DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2015 str. 71 <-- 71 --> PDF |
premještajem u Križevce bio tiskan u tom gradu, pa opet u Zagrebu, gdje je izlazio sve do Prvog svjetskog rata. Od 148 stranica s 37 članaka, kratkih zapisa, zanimljivosti i priopćenja u prvom godištu, Kesterčanek je zahvaljujući svojoj upornosti, marljivosti, stručnosti i autoritetu već u četvrtoj godini uspio povećati broj stranica lista na preko 200, a broj napisa na više stotina. U uvodniku prvog broj za siječanj 1896. piše: “Uz lov pratiti ćemo dakako i u buduće vazda istom pomnjom i ribolov, kao što ćemo i inače uvijek zdušnije nastojati, da nam sadržaj lista bude koliko zanimljiv, raznoličan, poučan i zabavan, toliko znanstven i popularan, a i što vjernije ogledalo stanja hrvatskog lovstva i ribolovstva“. Bez svake sumnje, reći će u svom izvještaju na godišnjoj skupštini društva 8. siječnja 1910. godine predsjednik grof Marko Bombelles da je „ osnutkom i izdavanjem Viestnika udaren sad već temelj hrvatskoj lovačkoj književnosti, osnov na kojem treba samo još i dalje, trajno na čast i korist društva i svega hrvatskoga lovstva graditi“. Dr. Alfons Šemper – uz 75. obljetnicu smrti Dobrano narušena zdravlja Kesterčanek upravo 1910. godine teška se srca oprašta od svog „čeda“ kao i tajničke dužnosti, a list i službu tajnika preuzima najprije dr. Ervin Rössler, a od 1928. do 1940. godine dr. Alfons Šemper, pa je tako, poput svoja dva predčasnika, bio i tajnik društva iz čega proizlazi da su praktički od osnutka Društva, odnosno od pokretanja Viestnika , dakle gotovo kroz pola stoljeća bila samo tri tajnika, odnosno tri urednika. Zoran je to primjer izbora pravih i sposobnih ljudi na pravo mjesto. Iako nije bio šumar već liječnik, doživljavajući lov kao atraktivnu rekreaciju i šport, slobodan sam reći koju više o Alfonsu Šemperu, trećem po redu uredniku našeg Viestnika, čija 75. obljetnica smrti pada upravo ove godine (umro mlad u 48 godini života 25. 9. 1940.g.). Prema riječima njegovih suvremenika, dužnost urednika obavljao je ne samo s ljubavlju, već i na zavidnoj novinarsko-profesionalnoj razini. U Lovačko-ribarski vjesnik donio je dvije najvažnije kvalitete dobrog urednika: skromnost u pogledu vlastitih autorskih ambicija i instinkt za pronalaženje i otkrivanje pravih suradnika koji će nositi list. Bili su to već afirmirani: Milovan Zoričić, Ljubiša Ivković, Danko Angjelinović, Zlatko Turkalj, Iso Cepelić, Josip Ettinger i dr. Da bi osigurao izlaženje lista, ponekad je bio prisiljen raditi do kasnih noćnih sati, pripremajući tekstove za tisak. Onima koji su ga zadirkivali da u tome pretjeruje i da mu to škodi zdravlju znao je odgovoriti: “Naš život vrijedi onoliko koliko nas je napora stajao“. Priručnik Lovstvo – najznačajnije Kesterčanekovo djelo Vratimo se još na kratko životu i zaslugama Frana Žavera Kesterčaneka „najzaslužnijeg hrvatskog šumarskog pisca, profesora Šumarske akademije u Zagrebu i društvenog prvaka“, jednom riječju „osobe koja zauzima jedno od najviđenijih mjesta u šumarstvu i lovstvu na Slavenskom |