DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2015 str. 89     <-- 89 -->        PDF

LOVSTVO BJELOVARSKOGA KRAJA OD 1974/75. DO 2010/11. L0VNE GODINE
Josip Knepr
UVOD
Godine 1974. povodom stote godišnjice organiziranog šumarstva ovoga kraja, tiskana je monografija pod naslovom „STO GODINA ŠUMARSTVA BILOGORSKO P ODRAVSKE REGIJE“. U monografiji je opisano i lovstvo na širem području, obuhvaćajući i Podravinu. Tada je šumarstvo bilo organizirano u dvije radne organizacije, u Šumsko gospodarstvo „ Mojica Birta“ u Bjelovaru i Šumsko gospodarstvo Koprivnica, a oba gospodarstva bila su udružena u Združeno šumsko poduzeće sa sjedištem u Bjelovaru. U okviru šumarstva gospodarilo se s velikim površinama državnih (tada zvanih privrednim) lovištima. Što se tiče gospodarenja u lovištima, ulaganjima u lovišta i prihodovanja, ovisilo je o organizacionim promjenama  šumarstva. Aktivnosti su varirale od dobrog do jedva održivog, kako u kojem razdoblju.
U monografiji 1974. godine lovstvo je obrađeno samo opisno, ponajprije s povijesnog gledišta, bez numeričkih podataka o fondovima, uzgoju, odstrjelu, uginuću divljači i slično.
U ovom radu ti podaci će biti prikazani i numerički u tablicama 1. do 9., kako za državna, tako i za zajednička lovišta na području Bjelovarsko bilogorske županije.Valja naglasiti da je za prikupljanje podataka kojim se započelo 2011. godine i obradu tih podataka trebalo više od dvije godine, što je razlog objave podataka s vremenskim odmakom. Podaci prikazani u tablicama odnose se na razdoblje od 1996. do 1997. godine do zaključno 2010 / 11. lovnu godinu, a prikazuju stanje u vlastitim (državnim) i zajedničkim (županijskim) lovištima. U tom periodu od četrnaest godina mijenjale su se osobe koje su brinule o provedbi LGO i vođenju evidencija, pa je iz nekih lovišta bilo poteškoća u pridobivanju traženih podataka.
Kretanja u lovstvu od 1974. do 1996. godine prikazana su opisno, a od 1996. nadalje i numeričkim podacima.
Svi podaci su prikupljeni anketiranjem na tipiziranim obrascima koji su obuhvaćali sve relevantne aktivnosti iz propisanih evidencija koje se vode u svim lovištima. Kao što je vidljivo iz tablica, prikazani su proljetni fondovi za gospodarske vrste divljači (tablica 1.), proljetna brojna stanja ostalih vrsta (tablica 2.), odstrjel gospodarskih vrsta divljači (tablica 3.), odstrjel ostalih vrsta (tablica 4.), unos žive divljači (tablica 5.), divljač uginula u lovištu i stradala na prometnicama (tablica 6.), usporedni pokazatelji (1996 naprama 2010. godina) o površinama, proljetnim brojnim stanjima u lovištu, odstrjelu, uginuću divljači (tablica 7. i 7. nastavak) lovno tehničkim i lovno gospodarskim objektima, broju lovaca i djelatnika u lovstvu (tablica 8.), neke od zaštićenih vrsta faune (tablica 9.).
USTROJSTVO LOVSTVA I GOSPODARENJE LOVIŠTIMA
Od 1974. do 1996. godine u lovištima lovačkih društava nije bilo značajnijih promjena                 u granicama i površinama lovišta. U „privrednim„ lovištima bilo je češćih promjena ovlaštenika prava lova. Prema prikupljenim podacima od 1974. godine do 1994. godine lovačka društva gospodarila su u 35 lovišta, a bila su članice Općinskih lovačkih saveza (Bjelovar, Čazma, Daruvar, Garešnica, Grubišno polje). U tom vremenu malim brojem privrednih lovišta gospodarilo je šumarstvo. Zbog boljeg razumijevanja stanja u tom vremenu, nužno se vratiti malo unazad. Šumsko gospodarstvo je gospodarilo velikim površinama lovišta sve do 1968. godine; lovištima na Bilogori, Psunju, Papuku, Garjevici, a u nizinskim šumama; Zdenački gaj, Česma i Žabljački lug. Godina 1968. bila je odlučujuća za gospodarenje tim lovištima pod upravljanjem šumskog gospodarstva. Lovišta su predana općinama na raspolaganje. Glavni razlog odustajanja od lovišta bile su nerealno prikazane štete od divljači. Stvarne štete bile su daleko manje, ali je pritisak od strane općina, posebice općine Grubišno Polje, da se te nestvarne štete isplate seljacima bio toliko snažan, da se to nije moglo podnijeti.
Nakon toga je dio privrednih lovišta dodijeljen lovačkim društvima, a veći dio raznim lovo zakupnicima. Naime, u to vrijeme pa sve do 1994. godine Skupštine općina imale su ovlasti dodjeljivati lovišta na gospodarenje. Tako je lovištem „Bjelovar“ gospodario „Generalturist“ iz Zagreba do 31. 12. 1978. godine, a potom Šumsko gospodarstvo iz Bjelovara. Lovištem „Garjevica“ (zapadnim dijelom) gospodario je također „Generalturist“ do 30. 06. 1975. godine,

ŠUMARSKI LIST 7-8/2015 str. 90     <-- 90 -->        PDF

a potom ugostiteljsko poduzeće „Slavija“ iz Čazme do 31. 12. 1987. godine. Od 1.1. 1978. do kraja 1993. godine tim lovištem je gospodario „Čazmatrans“ iz Čazme. Čestim promjenama gospodara u pojedinim lovištima dugoročno je štetilo lovstvu. Nakon osamostaljenja Republike Hrvatske u lovstvu se događaju značajnije promjene. Povjerenstva Ministarstva šumarstva i poljoprivrede rade na rajonizaciji državnih lovišta, predlažu okrupnjavanje površina za jelena običnog i svinju divlju, a županijska povjerenstva rade na formiranju lovišta za zajednička lovišta. Izrađene su lovno gospodarske osnove i konačno 1996. godine imamo jasnu sliku lovišta.
Zadnja godina obrađenih podataka je za 2010/11. lovnu godinu, a stanje je bilo sljedeće:
VLASTITIH (državnih) lovišta       15 s površinom od 110.736 hektara
VLASTITIH uzgajališta (ribnjaci) 4 s površinom od  2.493 hektara
ZAJEDNIČKIH lovišta                       43 s površinom od 163.819 hektara
Godine 1994. ukidaju se Općinski Lovački savezi i osniva se Lovački savez Bjelovarko – bilogorske županije, a dotadašnji općinski savezi postaju lovni uredi.
Osim lovačkih društava, koja gospodare lovištima na području BBŽ-je, registrirano je i devet udruga bez lovišta. U te udruge je učlanjeno 167 lovaca. To su uglavnom lovci koji zbog raznih razloga; poodmakle dobi, nemogućnosti obnašanja obveza u lovištu, specifičnosti posla i slično, nisu u mogućnosti biti članovi lovačkih društava s lovištima.Te udruge imaju svoja tijela, akte, statut kao i svaka druga udruga i članice su ŽLS-a i HLS-a.
O DIVLJAČI, DRUGIM ŽIVOTINJSKIM VRSTAMA I KVALITETI STANIŠTA
Nužno je naglasiti da su sve životinjske vrste u prirodi jednako važne s gledišta održivosti i ravnoteže u prehrambenom lancu. Posebno je zabrinjavajuće što se brojno stanje nekih vrsta drastično smanjuje, a neke su gotovo i nestale. Nasuprot tomu možemo biti zadovoljni zbog povećanja broja krupne divljači. Sagledavajući cijelu regiju BBŽ-je, prema prikupljenim podacima s terena, bilježimo:
• povećanje broja kod populacije jelena običnog, svinje divlje, goluba grivnjaša, prepelice pučpure, a u nekim lovištima i srneće divljači,
• opadanje broja kod populacije zeca, fazana, dok je trčka gotovo nestala s ovih terena.
Posebice za nestanak trčke nema nikakvih opipljivih čimbenika već samo pretpostavke. Ostala pernata i dlakava divljač obitava u približno istom broju kao i prijašnjih godina.
• Od grabežljivaca, u povećanju broja je kuna bjelica, mačka divlja je u blagom porastu, a lisica, vrana, svraka i šojka u podjednakom broju.
• broj jazavaca je također u blagom porastu,
• ptice pjevice su u znakovitom opadanju brojnosti, što je zabrinjavajuće. Sitna divljač, vodozemci, gmazovi i razni kukci su svoja skloništa i hranu nalazili uz vodotoke, koji su pretvoreni u ogoljele, pravocrtne kanale, bez života.
Ovaj problem, ne samo zbog ružne interpolacije u krajobraze, nego zbog mnogih, više štetnih nego korisnih čimbenika, nužno je sagledati interdisciplinarno i kvalitetno riješiti. Prema dostupnim podacima s terena, na području BBŽ-je, takvih vodotoka, koji su pretvoreni u kanale ima više od 400 kilometara!?
Ptice dupljašice bilježimo također u padu brojnosti. Vjeverica je vrlo rijetka u prirodnim šumama, nešto malo ju nalazimo u parkovima. U novije vrijeme, 1966. godine, obradovali smo se dabru koji je zaplovio hrvatskim vodama i do danas se uspješno proširio diljem sjeverozapadne Hrvatske. Neoprostivo bi bilo izostaviti još neke zaštićene vrste, posebice zbog toga što neke od njih ne uživaju tu zaštiti koju propisuju usvojeni zakoni i međunarodno potpisane deklaracije.
Neke od tih vrsta, na svu sreću još obitavaju na promatranom terenu, a mnoge su u malom broju ili nestale, na primjer: orao štekavac, orao ribić, jastreb kokošar, škanjac mišar, kobac, vjetruša, svračak rusi, zlatovrana, pupavac, vodomar i mnogi drugi.
S obzirom da su navedene vrste zaštićene, prema njima bi se tako trebalo i odnositi. No, koliko je znano, u praksi, ne mali broj lovaca ne pridržava se odredbi o zaštiti tih vrsta, iako su lovci na sebe preuzeli obveze zaštite i brigu o zaštiti prirode i njenih sastavnica u cjelini.
Unazad nekoliko desetljeća dogodilo se niz poremećaja u prirodi, posebice na poljoprivrednim površinama.
Evidentno je povećanje poljskih i šumskih miševa i voluharica, a u ruralnim sredinama štakora. Važni korektori brojnog stanja tih glodavaca su škanjci i sove, a njih je sve manje. Zamjenu nalazimo u rododencidima kojima neposredno uništavamo nepoželjne, a posredno korisne pripadnike faune koji se truju konzumiranjem zatrovanih uginulih glodavaca.
Mnoge vrste ptica, sitne divljači, gmazova, kukaca, riba stradaju na razne načine . Paljenjem korova, nesavjesnom uporabom pesticida, košnjom livada i žitarica bez uporabe plašila sve više se osiromašuje naš okoliš. Mnoge države rade na oplemenjivanju svojih krajobraza, čak i vraćanjem reguliranih vodotoka u stare meandre, potiču održavanje malih oaza, živica i solitarnih stabala na većim poljoprivrednim kompleksima, a naša država, koja olako potpisuje razne međunarodne

ŠUMARSKI LIST 7-8/2015 str. 91     <-- 91 -->        PDF

dokumente o zaštiti prirodnog blaga, dozvoljava na primjer krčenje tisuća kilometara malih vodotoka, ostavljajući za sobom apokaliptične prizore. Autor ovoga članka je posebno kritičan na dosadašnji način reguliranja vodotoka i smatra da on nije dobar. Upitno je koliko koristi od takva rada, osim crpljenja novca iz državnog proračuna. Naime, logično je da krivudavi potok pretvoren u pravocrtni kanal, povećava brzinu otjecanja voda u veće vodotoke, pa time nizvodno povećava i opasnost od poplava većih razmjera. Sve što je navedeno o vodotocima u ovom članku odnosi se na područje na kojemu je radio i boravi autor.
LOVNI TURIZAM
Postepena aktivnost lovnog turizma ovoga kraja počinje šezdesetih godina prošloga stoljeća. U to vrijeme tadašnja SFRJ bila je gotovo jedina država koja je otvorila granice stranim lovcima, dok su ostale socijalističke države u našem okruženju bile još dugo zatvorene ili iznimno i selektivno dozvoljavale ulazak stranim lovcima sa zapada. Tada je u lovištima ovoga kraja obitavao zavidan broj sitne i srneće divljači. Jelenska divljač i svinja divlja obitavali su uglavnom u državnim lovištima. Sedamdesetih godina prošloga stoljeća, lovni turizam počinje opadati, što zbog otvorenih granica susjednih zemalja, ali i zbog postepenog opadanja broja sitne divljači.
Nakon osamostaljenja Republike Hrvatske, završnog formiranja lovišta između 1994. i 1996. godine, lovni turizam na jelensku, srneću divljač i svinju divlju se nastavlja, uglavnom u lovištima koja su povjerena na gospodarenje „Hrvatskim šumama“. Lovištima krupne divljači koja su zakupljena na deset godina ili koncesijom na duži rok gospodare fizičke osobe ili tvrtke, a u tim lovištima je lovni turizam sa stranim lovcima manje izražen, jer lov služi za vlastiti užitak i reprezentaciju, te za prodaju ili vlastitu preradu mesa divljači.
OSTALE AKTIVNOSTI I INFRASTRUKTURA U LOVIŠTIMA
U zajedničkim lovištima odvijaju se razne aktivnosti koje oplemenjuju lovstvo i stanje u lovištima:
– za poboljšanje fonda zeca izgrađena su dva kavezna uzgajališta zeca divljeg, kapaciteta 800 jedinki,
– kinologija je na zavidnoj razini, a više od 800 čistokrvnih pasa oplemenjuje lov i smanjuje gubljenje divljači u lovu,
– poštujući propise o higijeni i ispravnosti mesa za ljudsku ishranu izgrađeno je desetak hladnjača i prostorija za rasijecanje i obradu divljači,
– na osam uređenih strelišta lovci usavršavaju svoje vještine u gađanju kako bi bilo što manje ranjavanja divljači.
U državnim lovištima postoje najsuvremeniji objekti za hlađenje, rasijecanje i obradu mesa divljači.
KOMENAR UZ PRILOŽENE TABLICE
U svim tablicama, za svaku lovnu godinu načinjena su dva retka. Brojke u brojniku se odnose na državna, a u nazivniku na zajednička (županijska) lovišta.
Tablica 1. Kod proljetnog stanja gospodarskih vrsta divljači vidljiv je porast brojnog stanja u populaciji jelena običnog, svinje divlje, blagi porast u populaciji srne, lopatara, muflona, prepelice pučpure i goluba grivnjaša. U padu brojnosti bilježimo zeca i liske crne. U vlastitim lovištima fazan je u padu brojnosti, a u zajedničkim lovištima obitava u podjednakom broju koji također nije zadovoljavajući. Patka u zajedničkim lovištima zadržava brojnost, a u vlastitim je u padu brojnosti.
Tablica 2. U ovoj tablici vidimo blagi porast ili uravnoteženo brojno stanje kod jazavca, divlje mačke, porast broja kod kune bjelice, a lisica, vrana, svraka, šojka i ondatra su u podjednakoj brojnosti ili blagom padu. Dabar kao nova vrsta povećava brojnost svoje populacije.
Tablica 3. Porast odstrjela jelena običnog, srneće divljači, svinje divlje, prepelice pučpure i goluba grivnjaša je usklađen s povećanjem proljetnih brojnih stanja te divljači.
Kod lopatara, muflona, šljuke, patke i liske također vidimo kontinuitet u broju odstrijeljene divljači. Broj odstrijeljenih zečeva je u padu, a kod fazana varira, ovisno o broju unesenih fazana u lovišta. Trčke gotovo i nema. Ono malo evidentiranog odstrjela je rezultat pokušaja unosa trčaka u lovište.
Tablica 4. Broj odstrijeljenih jedinki lisice, svraka, vrana, šojke, ondatre i tvora je u padu, a kod ostalih vrsta je uravnotežen zadnjih godina. Lasica mala se ne odstrjeljuje nakon prelaska u zaštićenu vrstu.                    Tablica 5. Zec i trčka su unošeni u zajednička lovišta, fazan većim brojem u zajednička lovišta, a ostale vrste samo u državna lovišta. Ispuštanje trčke i fazana nije pokazalo očekivane rezultate, jer je velik broj stradao što od grabežljivaca, što zbog loše pripreme terena za podivljavanje.
Tablica 6. Prikazani podaci u ovoj tablici su zabrinjavajući, pogotovo stradale divljači na prometnicama. Taj podatak se može uzeti kao stvaran. Međutim, podatak za uginulu divljač u lovištima je upitan, posebice kada se radi o srnećoj divljači, zecu i fazanu.??
Tablica 7, 7 nastavak i 8. Ove tablice sadrže usporedne podatke početne prema završnoj godini promatranja, kako bi se dobio uvid u dinamiku kretanja, bilo u pozitivnom ili negativnom smjeru.
Tablica 9. Životinjske vrste pod zaštitom, kao i niz drugih koje nisu nabrojene, zaslužuju veću pozornost i prijateljstvo lovaca. Jastrebovi na primjer čine izvjesnu štetu da bi održali vrstu. Istina je da u mnogim lovištima imamo manje sitne divljači nego nekada, ali za takvo stanje nije kriv jastreb i neke druge vrste nego mi sami – ljudi.

ŠUMARSKI LIST 7-8/2015 str. 92     <-- 92 -->        PDF


ŠUMARSKI LIST 7-8/2015 str. 93     <-- 93 -->        PDF


ŠUMARSKI LIST 7-8/2015 str. 94     <-- 94 -->        PDF


ŠUMARSKI LIST 7-8/2015 str. 95     <-- 95 -->        PDF


ŠUMARSKI LIST 7-8/2015 str. 96     <-- 96 -->        PDF


ŠUMARSKI LIST 7-8/2015 str. 97     <-- 97 -->        PDF


ŠUMARSKI LIST 7-8/2015 str. 98     <-- 98 -->        PDF


ŠUMARSKI LIST 7-8/2015 str. 99     <-- 99 -->        PDF

Autor ovog članka je nekada i sam izlučio iz lovišta mnogo grabežljivaca, sada zaštićenih vrsta, ali je tada i divljači bilo mnogo više nego danas. Lovci sa dvadeset i trideset godina lovačkog staža smatraju da je postojeće stanje normalno, ali nije tako. Moramo prihvatiti da je populacija svih vrsta sitne divljači ispod optimalnog i raditi da to popravimo, kako bi bilo dovoljno i za nas lovce i za naše suparnike. Ne uzimaju oni našu divljač nego mi njihovu. Znam da se mnogi neće složiti sa mnom, ali neka barem razmisle.
ZAHVALA
Tijekom dvogodišnjeg prikupljanja i obrade prikazanih podataka za lovišta kojim gospodari šezdeset dva lovo zakupnika, zahvaljujem na potpori i neposrednom pomaganju Lovačkom savezu Bjelovarko bilogorske županije, posebice tajniku istog saveza, gospodinu dipl. ing. Mati Kovačeviću, lovnom inspektoru gospodinu Goranu Harambašiću dipl. ing., voditeljima LGO-va, tajnicima i lovnicima  lovo zakupnika, Upravnom odjelu za poljoprivredu, šumarstvo, lovstvo i zaštitu prirode Bjelovarsko bilogorske županije, kao i svima ostalima koji su pomagali u ovome radu.
LITERATURA
– Godišnji izvještaj LOV -11 za 1996/97 di 2010/11 godinu za državna i zajednička lovišta
– Zakon o lovstvu i njegove izmjene i dopune ( NN 32/73, 8/76, 25/76, 10/94, 22/94, – 22/94, 5/95, 33/97. 44/98, 29/99
– Zakon o zaštiti prirode( NN 30/94) i zakon o zaštiti okoliša ( NN 82/94)
PRAVILNICI
– o lovostaji NN 61/94, 79/94, 123/99,
– o stručnoj službi za provedbu LGO NN 48/96,
– o lovočuvarskoj službi NN 48/96
– o vrsti i broju pasa za lov NN48/96,
– o zaštiti pojedinih vrsta sisavaca NN 31/95, ptica NN43/95.