DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 7-8/2015 str. 115     <-- 115 -->        PDF

EDUARD KALAJDŽIĆ, dipl. ing. šum. (1931–2015)
Goran Vincenc
Nažalost, opraštamo se od još jednog dragog čovjeka, prijatelja i kolege, doajena hrvatskoga šumarstva Eduarda Kalajdžića, našega Ede, čije srce je prestalo kucati 8. kolovoza 2015. godine. Napustio nas je nakon duge i teške bolesti koja nije ostavila traga na njegovom vedrom duhu. Jedan je mislilac svojevremeno ustvrdio kako je “većini ljudi suđeno da im životi prođu uzalud”. Svi koji su poznavali Edu s punim pravom mogu reći i posvjedočiti kako se to ne odnosi na čovjeka s kojim smo se uvijek rado družili. Eduardov je cijeli život i svaki radni dan bio ispunjen, nije znao stati, uvijek je tražio više i bolje, unosio je cijeloga sebe, a to je tražio i od svojih suradnika, u svoj životni odabir i cilj – podići se iz pepela, podići novu šumu, novi život.
Eduard Kalajdžić rođen je u Novoj Gradišci 1931. godine u obrtničkoj obitelji od oca Slavka i majke Elizabete r. Brandweiner.
U šumarskoj će enciklopediji ostati zabilježeno da je nakon osnovne škole koju je 1941. završio u svojoj rodnoj Novoj Gradiški, pohađao novogradišku Realnu gimnaziju te diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1957. godine. Svoj bogati radni vijek započeo je  prije diplome zaposlivši se kao referent za lovstvo u Šumskom gospodarstvu Bilje pri tadašnjem Lovno – šumskom gospodarstvu „Košutnjak“, kasnije JPŠG „Jelen“, gdje je radio kao mladi inženjer sve do 1963. godine kada prelazi u šumsko gospodarstvo Osijek na mjesto upravitelja šumarije Osijek. Pokazavši veliko znanje i zalaganje na tom poslu, postaje direktor Šumskog gospodarstva Osijek, gdje ostaje sve do 1977. godine kada postaje direktor RZZS i zamjenik generalnog direktora ROŠ „Slavonska šuma“ Vinkovci. Najznačajniji i najplodniji dio svog života upravo je dao u periodu Slavonske šume kojoj je bio osnivač i na čijem čelu je bio sve do gašenja iste i stvaranja JP Hrvatske šume 1. siječnja 1991. godine. U novoosnovanoj tvrtki radio je kao šef Komercijalnog odjela Uprave šuma Osijek te pred mirovinu, kao savjetnik upravitelja za šumarstvo UŠP Osijek i rukovoditelj odjela za ekologiju. Bio je istaknuti član Hrvatskog šumarskog društva te predsjednik osječkog ogranka HŠD-a. Inicijator je i pokretač manifestacije „Dani slavonske šume“ u Našicama, koja se ove godine održala po 15-ti puta.
Eduard je i nakon odlaska u mirovinu ostao aktivan u lovstvu, aktivnosti koja mu je pružala istinsko zadovoljstvo i koja mu je predstavljala početak bogate karijere. Mirne dane u mirovini kratio je pišući za vrlo popularnu rubriku „Dnevnik staroga lovca“ u časopisu Glas lova i ribolova, gdje je prepričavao doživljaje i anegdote vezane za posjete državnika koji su dolazili u Baranju u lov za vrijeme bivše države.
Iza njega ostaju brojni tragovi njegova djelovanja tijekom radnoga vijeka kojima je zadužio buduće generacije šumara, kojima je često znao pomoći korisnim savjetima kako bi ih učinio boljim šumarima i ljudima. A naš Edo bio je dobar radnik i dobar čovjek, i to je najviše što ljudsko biće za života može postići, da ga ljudi pamte kao takvog.
Iako je u mirovinu otišao skoro prije 20 godina, nikada nije prestao biti dio šumarskog kolektiva. Često je znao obići svoje kolege, pitao što se radi, što se promijenilo u šumarstvu i pričao kako se nekad radilo.
Vječna je tajna tko će i koliko živjeti i kada će u vječna sjećanja. Ako je življenje istodobno i umiranje i put prema smrti, onda će Edo vječno živjeti u mislima svojih kolega šumara.
Na posljednjem ispraćaju kolege Eduarda Kalajdžića 11. kolovoza 2015. godine na groblju sv. Ane u Osijeku prigodnim riječima u ime Hrvatskih šuma i Hrvatskog šumarskog društva oprostio se predsjednik HŠD-a – ogranak Osijek Zoran Šarac dipl. ing šum., uputivši pritom iskrenu sućut kćerkama Jasenki, Editi i Gabrijeli, unucima i ostaloj rodbini.