DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2015 str. 73 <-- 73 --> PDF |
nisam mogao naći ni u meni dostupnim zemljovidima, pa čak ni u našim enciklopedijama! Rekoh sam sebi: pa valjda to mjesto više i ne postoji. Ipak, upornost je urodila plodom. U ruke mi je dospjela knjiga našeg uglednog sveučilišnog profesora Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu akademika dr. sc. Sergeja Forenbachera „Iz Velebitskog dnevnika“ (Zagreb 2000.). Puna kraćih priloga s njegovih brojnih planinarskih pohoda našoj najljepšoj planini, u knjizi obima 270 str. Baškim Oštarijama posvetio je punih 76 str. (35 %), uz napomenu da „čitatelju prepušta na volju hoće li ih pročitati ili preskočiti. Jasno, pisac ovih redaka i te kako je pažljivo pročitao upravo to poglavlje. Stoga, za pisanje daljnjih redaka o domicilnom stanovništvu toga kraja, njihovim pristizanjima i odlascima, podizanju naselja, cestama i sl.. koristit ću dragocjene podatke ovog zaljubljenika u Velebit. Nažalost, o šumarstvu kao gospodarskoj grani u knjizi se malo ili nikako govori, ali tu problematiku prepuštamo, kako je naglasila agilna predsjednica gospićkog ogranka HŠD-a Mandica Dasović, da to učini netko iz redova kolega iz Ogranka. Prema akademiku Forenbacheru, brdsko selo Baške Oštarije locirane su na oštarijskoj zaravni, i to u njenu suženu istočnom dijelu, tik tzv, Karlobaške ceste koja spaja Gospić s Karlobagom. Tu je kojih 350 godina unatrag prolazio karavanski put od velebitskog zaleđa u velebitsko podgorje koji je po narodnoj predaji bio zapamćen po pojedinim naletima Turaka, popraćenima otimačinama stoke i pastira, o čemu i danas govore pojedini toponimi. Kasnije za austrijske carevine prišlo se izgradnji karlobaških cesta, od kojih su u razdoblju od 1730. do 1851. izgrađene čak tri, od kojih je u narodu ostala u najljepšoj uspomeni ona posljednja tzv. Knežić-Kekićeva cesta (1844.do1851.g.), dobivši ime po njezinim izvođačima austrijskom majoru Josipu Kajetanu Knežiću i njegovom zamjeniku natporučniku Simeonu Kekiću. Ukupne duljine 41 km pri otvorenju ceste njima u čast je prije ulaska u Baške Oštarije podignuta spomen-fontana, a u sedlu Starih vrata „kubus“, kamena kocka s četiri kamene kugle. Knežić-Kekićeva cesta u ono je vrijeme predstavljala remek-djelo brdske cestogradnje pa nije čudo da i danas, nakon više većih ili manjih zahvata (asfalt, tunel podno Starih vrata) predstavlja najfrekventniju velebitsku cestu. Što se samog naselja tiče, koje se sastojalo od više manjih zaselaka, prema Forenbacheru njih je osnovalo zapovjedništvo |