DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 7-8/2015 str. 83     <-- 83 -->        PDF

spomenica u tako kratkom vremenu ugledala svjetlo dana, ponajprije moram zahvaliti našem najplodnijem lovcu i šumaru, kada je u pitanju pisana riječ, kolegi Alojziju Frkoviću, koji je u svojoj osamdesetoj godini života smogao snage da podužem popisu svojih knjiga pridoda još jednu, ovoga puta ovu našu spomen-knjigu“.
Sažet vremeplov dalje i bliže prošlosti
Iako nosi naslov Dvadeset godina u službi lovstva i zaštite prirode, Frković se nije zadovoljio da svoju knjigu posveti samo tom razdoblju, već se kao vrsni znalac vratio u daleku prošlost, te poput sažetog vremeplova u najkraćim crtama predstavio vrijeme „kada je naš lovac slobodno lovio, kao što je slobodno drvario ili ribario, te preko zabrana i služenja što su mu nametnuli tuđinci sve do okončanja dvaju svjetskih razaranja, Prvog i Drugog svjetskog rata i obnove u tim sukobima opustošenih lovišta“. Predstavivši u najkraćim crtama Primorsko-goransku županiju („najljepšu i najbogatiju“!), u trećem poglavlju predstavio je turbulentno razdoblje dugo gotovo punih pola stoljeća kada se neposredno s gospodarskim, društvenim i političkim mijenama mijenjalo i organizacijsko ustrojstvo lovstva ( a i šumarstva). Okončanjem Drugog svjetskog rata na području Gorskog kotara, Hrvatskog primorja i Kvarnerskih otoka novo ustanovljena lovačka društva najprije je objedinjavala Lovna sekcija Vrbovsko, a zatim Povjerenstvo za šumarstvo Oblasnog Narodnog odbora Rijeka. Donošenjem prvog poslijeratnog Zakona o lovu (1949.) pri Kotarskom odboru Rijeka ustanovljen je Kotarski lovački savjet, čiju funkciju ubrzo preuzima Kotarski lovački savez kao članica Saveza lovačkih organizacija NR Hrvatske. Prije osnivanja današnjeg Saveza djelovali su Savezi lovačkih organizacija općina, a ustanovljenjem regija – Koordinacijski odbor za lovstvo Gorskog kotara, Hrvatskog primorja i Istre. Konačno, na temelju važećeg Zakona o lovstvu i Zakona o lovačkim udrugama 1994. prišlo se osnivanju današnjeg Saveza.
Lovački savez Primorsko-goranske županije 1994.–2014.
Radi lakšeg poimanja i preglednosti, ali i opasnosti od nepotrebnog ponavljanja, četvrto, ujedno i glavno poglavlje knjige pod naslovom Lovački savez Primorsko-goranske županije 1994.–2014., koje čini njenu okosnicu (82 stranice, 66 % obima knjige) autor je podijelio u devet poglavlja, od osnivanja i prvog desetljeća rada Saveza, stručnog obrazovanja i nakladničke djelatnosti, kinologije, lovnog strjeljaštva, smotri i izložbi lovačkih trofeja do lovnog turizma i ulaganja u lovstvo. Knjiga je bogato ilustrirana, a ne mali broj slika je na „duplericama“. Na kraju knjige date su pregledne karte pojedinih područja Županije, te tablični prikazi pojedinih lovačkih društava s brojem lovaca te nazivi i površine gospodarenih lovišta. Krajem 2014 g. riječki je Savez brojio ukupno 3.373 člana. U odnosu na broj lovačkih društava – članica Saveza, odnosno broja lovaca prema područjima, predvodi priobalje sa sedamnaest lovačkih društava i 1.648 lovaca, slijede otoci s dvanaest društava i 572 lovca te gorsko zaleđe s jedanaest društava i 1.053 lovca. Među stotinjak bibliografskih jedinica sadržanih u Literaturi na kraju knjige autor je uvrstio sve članke o lovu i divljači s prostora današnje Primorsko-goranske županije objavljene u Lovačko-ribarskom vjesniku u prvih 100 godina izlaženja (1892–1991.).
Uklanjanje divljih svinja s otoka – najveći problem
Od brojnih interesantnosti i podataka iznijetih u ovoj knjizi, spomenut ćemo one vezane uz pitanje uklanjanja nezavičajne divljači, poglavito divljih svinja, koje su u relativno kratkom vremenu bilo spontanom migracijom (otok Krk), bilo (i)legalnim naseljavanjem (otoci Cres i Lošinj) dospjele na Kvarnerske otoke. Naišavši na idealne uvjete za opstanak i razmnažanje, ta je divljač u relativno kratkom vremenu do te mjere stala pričinjati enormne štete ovčarstvu, vinogradarstvu i povrtlarskim kulturama da su morale reagirati ne samo odgovorne službe Županije nego i Hrvatski lovački savez, pa i resorno ministarstvo. Izmjenama i dopunama Zakona o otocima iz 2006., a posebno Naredbom o smanjenju brojnog stanja pojedinih vrsta divljači iz 2007., kojom je dopušten lov divljih svinja i jelena lopatara tijekom cijele kalendarske godine, bez obzira na dobnu i starosnu strukturu, Savezu nije ništa drugo preostalo nego da se preko svog članstva uključi u akciju izlovljavanja. Rezultati nisu izostali. Dok su 2005. s otoka Krka uklonjene 33 divlje svinje, četiri godine kasnije (2008.) taj se broj povećao na 662, kulminiravši 2012. s 1.107 divljih svinja! Slično je bilo i na otoku Cresu, gdje se uz divlje svinje izlovljavao i jelen lopatar. Na ovom je otoku 2006. izlučen 141 lopatar i 189 divljih svinja, da bi se te brojke ubrzo udvostručile s rekordnim ulovom 2012. godine, kada je izlučeno 539 jelena lopatara i 638 divljih svinja. Među odstrijeljenim divljim svinjama, točnije veprovima, napad kapitalnih kljova bio je impresivan. Na drugoj izložbi lovačkih trofeja otoka Krka „Blago zlatnog otoka“, koja je u jesen prošle godine održana u Omišlju, bilo je izloženo 80 kapitalnih kljova, od kojih 23 u kategoriji zlatne medalje, 28 srebrne i 29 brončane medalje (po mjerilima CIC-a) stečenih u razdoblju od samo deset godina (2004–2013). U usporedbi s Gorskim kotarom, gdje je na gotovo četiri puta većoj površini u minulih 70 godina stečeno ukupno 155 kapitalnih kljova ili nepunih 50 % više, to je više nego iznenađujuće.
Preplivavanjem uskog morskog kanala na otok Krk dospjeli su srna, smeđi medvjed i druga divljač. Naišavši na izvrsne stanišne uvjete, pojasnit će autor, brojnost srneće divljači naglo je porasla, tako da je osamdesetih godina prošloga