DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 7-8/2015 str. 85     <-- 85 -->        PDF

organizaciji u povodu 75.obljetnice Lovačko-ribarskog udruženja Fužine i 40- godišnjice rada i djelovanja LD-a „Srnjak“ Fužine –Lokve. Svojim opširnim monografskim djelom Tetrijeb gluhan u Gorskom kotaru (2012.) koje, „kao prva monografija o tetrijebu gluhanu u Hrvatskoj predstavlja vrlo vrijedan izvor podataka, osobito povijesnih, za buduće radove o ovoj vrsti“ (dr. sc. Vesna Tutiš). Već kao umirovljenik član je Uredništva i najplodniji suradnik monografije „Lovstvo“ (urednik prof. Mustapić) Hrvatskog lovačkog saveza, koji mu povodom stotinu godina kontinuiranog izlaženja svog mjesečnika 1993. tiska opširnu Bibliografiju Lovačko-ribarskog vjesnika 1892–1991., obima 472 stranice. Kako je ime kolege Alojzija Frkovića kao stručnjaka za lovstvo, povjesničara lovstva i publicista uvršteno u Hrvatski biografski leksikon (1998.) i Hrvatsku enciklopediju Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža Zagreb to ga se s pravom, kada je u pitanju pisana riječ, stavlja uz bok naših šumara velikana poput Josipa Ettingera (1822–1908), Frana Ž. Kesterčaneka (1856–1915), Zlatka Turkalja (1885–1971), Ive Čeovića (1886–1971) i drugih.
Prva nagrada „Gorančice“
Od više dosadašnjih osvojenih priznanja i nagrada koje svake godine dodjeljuje „Goranski Novi list“ u sklopu književne nagrade Gorančica namijenjene književnim djelima nastalim na području Gorskog kotara ili vezanim uz Gorski kotar, na svečanosti u Ravnoj Gori 9. travnja 2015. naš je slavljenik dobio još jedno priznanje – prvu nagradu za već spomenutu knjigu „U Crnom Lugu više nema praćki“
Kolega Frković rođen je u Vratima 20. svibnja 1934. Završivši u Zagrebu gimnaziju i diplomiravši na netom osamostaljenom Šumarskom fakultetu 1960.g. gotovo cijeli radni vijek proveo je u svom rodnom Gorskom kotaru, pretežito radeći na poslovima lovstva. Umirovljen je 2000.g. u svojstvu savjetnika za lovstvo Direkcije Hrvatskih šuma. Živi u Rijeci.
Ovaj prikaz završit ću riječima književnika, i neko kraće vrijeme glavnog urednika Lovačko-ribarskog vjesnika, Danka Angjelinovića (1891–1963) upućenim jednom drugom lovnom djelatniku i slavljeniku, a koja u cijelosti vrijedi i za našeg kolegu Frkovića: „Zaista plodna je i vidna, korisna i duboka brazda što je zaora svečar u našem stručnom i publicističkom polju, i on može s puno ponosa da se pod sijede kose osvrne na nju i da nas i sebe obraduje obilnom žetvom“.