima 247 radnika (15 %), višu stručnu spremu 24 radnika (1 %), srednju stručnu spremu 496 radnika (30 %) i ostale kvalifikacije 891 radnik (54 %). Od šumarskih zanimanja diplomiranih inženjera šumarstva je 176 (11 % ukupno zaposlenih), šumarskih tehničara 302 (18 %) i šumarskih radnika 392 (24 %).
Poduzeće posjeduje FSC certifikat od 2008. godine i obnovilo ga je 2013. godine.
Prezentaciju o Šumskom gospodarstvu Srijemska Mitrovica iznio je rukovoditelj Službe za planiranje i gospodarenje šumama u tom gospodarstvu Đorđe Cvetković. Ovo gospodarstvo gospodari državnim šumama Srijemskoga šumskog područja s 25 gospodarskih jedinica u nizini na lijevoj

ŠUMARSKI LIST 9-10/2015 str. 77     <-- 77 -->        PDF

obali rijeke Save na 42.617 ha šuma i šumskog zemljišta (od toga neobraslo 4.542 ha) s drvnom zalihom od 12 milijuna m3, godišnjim prirastom od 288 tisuća m3 (prosječno 306 m3/ha) i godišnjim etatom od 238 tisuća m3. Glavne vrste drveća su hrast lužnjak (pokriva 60 % područja i pripada mu isto toliki dio drvne zalihe), poljski jasen, euroameričke topole, grab, cer i bagrem. Raspolaže s tri rasadnika za proizvodnju sadnica klonskih topola. Na području gospodarstva izdvojeno je devet zaštićenih prirodnih područja, što čini 22 % ukupne površine. Najznačajniji je posebni rezervat prirode Obedska bara kao jedinstveni zaštićeni rezervat ptica u Europi. Uz to treba istaći posebni rezervat prirode Vratična sa šumom starom oko 450 godina. Gospodarstvo raspolaže s četiri lovišta, u kojima su glavne vrste divljači obični jelen, divlja svinja, srna, fazan i zec. Organizacijska shema gospodarstva sastoji se od Direkcije u Srijemskoj Mitrovici, četiri šumske uprave: Morović, Višnjićevo, Klenak i Kupinovo te radne jedinice Šumska mehanizacija Morović. Unutar JP Vojvodinašume ŠG Srijemska Mitrovica je gospodarstvo s najvrjednijim šumskim i lovnim resursima.
Šumska uprava Morović, koja nam je bila domaćin, najveća je šumska uprava ŠG Srijemska Mitrovica. Gospodari državnim šumama u sedam gospodarskih jedinica na površini od 12.478 ha,s drvnom zalihom od 3,7 milijuna m3 i godišnjim prirastom od 76 tisuća m3. Na čelu uprave je šef šumske uprave, a stručne poslove vode referenti po djelatnostima za uzgoj tvrdih listača, za uzgoj mekih listača, za pripremu proizvodnje i za korištenje šuma. Poslove na terenu vode poslovođe – šumarski tehničari, a čuvanje šuma obavljaju čuvari šuma.
Nakon prezentacija uslijedilo je neformalno druženje uz pekarske proizvode i piće s brojnim pitanjima iz struke. Ljubazni domaćini darivali su sve sudionike bogato opremljenom monografijom izdanom prigodom 10 godina poslovanja JP Vojvodinašume. To je u nama izazvalo ljubomoru, jer Hrvatske šume dosada nisu izdale nijednu svoju monografiju, a postoje već 25 godina. Također smo dobili

ŠUMARSKI LIST 9-10/2015 str. 78     <-- 78 -->        PDF

i primjerak monografije izdane 2008. godine prilikom obilježavanja 250 godina šumarstva ravnoga Srijema. Izvor ove obljetnice temelji se na Šumskom redu Marije Terezije za Slavonsku vojnu krajinu iz 1755. godine koji je vrijedio za šume Gradiške, Brodske i Petrovaradinske pukovnije. Iako dijelimo istu šumarsku prošlost, područja Slavonije i Srijema hrvatsko šumarstvo ne uzima ovu godinu, već 1765. za početak organiziranog djelovanja. Prilikom izlaska iz zgrade ispred ulaznih vrata upravne zgrade ŠU Morović napravili smo zajedničku fotografiju za uspomenu. Krenuli smo prema sjemenskom centru za  doradu i čuvanje sjemena hrasta lužnjaka u Moroviću. Razlog osnivanja ovog centra je nepravilan urod sjemena hrasta lužnjaka, što ne omogućuje redovite dovoljne količine sjemena za obnovu lužnjakovih sastojina. Centar je izgrađen uz pomoć Ministarstva za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu Republike Srbije, a njegova izgradnja je počela 2004. godine podizanjem prve hladnjače za smještaj žira kapaciteta 80 t. Radovi su nastavljeni 2007. godine izgradnjom postrojenja za termičku obradu žira kapaciteta 4.000 kg na dan. Cilj ove obrade je suzbijanje crne truleži žira koja napada žir tijekom čuvanja u hladnjači. Oprema za termoterapiju je originalno tehničko-tehnološko rješenje stručnjaka Vojvodinašuma. Radi povećanja kapaciteta čuvanja žira za ostale dijelove poduzeća 2009. godine podignuta je druga hladnjača istog kapaciteta kao prva od 80 t. Iste godine izgrađene su i pretkomore za obje hladnjače radi pripreme žira za skladištenje i puštanje u promet nakon čuvanja.
Na kraju smo se zahvalili domaćinima na srdačnom dočeku i poučnim prezentacijama te im u znak zahvale poklonili drvene satove u obliku logotipa ogranka, kao i monografiju o 50 godina ŠG/UŠP Karlovac. Također smo ih pozvali na uzvratni posjet u Karlovac. Uslijedilo je još jedno zajedničko fotografiranje i polazak prema Novom Sadu, upravnom, gospodarskom, kulturnom, prometnom i znanstvenom središtu Autonomne pokrajine Vojvodine te s nešto manje od 300 tisuća stanovnika drugom najmnogoljudnijem gradu u Srbiji.
Nakon brzog povratka na autocestu nastavili smo putovanje prvo nizinskim dijelom Srijema, a nakon skretanja kod Rume prema Novom Sadu počeli smo se uspinjati blagim padinama Fruške gore s koje smo spustili prema Dunavu te preko mosta prešli iz Srijema u Bačku, tj. iz Srijemske Kamenice u Novi Sad. Novosadska obala Dunava nudila nam je pogled na poznatu gradsku plažu zvanu „Štrand“ prepunu posjetitelja zbog lijepog sunčanog dana. Nakon vožnje kroz grad stigli smo do početka pješačke zone gdje nas je kao šumare odmah privuklo veliko stablo običnog koprivića ili crne košćele (Celtis australis L.). Na obješenoj pločici na stablu pisalo je da se radi o spomeniku prirode s narodnim i latinskim nazivom drveta, ali bez podataka o samom stablu. Kasnijim istraživanjem ustanovljeno je da se radi o stablu starom oko 115 godina, visine 15 m, prsnog opsega debla 3,6 m i promjera krošnje 22 m. Ostatak je nekadašnjeg drvoreda koprivića. Izlaskom iz autobusa brzo smo sa stvarima stigli na glavni gradski trg, Trg slobode, gdje smo potražili smještaj u hotelu Vojvodina. Zgrada hotela ima najdužu fasadu u starom dijelu grada, a izgrađena je 1854. godine kao najsuvremeniji hotel toga vremena. Danas odiše patinom prošlosti, ali vapi za usklađivanjem sa suvremenim potrebama gostiju. Nakon razmještaja i nešto slobodnog vremena krenuli smo u obilazak glavnog grada Autonomne pokrajine Vojvodine, sjeverne pokrajine Republike Srbije, koju na 21.506 km2 nastanjuje nešto manje od dva milijuna stanovnika. Sastoji se po povijesnih cjelina Srijema, Bačke i Banata. Poznata je kao multietnička (preko 25 nacionalnih i etničkih zajednica) i multikonfesionalna pokrajina, što je posljedica povijesnih zbivanja na tome prostoru. U dogovoreno vrijeme opet smo se okupili u autobusu te krenuli prema Petrovaradinu, srijemskom mjestu na desnoj obali Dunava, koje je danas sastavni dio Novog Sada. Tamo smo uz vodstvo lokalne vodičice krenuli put

ŠUMARSKI LIST 9-10/2015 str. 79     <-- 79 -->        PDF

Petrovaradinske tvrđave, od milja zvane i „Gibraltar na Dunavu“. Tvrđava je građena u razdoblju od 1692. do 1780. godine po nacrtima francuskog arhitekta za potrebe obrane Slavonske vojne krajine od nasrtaja Otomanskog carstva, ima 12.000 puškarnica, podzemlje s galerijama na četiri razine i 16 km podzemnih hodnika (za neke se pretpostavlja da vode i do Dunava) i mjestom za 400 topova. S tvrđave se pruža impresivan pogled na Novi Sad i sve mostove koji povezuju dvije obale, a koji su obnovljeni nakon njihovog rušenja u napadu NATO avijacije 1999. godine. Simbol same tvrđave je sat na tornju vidikovca čije kazaljke imaju zamijenjenu funkciju, velika pokazuje sate, a mala minute, kako bi putnici koji plove Dunavom izdaleka mogli vidjeti koliko je sati. Naravno da smo iskoristili vidikovac za mnogobrojne fotografije. Povratkom u autobus nastavili smo panoramski obilazak Novog Sada. Pješački dio obilaska nastavili smo od Srpskog narodnog kazališta preko glavnog gradskog trga, Trga slobode,  gdje je smještena Gradska kuća iz 19. stoljeća s visokim tornjem u kojemu se nalazi zvono zaštitnika grada Sv. Florijana, katolička župna crkva Imena Marijinog popularno zvana „katedrala“ i spomenik gradonačelniku Svetozaru Miletiću (rad hrvatskog kipara Ivana Meštrovića iz 1936. godine). Dalje smo krenuli krcatom pješačkom zonom preko Ulice Jovana Jovanovića Zmaja s Vladičanskim dvorom i spomenikom Jovanu Jovanoviću Zmaju na kraju ulice te duž Dunavske ulice, najstarije gradske ulice  i  preko Dunavskog parka, najstarijeg i najljepšeg novosadskog parka, do obale Dunava. Završni dio dana, tj. večer proveli smo ponovno na petrovaradinskoj strani, na samoj obali Dunava u poznatom restoranu, Čarda „Aqua Doria“, uz zvukove tamburice pratećeg benda poznatog bunjevačkog skladatelja i pjevača Zvonka Bogdana. Dok smo uživali u prebogatoj i ukusnoj večeri imali smo priliku opet vidjeti obnovljeni petrovaradinski most, ali ovaj put u divnim svjetlećim bojama u noći. Inače, riječ čarda potječe iz persijskog jezika i označava nadstrešnicu na četiri stupa. Čarde postoje još od srednjeg vijeka i gradile su se uz putove i pored rijeka te su služile kao mjesta za odmor i okrepljenje.
Drugi dan, nakon dopodnevnog slobodnog vremena za dodatno vlastito upoznavanje Novog Sada, bio je posvećen putovanju prema sjeveru Bačke, tj. prema Subotici, najsjevernijem gradu Vojvodine i Srbije s oko 140 tisuća stanovnika te obližnjem mjestu i jezeru Palić. Grad je smješten na granici dviju prirodnih cjelina, Subotičke-horgoške pješčare na sjeveru te pjeskovite i praporne ravnice na jugu. Subotica se u pisanim dokumentima prvi put spominje 1391. godine pod nazivom Zabatka (do sadašnjeg imena mjesta promijenila je oko 200 naziva), ali je vjerojatno kao mjesto znatno starija jer su pronađeni tragovi življenja na tom prostoru od prije tri tisuće godina. Vožnja je opet protekla ravničarskom autocestom. Putem saznajemo da je Subotica imala najviši postotak samoubojstava na području bivše Jugoslavije, što se dovodi u vezu s beskrajnom ravnicom i depresijom koju stvara kod ljudi. Po dolasku u Suboticu čekao nas je lokalni vodič, koji nas je u sljedeća dva sata oduševio svojim posebnim vođenjem kroz povijest i arhitekturu grada. Krenuli smo s parkirališta u blizini Srpske pravoslavne crkve i zastali pokraj Franjevačke crkve na čijem mjestu je podignuto prvo naselje početkom 13. stoljeća i kasnije utvrda u 15. stoljeću. Najimpresivniji dio grada je središnji gradski trg s Gradskom kućom koja ima toranj što podsjeća na crkveni i s brojnim ukrasima, posebno dojmljivim balkonom. Kuća je remek djelo mađarske secesije iz 1912. godine. Ispred kuće se nalazi plava fontana, poznata kao okupljalište mladih ljudi. U sredini trga je spomenik caru Jovanu Nenadu, što nas je sve iznenadilo jer se nismo sjećali takve povijesne ličnost. Saznali smo da se radilo o samozvanom caru koji se pojavio poslije poraza mađarske vojske od Turaka na Mohačkom polju 1526. godine i koji je 1527. godine kratko vladao dijelom Vojvodine sa sjedištem u Subotici, a smatra ga se začetnikom autonomije

ŠUMARSKI LIST 9-10/2015 str. 80     <-- 80 -->        PDF

Vojvodine, što je naznačeno na spomeniku tekstom „Tvoja je misao pobijedila“. Nasuprot Gradske kuće i spomenika je zgrada Narodnog kazališta – Nepszinhaza, najstarijeg  kazališta u Srbiji,  izgrađenog 1854. godine, a trenutno u renoviranju pod skelom i zaštitnom ceradom pa nismo mogli vidjeti simbole kazališta, šest korintskih stupova. Prilikom šetnje glavnom pješačkom ulicom „Korzom“, vidjeli smo još zgrada sagrađenih u vrijeme secesije koje  karakterizira mađarski stilo. Obilježje novije prošlosti je Trg dr. Zorana Đinđića, srpskoga premijera ubijenoga u atentatu 2003. godine. Za nas je bilo zanimljivo i zajedničko spomen obilježje poginulima u ratovima devedesetih godina prilikom raspada bivše Jugoslavije, gdje je odana počast stradalima srpske, mađarske i hrvatske nacionalnosti. Pogledali smo i obiteljsku palaču i projektni biro Ferenca Reichla, mađarskog arhitekte koji je projektirao razne javne i privatne objekte u Subotici krajem 19. i početkom 20. stoljeća u vrijeme secesije. Danas je u toj zgradi Galerija moderne umjetnosti. Upoznavanje Subotice završili smo u poznatom lokalnom kafeu „Priča“ kušanjem Jaffa kave s okusom naranče, napravljenoj prema aromi poznatog proizvoda tvornice biskvita iz Crvenke Jaffa keksa, a dodatna je posebnost što se na tanjuriću uz kavu dobije i kratka mudra izreka.
Prije odlaska na smještaj u hotel Prezident pokraj palićkog jezera posjetili smo novo podignutu vinariju „Zvonko Bogdan“, smještenu u srcu lijepo uređenog i ograđenog vinograda. Kako je legendarni pjevač Zvonko Bogdan nastupio na šumarskoj zabavi u Karlovcu 2002. godine, za uspomenu na taj događaj ponijeli smo jednu našu fotografiju snimljenu sa Zvonkom Bogdanom na toj zabavi, a koja je do sada krasila prostorije karlovačkoga Šumarskog kluba te ju poklonili vinariji. Dobro raspoloženi nakon obilaska vinarije, posebno nakon netom završene degustacije, smjestili smo se te prošetali uz jezero Palić koje ima status i parka prirode na površini od 713 ha. Osnovu zaštićenog dobra čini Palićko jezero s parkom, tri stabla spomenika prirode i dio naselja Palić. Površina jezera iznosi 4,6 km2, dok je obala dužine 17 km. Jezero je bilo poznato po ljekovitosti

ŠUMARSKI LIST 9-10/2015 str. 81     <-- 81 -->        PDF

još od 18. stoljeća, a zbog  ispiranja natrijeva klorida zaslanjeno je. Razvoj kupališta i lječilišta počeo je krajem 19. stoljeća. Početkom 20. stoljeća izgrađene su mnoge postojeće građevine u prepoznatljivom i neobičnom stilu, a tijekom cijelog stoljeća radilo se na unapređenju sadržaja te je steklo status kvalitetne i poznate turističke destinacije. Palić je od 1897. godine bio povezan tramvajskim prijevozom sa Suboticom koja je tu vrstu prometa u gradu ukinula 1974. godine. Dan je završio večerom u jednom od obližnjih salaša, Majkinom salašu, opet normalno s tamburaškom glazbom i poznatim bunjevačkim pjesmama.
Posljednjeg dana putovanja krenuli smo bačkom ravnicom prema 60 km udaljenom Somboru, gradu s nešto više od 50 tisuća stanovnika, a nama najpoznatijem iz starogradskih i tamburaških pjesama (U tem Somboru, Fijaker stari i Bunjevačko prelo). Parkirali smo se uz park u kojemu smo odmah zapazili jedan restoran koji svojim nazivom „Fijaker“ asocira na to da je grad nekada bio poznat po brojnim fijakerima. Zovu ga još i Zelengrad jer na 120 km ulica ima 121 km drvoreda, u gradu postoje četverostruki, čak i šesterostruki drvoredi (smatra se da ima najviše kultiviranih zelenih površina po stanovniku u Europi), ali i Ravangrad jer u blizini nema nijednog brežuljka. U brojnom zelenilu zapazili smo jednu vrstu koja dominira – Celtis occidentalis L. – američki koprivić, u Somboru poznatiji pod nazivom „bođoš“ (mađ. bogyo – bobica). Subotički lokalni naziv za ovu vrstu je „gelegunja“ gdje je također brojna hortikulturna vrsta. Za razliku od običnog koprivića nema glatku nego uzdužno izbrazdanu i hrapavu koru. Od 22.000 gradskih stabala među njima je oko 7.000 bođoša tako da je ta vrsta simbol grada. Početak njihove sadnje datira s kraja 19. stoljeća na poticaj tadašnjeg gradonačelnika dr. Čihaša Benea koji je masovnom sadnjom bođoša želio smanjiti razvoj plućnih bolesti uzrokovanih ravničarskom prašinom, a koju hrapavi listovi bođoša odlično apsorbiraju. Sombor je potpuno planski i urbanistički reguliran. Stara gradska jezgra omeđena je s četiri ulice (vijenca) koje formiraju pravokutnik koji jasno odvaja stari od novog dijela grada. Prvo spominjanje grada potječe iz 1360. godine pod nazivom Cobor Sent Mihalj u sastavu plemićkog posjeda poznate ugarske porodice Cobor. Naziv mjesta 1543. godine mijenja se u Sombor. Nakon uplate otkupnine grad poveljom carice Marije Terezije 1749. godine postaje slobodni kraljevski grad. Upoznavanje grada s mjesnom vodičicom započeli smo ispred zgrade Županije (sjedište nekadašnje Bač-Bodroške županije, danas sjedište općine i grada Sombor) u kojoj se nalazi najveća slika u Srbiji oslikana uljem na platnu dimenzija 7x4 m pod nazivom „Bitka kod Sente“ autora Ferenca Eisenhuta. Slika je nastala u čast značajne pobjede austrijske vojske predvođene princom Eugenom Savojskim nad turskim trupama 1697. godine, što je između ostaloga doprinijelo odlasku Turaka s tih prostora i potpisivanju Karlovačkog mira 1699. godine s kojim je završio Veliki bečki rat (1683–1699). U tom razdoblju oslobođeni su također i hrvatski krajevi Lika i Slavonija.

ŠUMARSKI LIST 9-10/2015 str. 82     <-- 82 -->        PDF

Krenuli smo dalje prema središtu gradu usput posjetivši karmelićansku crkvu Sv. Stjepana sa samostanom. Presjekavši jednu ulicu, koja pripada četirima vijencima oko starog dijela grada, ušli smo u pješačku zonu te stigli do Trga Svetog Trojstva (među Samoborcima poznatiji kao „Ćelavi trg“ jer je središnja ploha trga prazna), na kojemu se nalaze najreprezentativnije zdanje neoklasicizma i središnji arhitektonski simbol grada zgrada Gradske kuće (Magistrata), barokna Grašalkovićeva palača, Galerija znamenitog srednjoeuropskog slikara Milana Konjovića i zgrada Mađarske građanske Kasine (danas Dječje odjeljenje Gradske knjižnice). Uz taj trg nadovezuje se Trg cara Lazara na kojemu se nalazi katolička crkva Presvetog Trojstva sa župnim dvorom. Preko puta crkve nalazi se Povijesni arhiv, trag nekadašnjeg boravka Turaka u Somboru i najstarije je sačuvano gradsko zdanje koje potiče s kraja 16. ili početka 17. stoljeća. Jednu od zanimljivosti grada, sunčani sat sa sarkastično-duhovitim natpisom: „Jedan ti je od ovih posljednji“ (misli se na trenutak) vidjeli smo na zidu Župnog dvora, koji je postavljen 1852. godine na inicijativu tadašnjeg profesora i ravnatelja Učiteljske škole Jovana Čokora, čovjeka teške naravi. Zbog đačke pobune uslijed njegovog surovog kažnjavanja učenika morao je napustiti Sombor, a za sobom je ostavio trag u obliku sata. Obilazak Sombora završili smo u glavnoj gradskoj ulici ispred pravoslavne crkve Sv. Đurđa, uz sjedeći spomenik pjesnika i boema Laze Kostića na klupi ispred kuće u kojoj je živio. Odmarajući nakon obilaska grada imali smo priliku doživjeti još jednu znamenitost grada, slušati romskog glazbenika koji je po starinskom običaju obilazio goste po stolovima i svirao njihove želje, naravno uz kakvu naknadu.
Za završni dio ekskurzije trebalo je prijeći Dunav udaljen 25 km i na graničnom prijelazu Batina vratiti se u Hrvatsku. Brzo smo stigli do puste granice između Srbije i Hrvatske, isto tako u kratko vrijeme obavili graničnu kontrolu i stigli u Baranju. Cilj nam je bilo selo u podnožju Baranjske planine, tridesetak km prije Osijeka pod nazivom Karanac, koje je u zadnje vrijeme postalo tražena turistička destinacija. Parkirali smo ispred etno restorana „Baranjska kuća“, smještenog u zgradi iz 1902. godine, u kojemu smo imali dogovoren ručak, baranjske specijalitete fiš paprikaš i čobanac s domaćim rezancima. Nakon ukusnog ručka krenuli smo razgledati selo s tradicionalnim panonskim kućama. U sklopu gospodarstva, gdje smo ručali, nalazi se i „Ulica zaboravljenog vremena“ u kojoj se mogu vidjeti brojni stari zanati i obrti. „Ulicu“ čine stari ambari u kojima su smješteni klomparska radionica, korpar, grnčarska radionica sa starim grnčarskim kolom, bačvarska i stolarska radionica, ledara u kakvoj se nekada led čuvao cijelo ljeto, tkalačka radionica sa starim baranjskim nošnjama, brijačnica, gostionica „Pod kruškom“, kovačeva kuća s kompletnom starom kovačnicom, te kovačevim stanom smještenim u kućici zidanoj od drveta, blata i pljeve, stari mlin koji se ponovo pokreće, a “Ulicu” nadgleda drveni toranj – vidikovac visok devet metara s kojeg se vidi cijelo etnoselo Karanac.
Uslijedio je polazak prema Zagrebu, gdje je izašao dio putnika, te na kraju praćeni zalaskom sunca do Karlovca u koji smo stigli s prvim večernjim svjetlima.