DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 7-8/2015 str. 78     <-- 78 -->        PDF

ROBERO DE VISIANI – HRVATSKI BOTANIČAR - 215 GODINA OD ROĐENJA
Jozo Franjić
Robero de Visiani (Šibenik, 9. travnja 1800. – Padova, 4. svibnja 1878., pokopan je u Šibeniku), hrvatski botaničar talijanskoga podrijetla.
Otac mu je bio ugledni šibenski liječnik. Osnovnu je školu završio u Šibeniku, a gimnaziju i filozofiju u Splitu. Medicinu je studirao na Sveučilištu u Padovi, gdje je 1822. doktorirao i postao asistent medicinske botanike kod prof. G. A. Bonata. Od tada započinju njegova istraživanja dalmatinske flore i već 1826. godine objavljuje svoje prvo djelo Stirpium Dalmaticarum Specimen (Ogled dalmatinskoga bilja).
Od 1827. do 1835. radio je kao liječnik u Kotoru, Drnišu i Budvi. To je vrijeme koristio za daljnja istraživanja flore Dalmacije. Godine 1835. u Beču, na ispitnim provjerama, stječe dozvolu predavanja botanike na sveučilištu. Već 1836. godine imenovan je suplentom na Katedri botanike, a 1837. godine postaje redoviti profesor i direktor Botaničkoga vrta na Sveučilištu u Padovi, gdje je radio do smrti.               
Kao rezultat dugogodišnjega proučavanja dalmatinske flore objelodanio je životno djelo Flora Dalmatica (Dalmatinska flora), u tri sveska (1842–1852). U njoj je obradio 2250 biljnih vrsta i nižih taksona. Po prvi puta je opisao 60 vrsta i pet novih rodova biljaka, kojima je davao hrvatske i latinske nazive. Djelo je bogato dokumentirano i ilustrirano, pa je do sada najopsežnija monografija o našoj flori. Objavljena su i tri Supplementuma (dodatka, 1872, 1877 i posthumno 1882). Proučavao je i floru Hercegovine, Crne Gore, Srbije i Italije. Pronašao je endemično dalmatinsko zvonce (Edraianthus dalmaticus /A. DC./ A. DC., = Campanula caudata Vis.) 1847. godine u okolici Klisa. Po njemu su nazvane biljke – Vizianijev vrisak (Satureja visianni Šilić), Visianijev oštrolist (Onosma visianii Clementi) i Vizianijeva modričica (Asperula visianni Korica). Iz područja dendrologije popisao je 216 vrsta dendroflore, otkrivši i nove vrste, kao npr. Pinus nigra Arnold ssp. dalmatica (Vis.) Franco (= Pinus nigra Arnold ssp. dalmatica Vis.), Lonicera glutinosa Vis. i više vrsta roda Cytisus.              
Kao široko obrazovan intelektualac enciklopedist, djelovao je aktivno i u hortikulturi, fitopatologiji, paleobotanici, entomologiji, ihtiologiji i dr. Uspješno se bavio lingvistikom, pjesništvom i filozofijom. Osobito se istakao u hortikulturnoj