DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/2015 str. 90 <-- 90 --> PDF |
a potom ugostiteljsko poduzeće „Slavija“ iz Čazme do 31. 12. 1987. godine. Od 1.1. 1978. do kraja 1993. godine tim lovištem je gospodario „Čazmatrans“ iz Čazme. Čestim promjenama gospodara u pojedinim lovištima dugoročno je štetilo lovstvu. Nakon osamostaljenja Republike Hrvatske u lovstvu se događaju značajnije promjene. Povjerenstva Ministarstva šumarstva i poljoprivrede rade na rajonizaciji državnih lovišta, predlažu okrupnjavanje površina za jelena običnog i svinju divlju, a županijska povjerenstva rade na formiranju lovišta za zajednička lovišta. Izrađene su lovno gospodarske osnove i konačno 1996. godine imamo jasnu sliku lovišta. Zadnja godina obrađenih podataka je za 2010/11. lovnu godinu, a stanje je bilo sljedeće: VLASTITIH (državnih) lovišta 15 s površinom od 110.736 hektara VLASTITIH uzgajališta (ribnjaci) 4 s površinom od 2.493 hektara ZAJEDNIČKIH lovišta 43 s površinom od 163.819 hektara Godine 1994. ukidaju se Općinski Lovački savezi i osniva se Lovački savez Bjelovarko – bilogorske županije, a dotadašnji općinski savezi postaju lovni uredi. Osim lovačkih društava, koja gospodare lovištima na području BBŽ-je, registrirano je i devet udruga bez lovišta. U te udruge je učlanjeno 167 lovaca. To su uglavnom lovci koji zbog raznih razloga; poodmakle dobi, nemogućnosti obnašanja obveza u lovištu, specifičnosti posla i slično, nisu u mogućnosti biti članovi lovačkih društava s lovištima.Te udruge imaju svoja tijela, akte, statut kao i svaka druga udruga i članice su ŽLS-a i HLS-a. O DIVLJAČI, DRUGIM ŽIVOTINJSKIM VRSTAMA I KVALITETI STANIŠTA Nužno je naglasiti da su sve životinjske vrste u prirodi jednako važne s gledišta održivosti i ravnoteže u prehrambenom lancu. Posebno je zabrinjavajuće što se brojno stanje nekih vrsta drastično smanjuje, a neke su gotovo i nestale. Nasuprot tomu možemo biti zadovoljni zbog povećanja broja krupne divljači. Sagledavajući cijelu regiju BBŽ-je, prema prikupljenim podacima s terena, bilježimo: • povećanje broja kod populacije jelena običnog, svinje divlje, goluba grivnjaša, prepelice pučpure, a u nekim lovištima i srneće divljači, • opadanje broja kod populacije zeca, fazana, dok je trčka gotovo nestala s ovih terena. Posebice za nestanak trčke nema nikakvih opipljivih čimbenika već samo pretpostavke. Ostala pernata i dlakava divljač obitava u približno istom broju kao i prijašnjih godina. • Od grabežljivaca, u povećanju broja je kuna bjelica, mačka divlja je u blagom porastu, a lisica, vrana, svraka i šojka u podjednakom broju. • broj jazavaca je također u blagom porastu, • ptice pjevice su u znakovitom opadanju brojnosti, što je zabrinjavajuće. Sitna divljač, vodozemci, gmazovi i razni kukci su svoja skloništa i hranu nalazili uz vodotoke, koji su pretvoreni u ogoljele, pravocrtne kanale, bez života. Ovaj problem, ne samo zbog ružne interpolacije u krajobraze, nego zbog mnogih, više štetnih nego korisnih čimbenika, nužno je sagledati interdisciplinarno i kvalitetno riješiti. Prema dostupnim podacima s terena, na području BBŽ-je, takvih vodotoka, koji su pretvoreni u kanale ima više od 400 kilometara!? Ptice dupljašice bilježimo također u padu brojnosti. Vjeverica je vrlo rijetka u prirodnim šumama, nešto malo ju nalazimo u parkovima. U novije vrijeme, 1966. godine, obradovali smo se dabru koji je zaplovio hrvatskim vodama i do danas se uspješno proširio diljem sjeverozapadne Hrvatske. Neoprostivo bi bilo izostaviti još neke zaštićene vrste, posebice zbog toga što neke od njih ne uživaju tu zaštiti koju propisuju usvojeni zakoni i međunarodno potpisane deklaracije. Neke od tih vrsta, na svu sreću još obitavaju na promatranom terenu, a mnoge su u malom broju ili nestale, na primjer: orao štekavac, orao ribić, jastreb kokošar, škanjac mišar, kobac, vjetruša, svračak rusi, zlatovrana, pupavac, vodomar i mnogi drugi. S obzirom da su navedene vrste zaštićene, prema njima bi se tako trebalo i odnositi. No, koliko je znano, u praksi, ne mali broj lovaca ne pridržava se odredbi o zaštiti tih vrsta, iako su lovci na sebe preuzeli obveze zaštite i brigu o zaštiti prirode i njenih sastavnica u cjelini. Unazad nekoliko desetljeća dogodilo se niz poremećaja u prirodi, posebice na poljoprivrednim površinama. Evidentno je povećanje poljskih i šumskih miševa i voluharica, a u ruralnim sredinama štakora. Važni korektori brojnog stanja tih glodavaca su škanjci i sove, a njih je sve manje. Zamjenu nalazimo u rododencidima kojima neposredno uništavamo nepoželjne, a posredno korisne pripadnike faune koji se truju konzumiranjem zatrovanih uginulih glodavaca. Mnoge vrste ptica, sitne divljači, gmazova, kukaca, riba stradaju na razne načine . Paljenjem korova, nesavjesnom uporabom pesticida, košnjom livada i žitarica bez uporabe plašila sve više se osiromašuje naš okoliš. Mnoge države rade na oplemenjivanju svojih krajobraza, čak i vraćanjem reguliranih vodotoka u stare meandre, potiču održavanje malih oaza, živica i solitarnih stabala na većim poljoprivrednim kompleksima, a naša država, koja olako potpisuje razne međunarodne |