DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2015 str. 69 <-- 69 --> PDF |
FRAN ŽAVER KESTERČANEK – VELIKAN HRVATSKOG ŠUMARSTVA I LOVSTVA (1856.–1915.) Alojzije Frković Bio je čovjek snažnog intelekta, neobično radin, neslomljiva značenja. S Kesterčanekom počinje novo doba za šumarsku književnost. A. Kauders 1959. F. Ž. Kesterčanek je i po rođenju, i po stjecanju osnovnog obrazovanja, i po svom djelovanju, pretežito vezan uz Zagreb. Sin Dragutina, financijskog stručnjaka te majke Karoline, rođen je 14. rujna 1856. godine. U rodnom gradu okončava pučku školu i realnu gimnaziju, maturiravši kao ponajbolji učenik svoje generacije 1876.g. Opredijelivši se za prirodne znanosti, iste godine upisuje šumarstvo na Šumarskoj akademiji u Mariabrunnu i Visokoj školi za kulturu tla u Beču, apsolviravši 1877.g. Okončanjem studija vraća se u Zagreb, a prvo zaposlenje dobiva na radnom mjestu šumarskog procjenitelja za katastralne procjenbene kotare u više gradova Hrvatske (Bjelovar, Križevci, Đurđevac). Kako mu se taj posao činio odveć šablonski i nezanimljiv, već nakon nepunih godinu dana, u jesen 1878. prelazi u tada već afirmirano Gospodarsko-šumarsko učilište u Križevce, gdje je među prvima diplomu stekao i ugledni fužinarski šumar Vatroslav Rački (1864.). Radeći prve tri godine u Križevcima kao asistent šumarske struke, nakon položenog državnog ispita biva imenovan „pravim učiteljem šumarstva“ u veljači 1880. godine. Zadivljuje njegovo stručno znanje, nesebičnost i upornost da je u svojstvu nastavnika mogao preuzeti ne samo strogo šumarske predmete, poput uporabe drva, dendrometrije, procjene vrijednosti šuma, nego i one iz oblasti povijesti šumarstva, šumarske opreme i sl. Da olakša rad polaznika učilišta objavljuje u tom razdoblju i svoje prve udžbenike – Dendrometriju (1881), a godinu dana kasnije i Osnove nauke računanja vrijednosti šuma. Šumarska nastava iz Križevaca seli na zagrebačku Akademiju Nailazeći na nerazumijevanje kod svojih kolega i pretpostavljenih oko svog prijedloga reforme križevačkog učilišta i njegova preseljenja u Zagreb na Sveučilište kao poseban šumarski odjel, 1883. godine raskida radni odnos u Križevcima, da bi se nakon jednog desetljeća ponovno vratio u staru sredinu, posvetivši se pisanju stručnih rasprava i članaka te samoj nastavi. Ni kroz tih deset godina odsutnosti iz Križevaca Kesterčanek nije mirovao. Službujući u svojstvu županijskog nadšumara, učlanjuje se u Hrvatsko-slavonsko šumarsko društvo u kojemu ubrzo biva imenovan tajnikom Društva, preuzevši, uz druga zaduženja, i uredništvo njegova novo pokrenutog staleškog glasila „Šumarskog lista“. Kako je prema Hrvatsko šumarskom leksikonu (Zagreb 1997.) 1898. godine konačno zaživjela njegova ideja oko prijenosa šumarske nastave iz Križevaca na Šumarsku akademiju u Zgrebu prislonjenu na Mudroslovni fakultet, Kesterčanek po drugi put napušta Križevce 1899. kada i posljednja generacija šumara tog Učilišta završava školovanje. Već u srpnju 1900. godine imenovan je profesorom na Šumarskoj akademiji. Valja istaći da je, uz banskog savjetnika dr. Ive Malline, upravo Kesterčanek imao najveće zasluge za otvaranje te visokoškolske ustanove, smatrajući „da obrazovanje šumara za uspješno gospodarenje šumama mora biti jednako onom drugih naših akademski obrazovanih ljudi i ne manje obrazovanih šumara Zapadne Europe“. U prvo vrijeme rad Akademije odvijao se u prostorijama Šumarskog doma (otvoren 1898.), gdje je bio |