DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2015 str. 64 <-- 64 --> PDF |
POPULARIZACIJA HRVATSKE FLORE: ENDEMI BIOKOVA – BIOKOVSKO ZVONCE (Edraianthus pumilio /Portenschl./ A. DC.) I PUZAVO ZVONCE (Edraianthus serpyllifolius /Vis./ A. Dc., Campanulaceae) Jozo Franjić Biokovsko zvonce (Edraianthus pumilio /Portenschl./ A. DC.) (= patuljasto zvonce) (= Campanula graminifolia Morett., C. pumilio Portenschl. ex Roemer et Schult., C. silenaefolia Hampe, C. silenifolia Host, Edrajanthus pumilio A. DC., Wahlenbergia pumilio /Portenschl./ A. DC.) eng. Silvery Dwarf Harebell, njem. Zwerg-Büschelglocke Reliktna i stenoendemična vrsta koja je prvi puta zabilježena i opisana na Biokovu 1819. godine (locus classicus) pod nazivom Campanula pumilio. Na osnovi nalaza na Biokovu opisao ju je Portenschlag Ledermeyer. Većina populacija nalazi se u gorskom i pretplaninskom pojasu između 1400 i 1700 m n.v., a mjestimično i niže u prigorskom području. Prema rasprostranjenosti pripada u krug reliktnih tercijarnih elemenata balkanske provincije oromediteranske regije i njezina visokodinarskoga sektora kao karakteristična vrsta Biokovskoga područja. Nastanjuje izložene i ogoljele vapnenačke ili dolomitne grebene, gdje raste u pukotinama horizontalno položenih stijena ili na gruboj kamenoj trošini na policama. Vrsta je heliofilna, a podnosi i velike oscilacije temperature i vlažnosti. Recentno stanište je za tu vrstu pribježišno, jer je na povoljnim staništima slabije konkurentna prema drugim vrstama. U opsegu svoga areala na Biokovu, ta se pionirska vrsta javlja u inicijalnim stadijima različitih rudinskih zajednica sveze Seslerion juncifoliae, a posebno karakterizira zajednicu Edraiantho-Seslerietum juncifoliae. Raste pojedinačno ili u manjim skupinama. Gradnjom asfaltne ceste i TV-repetitora na Sv. Juri, djelomično su ili potpuno uništene neke populacije. Današnje stanje rasprostranjenosti ove vrste je gotovo nepromijenjeno jer se teško uzgaja osim u planinskim vrtovima, pa se npr. još u uzgoju nalazi na Velebitu (Zavižan, |