DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2015 str. 107     <-- 107 -->        PDF

Stručna tema 2. sjednice Upravnog odbora HŠD-a: GOSPODARENJE NIZINSKIM ŠUMAMA HRASTA LUŽNJAKA I POLJSKOG JASENA.
Primjeri na površinama kojima gospodare Hrvatske šume, d. o. o., Šumarija Lipovljani i Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
Damir Delač
U uvodnom izlaganju naglasio je neke od problema s kojima se šumarski stručnjaci susreću pri gospodarenju poplavnim šumama Posavine. Ove sastojine često su pod utjecajem ekstremnih klimatskih prilika, npr. kao što je i sada slučaj, visokog vodostaja, zatim tu je prisutna jedna od najvećih populacija glodavaca voluharice i poljskog miša u Europi koji rade ogromne štete na sjemenu i pomlatku. Problem kod obnove jasena je i rijedak urod sjemena. Nažalost, mada je bilo pojedinačnih istraživanja, struka nije do sada pristupila ovom problemu multidisciplinarno. Uspjeh gospodarenje mnogo ovisi i od inženjerskog rada na terenu. U zadnje vrijeme pokušavamo kvantificirati njihov rad kroz razne norme doznake, otpreme i sl. Inženjer mora gospodariti ekosustavom, a ne svesti njegov rad na samo neke pojedinačne segmente. U Hrvatskoj nažalost nije zaživio jedan pojam koji u Europi egzistira niz godina i u koji se ulaže veliki novac, a to je Ekološki monitoring. Mi na našim nastavno-pokusnim objektima postepeno uvodimo sustav ekološkog motrenja u realnom vremenu. U tom smislu pregovaramo s nadležnim ministarstvima, te našim i europskim institucijama u vezi nabave opreme. Cilj je predvidjeti događanja u prirodi koji utječu na gospodarenje šumama.
Projekt „Ekologija i obnova poplavnih šuma Posavine“ započeo je prije godinu i pol dana, a voditelj projekta je

ŠUMARSKI LIST 7-8/2015 str. 108     <-- 108 -->        PDF

prof. dr. sc. Boris Hrašovec. Povjerenstvo za izvođenje projekte uvelo je u praksu da nositelji pojedinih istraživanja svakih 6 mjeseci podnose izvješće o ostvarenom. Sad će nam tri mlada znanstvenika sa Šumarskog fakulteta iznijeti svoja istraživanja do sada ostvarena na tom projektu.
Izvješće o radu na projektu „Ekologija i obnova poplavnih šuma Posavine“
Sjeme je nositelj života i ono predstavlja mladu biljku u fazi mirovanja pa su iz tog razloga u početku prezentirani rezultati iz problematike sjemenarstva poljskog jasena. Uz pomoć scannera STD4800 i WinSEEDLE softvera (2011) detaljno su istražene morfološke značajke jasenovog sjemena. U mogućnosti je bilo istražiti 23 varijable sjemena. U svakom plodu jasena nalazi se po 1 sjemenka iako su pronađeni i plodovi koji su sadržavali 2 sjemenke (vjerojatnost 2 %). Apsolutna težina sjemena iznosila je 111,75 g. Poljski jasen cvjeta tijekom (III), IV i V mjeseca, prije listanja. Plod je smeđi oraščić-perutka s ušiljenim, zaokruženim ili izrubljenim vrhom koja je u osnovi klinasta. Sjemenke su duže od polovine perutke. Rađa plodom svake 1–2 godine. Sjeme sadrži embrij i endosperm i čuva se sa sadržajem vlage od 7–10 % u hermetički zatvorenim posudama na temperaturi od 5°C. Zadrži vitalitet do 7 godina. Razmnožava se sjemenom. Dormantnost sjemena uzrokuju unutarnji čimbenici i perikarp. Stupanj dormantnosti ovisi o starosti. Najuspješniji način predsjetvene pripreme sjemena je kombinirani toplo-vlažni i hladno-vlažni postupak. Sjeme se drži u mješavini treseta i pijeska na temperaturi od 3 °C i relativno stalnoj vlazi od 45–65 % što rezultira s klijavosti od 71 %. Potrebno je predtretiranje (na mediju ili bez medija) sjemena u trajanju od 22 do 32 tjedna. Sjeme se drži od 6 do 16 tjedna na temperaturi od 15–20 °C (zbog rasta embrija) te nakon toga 16 tjedana na temperaturi od 3°C (zbog savladavanja dormantnosti embrija). Prema nekim istraživačima preporuča se držanje sjemena 3–4 mjeseca u vlažnom stratifikatu na temperaturi od 15 do 30°C. Drugi pak pišu o klijavosti sjemena za vrijeme stratifikacije. Prema ISTA pravilima sjeme roda Fraxinus spp. prije ispitivanja klijavosti drži se 2 mjeseca na 20°C i 7 mjeseci na 3–5°C – duga metoda za praksu ! Vitalitet svježe sakupljenog sjemena poljskog jasena (Fraxinus angustifolia Vahl.) iz Lipovljanskih nizinskih šuma utvrđen je najčešće korištenom biokemijskom metodom tetrazola (ISTA Working Sheets on Tetrazolium Testing, Vol. II, 2003). Vitalitet sjemena iznosio je visokih 84,75 %. Nakon 95 dana čuvanja sjemena u vodi (simulacija duljine trajanja prirodnih poplava), vitalitet se nije smanjio (84,00 %). Nakon 166 dana čuvanja sjemena u vodi vitalitet je pao na 43,00 % što se slaže s mnogim istraživačima koji pišu kako sjeme vrsta roda Fraxinus spp. propada nakon 3–4 mjeseca tople stratifikacije. Istražen je i najučinkovitiji način predsjetvene pripreme sjemena. Korištene su tri metode predsjetvene pripreme sjemena (toplo-vlažni i hladno-vlažni postupak, hladna stratifikacija i čuvanje sjemena u vodi 95 dana). Najbolja laboratorijska klijavost (23,50 %) dobivena je kod tretiranja sjemena toplo-vlažnim i hladno-vlažnim postupkom. Najviše nepravilnih klijanaca (11,50 %) utvrđeno je kod sjemena tretiranog hladnom stratifikacijom. Razlika između procijene vitaliteta sjemena poljskog jasena biokemijskom metodom i ispitivanja klijavosti u laboratorijskim uvjetima je visoka i iznosi 61,25 % pa se za praksu preporuča isključivo utvrđivanje laboratorijske klijavosti što je dugotrajnija i skuplja metoda ali daje realnije podatke.
U prvih 6 mjeseci započelo se s istraživanjem problematike slabe prirodne obnove jasenovih sastojina. Poljski jasen najbolje uspijeva na vlažnim glinovitim, hranjivima bogatim tlima te aeriranim ili umjereno kompaktnim pjeskovitim tlima s pH od 6,0-8,0, podnosi povremene poplave. Sadržaj hranjiva u tlu, tekstura i kompaktnost tla su jedni od važnijih čimbenika koji utječu na korijenski sustav biljke. Zbijenost tla utječe negativno na morfologiju i anatomiju korijenskog sustava sadnica poljskog jasen (smanjuje se udio fiziološki aktivnog korijenja, specifična duljina korijena i udio ksilema korijena). Korijen utječe na fiziološke (transpiracija, fotosinteza,…) čimbenike i rast biljke. U sastojinama gdje dominira poljski jasen i koje su povremeno pod poplavama, prirodna obnova sjemenom je ograničena.
Započelo se s istraživanjima problematike umjetne obnove jasenovih sastojina sadnjom sadnica golog i obloženog korijenskog sustava. Kod umjetne obnove sadnjom sadnica na glejnim tlima važna je dobra dreniranost tla – mehanička priprema površine. Sadnice kao i prirodni pomladak poljskog jasena ne trpe korovsku konkurenciju (amorfa i sl.) – odumiranje biljaka! Umjetna obnova sjetvom sjemena se ne preporuča zbog sporog rasta biljke u mladosti što povećava troškove njege sastojina. Poljski jasen je četvrta vrsta prema udjelima u ukupnoj rasadničkoj proizvodnji šumskih sadnica (3,5 do 16,2 %). Prosječno preživljenje (55 %) sadnica poljskog jasena je niže od sadnica hrasta lužnjaka (59 %). Iz tog razloga potrebno je pronaći optimalnu metodu umjetne obnove i povećati preživljenje biljaka. Kod klasične sadnje sadnica najveće učešće u trošku su sadnice, a najmanje materijal za razliku od sadnje u Tuleyeve cijevi gdje najveći trošak predstavlja materijal, a najmanji sadnice. Potrebno je dati preporuku da li i u kojim slučajevima držati sadnice u Tuleyevim cijevima.
Drugi dio istraživanja odnosio se na rasadničku proizvodnju sadnica poljskog jasena. Ispitivan je utjecaj AgroHidroGela, gnojidbe, ektomikorize i navodnjavanja na morfološki i fiziološki status šumskih sadnica poljskog jasena u kontejnerima volumena 620 cm3. Pokus je postavljen s devet tretiranja. Na sadnicama su utvrđene važnije morfološke značajke (visina, promjer vrata korijena i broj listova).

ŠUMARSKI LIST 7-8/2015 str. 109     <-- 109 -->        PDF

Prosječno najveće visine (300 mm) i promjer vrata korijena (8,00 mm) na kraju prve vegetacije uzgoja u kontejnerima (15.10.) imale su sadnice tretirane AgroHidroGelom, mikorizom, normalnom gnojidbom i redovitim zalijevanjem. Sadnice kod kojih je reducirano zalijevanje za 50 % imale su značajno manje visine i manji broj listova. Prosječno najveći indeks relativnog sadržaja ukupnih klorofila (CCI) u lišću mjeren 20. 7. 2014. imale su sadnice tretirane AgroHidroGelom, normalnom gnojidbom i 50 %-tnim reduciranjem zalijevanja (42,4). Isti rezultati, ali veće vrijednosti CCI u lišću (60,1) utvrđeni su i kod mjerenja 5. 10. 2014. godine. Najveće vrijednosti vodnog potencijala (Ψ) što u stvari predstavlja nizak vodni potencijal sadnica utvrđene su kod iste skupine sadnica (11,1 bara). Mjerenje je obavljeno 20. 7. 2014. Pri kraju prve vegetacije (5. 10. 2014.) nisu utvrđene statistički značajne razlike u vodnom potencijalu sadnica s obzirom na tretiranja. U periodu vegetacije (31. 5.–12. 9. 2014.) utvrđen je ukupni utrošak vode za zalijevanje po sadnici koji se kretao od 1,70 l/biljci (tretiranja F, G, H i I ) do 2,57 l/biljci (tretiranja A, B, C, D i E). Ukupno je bilo potrebno 36 zalijevanja. Na sadnicama nisu primijećene veće štete od biotskih i abiotskih čimbenika. Na samo nekoliko sadnica zamijećene su rupe od granotoča. Na sadnicama je određena suha tvar nadzemnog i podzemnog dijela biljke kao i omjer između nadzemnog i podzemnog dijela. Na osnovu morfoloških značajki određen je Dicksonov indeks kvalitete (DQI). Prosječno najveći Dicksonov indeks kvalitete (0,84) imale su sadnice iz tretiranja F (AgroHidroGel, normalna gnojidba, 50 % reducirano zalijevanje). Uz pomoć skenera i WinRhizo softvera utvrđene su važnije morfološke značajke korijenskog sustava sadnica. Nije utvrđena statistički značajna razlika s obzirom na tretiranja.
Pošto je u 2014. godini u potpunosti izostao urod sjemena poljskog jasena, ispitivana je kakvoća žira hrasta lužnjaka. Žir je sakupljen na području NPŠO Lipovljani (120b). Najveći postotak činio je okularno dobar žir (47,23 %), slijedi okularno loš (38,10 %), gnjili (12,35 %), miševima oštećeni (1,25 %) i nerazvijeni (1,07 %). Utvrđena je statistički značajna razlika u masi između okularno dobrog i lošeg žira. Okularno loš žir imao je prosječnu masu 3,51 g, a okularno dobar 3,90 g. Apsolutna težina sjemena okularno dobrog žira iznosila je 4006 g, a okularno lošeg 3515 g. U najvećem postotku bili su okularno dobri žirevi s duljinom radikule do 0,5 cm (32,95 %).
U jesen 2014. godine (22. 10.) započeta su istraživanja rasadničke klijavosti okularno dobrog i okularno lošeg žira hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) tretiranog s otopinom efektivnih mikroorganizama EmFarma Plus (koncentracija 10 %) + Ema 5 (koncentracija 5 %).
U 2014. godini istraživali smo morflogiju i vitalitet prirodnog ponika hrasta lužnjaka nakon poplava. Ponik poljskog jasena nije bilo moguće pronaći pa nije uključen u istraživanja. Ponik je pronađen i izvađen na području NPŠO Lipovljani (120a i 135a). Na navedenom području visina poplave iznosila je 30 cm i trajanje poplave 32 dana (početak 12. 5. 2014). Analiziran je prirodni ponik s listom i bez lista (trulež nadzemnog dijela). Utvrđena je statistički značajna razlika u duljini glavnog korijena (žile srčanice) s obzirom na tretiranja (s listom i bez lista). Prosječna duljina žile srčanice ponika s listom iznosila je 179 mm a ponika bez lista 145 mm. Utvrđene su značajnije morfološke značajke korijenskog sustava ponika hrasta lužnjaka nakon poplava. Utvrđena je statistički značajna razlika u svim morfološkim značajkama korijena osim prosječnog promjera (mm) s obzirom na tip ponika (s listom i bez lista). Ponik s listom imao je veće morfološke vrijednosti. Doc. dr. sc. Damir Drvodelić završio je svoju detaljnu prezentaciju ostvarenih rezultata u prvoj godini istraživanja na projektu „Ekologija i obnova poplavnih šuma Posavine“ s naglaskom kako su u tijeku istraživanja vitaliteta korijenskog sustava prirodnog ponika hrasta lužnjaka nakon poplava.
Sadržaj istraživanja iz područja ekologije šuma odnosio se na:
1. Intenzitete odumiranja hrasta lužnjaka i poljskog jasena
2. Odnos odumiranja prema vrstama šumskog drveća i mikroreljefu
3. Odnos odumiranja prema suši i poplavi
4. Utjecaj klimatskih čimbenika na odumiranje
5. Utjecaj hidroloških čimbenika na odumiranje
6. Utjecaj strukturnih čimbenika na odumiranje
7. Kemijska analiza oborinske i poplavne vode
Glavni ciljevi istraživanja bili su:
1. Izračunati intenzitete odumiranja hrasta lužnjaka i poljskog jasena prema volumenu
2. Usporediti intenzitete odumiranja hrasta lužnjaka i poljskog jasena prema mikroreljefu
3. Utvrditi dinamiku odumiranja stabala
4. Utvrditi odnose između odumiranja hrasta lužnjaka i poljskog jasena
5. Prikazati odumiranje stabala hrasta lužnjaka i poljskog jasena u odnosu na stanišne i strukturne čimbenike
6. Prikazati kemijske analize oborinske i poplavne vode.
Doc. dr. sc. Damir Ugarković detaljno je iznio metodologiju rada za izračun klimatskih elemenata i indeksa. Za analize vodostaja vodotoka Novska korišteni su podaci o maksimalnim, srednjim i minimalnim vodostajima za mjesece od travnja do rujna. Podzemna voda mjerena je u odjelima 5a i 9b na četiri dubine. Sušne godine i sušna razdoblja utvrđena

ŠUMARSKI LIST 7-8/2015 str. 110     <-- 110 -->        PDF

su metodom percentila i na osnovu Walterovih klimatskih dijagrama, a poplavna razdoblja dobivena su iz šumskih kronika. Podaci o strukturnim čimbenicima prikupljeni su iz obrazaca O–2: starost sastojine (godine), obrast, (N/ha), temeljnica (m2/ha), drvni volumen (m3/ha) i godišnji tečajni prirast (m3/ha). Iz obrazaca O–2 Osnove gospodarenja G.J. Josip Kozarac, prikupljeni su podaci o drvnom volumenu odumrlih stabala hrasta lužnjaka i poljskog jasena na razini svih odjela/odsjeka gospodarske jedinice. Podaci su prikupljeni za razdoblje od 1996. do 2014. godine. Intenzitet odumiranja stabala prikazan je u apsolutnom obliku kao m3/ha. Klimatski podaci obrađeni su u program KlimaSoft 2.0. Statistička obrada podataka (deskriptivna statistika, jednosmjerne analize varijance ANOVA, Spearman rank R i Kendall Tau korelacija) provedena je u statističkom programu Statistica 7.1. (StatSoft, Inc. 2003).
Na osnovu postavljenih ciljeva i metodologije rada detaljno su (tabelarno i grafički) prikazani rezultati. S obzirom na prosječnu stopu promjene, povećali su se intenziteti odumiranja hrasta lužnjaka i poljskog jasena. Najveći intenziteti odumiranja za obje šumske vrste bili su u sastojinama VI. dobnog razreda. Usporedbom intenziteta odumiranja hrasta lužnjaka i poljskog jasena prema mikroreljefu utvrđeno je značajno veće odumiranje hrasta lužnjaka u odnosu na poljski jasen u dva tipa mikroreljefa, greda i niza. U bari nisu utvrđene značajne razlike u odumiranju hrasta lužnjaka i poljskog jasena. S obzirom na mikroreljef ne postoje značajne razlike u intenzitetima odumiranja hrasta lužnjaka u tri tipa mikroreljefa. Odumiranje poljskog jasena se statistički značajno povećavalo od mikroreljefa greda prema mikroreljefu bara. Odumiranje se stabala hrasta lužnjaka i poljskog jasena pojavljivalo svake godine s većim ili manjim intenzitetom i ono je značajno povezano s djelovanjem različitih nepovoljnih čimbenika. Klimatski, hidrološki i strukturni čimbenici utječu na odumiranje stabala hrasta lužnjaka i poljskog jasena. Hrast lužnjak više je osjetljiv na klimu i klimatske promjene u odnosu na poljski jasen. Od klimatskih čimbenika na odumiranje hrasta lužnjaka značajno utječe puno više klimatskih elemenata i indeksa kao što su maksimalna ljetna i srednja godišnja temperatura zraka, količina oborina u proljeće i godišnja količina oborina, godišnji i ljetni toplinsko vlažni indeks, evaporacija i deficit vlažnosti klime. Na odumiranje poljskog jasena utječe jedino smanjenje godišnje količine oborina. Na intenzitete odumiranja obje istraživane vrste značajno utječe pad razine podzemne vode, pogotovo u dubljim slojevima pedosfere. Suša i poplava kao dva ekstrema također značajno utječu na odumiranje hrasta lužnjaka i poljskog jasena. Smanjenje srednjeg i minimalnog vodostaja vodotoka utječe na odumiranje hrasta lužnjaka, dok smanjenje maksimalnog vodostaja vodotoka utječe na odumiranje poljskog jasena. Svi istraživani strukturni čimbenici utječu na odumiranje hrasta lužnjaka, dok na odumiranje poljskog jasena značajno utječe jedino povećanje obrasti i broja stabala u sastojini. Prosječni godišnji intenziteti odumiranja hrasta lužnjaka i poljskog jasena manji su od iznosa godišnjeg tečajnog prirasta. Na kraju prezentacije doc. dr. sc. Damir Ugarković upoznao je sudionike skupa o rezultatima kemijske analize oborinskih i poplavnih voda. Kod aluminija su utvrđene veće vrijednosti od graničnih za kazetu i baru. Za željezo su također utvrđene veće vrijednosti iznad graničnih i to u kazeti, nizi i bari dok je kod magana utvrđena veća vrijednost iznad granične samo u nizi. Ostali istraživani elementi bili su ispod graničnih vrijednosti.
(tekst: Doc. dr. sc. Damir Drvodelić)

ŠUMARSKI LIST 7-8/2015 str. 111     <-- 111 -->        PDF

Posljednjih nekoliko desetljeća u svijetu se, pa tako i u Europi, pojačao interes za dugoročna i opsežna praćenja stanja šumskih ekosustava. Razlog tome je nedostatak izvornih, referentnih i dugoročnih serija podataka. Upravo su prašumski rezervati prepoznati kao referentna stanja prirodnosti čijim se monitoringom, uz monitoring u negospodarskim šumama, dobivaju vrijedni podaci pomoću kojih je moguće objasniti i realnije sagledati prirodnu dinamiku i varijabilnost određenih indikatora. Hrvatska, u usporedbi s većinom Srednjoeuropskih zemalja, ima razmjerno prirodne šumske ekosustave u pogledu sastava vrsta, strukture i funkcije sa brojnim visoko vrijednim lokalitetima koji posjeduju karakter izvornih prašuma. Danas je u Europi preostalo svega oko 3 milijuna ha prašuma što čini svega 1,7 % ukupne površine šuma. Najveći kompleksi prirodnih, netaknutih šuma mogu se naći u Finskoj i Švedskoj ili u udaljenim i nepristupačnim planinskim predjelima Srednje i Istočne Europe. Većina tih prašumskih ostataka nalazi se u zaštićenim prirodnim područjima i rezervatima (Diaci 1999). Ti su šumski predjeli prepušteni spontanom prirodnom razvoju te predstavljaju najprirodniji odnosno prirodi najbliži oblik šumskoga ekosustava ili češće, ostatak ekosustava kakav je nekada postojao.
Prirodne nizinske prašume u Europi gotovo da i ne postoje. Time je nepovratno izgubljena vrlo važna referentna točka za istraživanja u šumarstvu i ekologiji općenito. Gubitak prirodnih ekosustava uvijek je primarno povezan s gubitkom podataka, tako da se danas cijela Europa nalazi u procijepu znanstvenih spoznaja o funckioniranju nizinskih ekosustava.
Ideja o sustavnom multidisciplinarnom ekološkom monitoringu u Hrvatskoj pojavila se 1965. godine, no nije uspješno realizirana. Na osnovi te ideje, te potaknuto povećanjem sveukupnog interesa za praćenje promjena i dinamike prirodnih ekosustava, početkom 80-tih godina osnovane su trajne pokusne plohe po načelima UNESCO-vog programa MAB (Man and the Biosphere Programme). Nažalost, nakon prvotne uspostave, ove plohe nisu dalje sustavno praćene.
Interes u proučavanju prašuma, njihove strukture, kompozicije i funkcije u posljednjih nekoliko desetljeća nalazi veliki interes u sveukupnoj znanstvenoj zajednici. U novije se vrijeme traži model koji opisuje funkcioniranje prirodnog šumskog ekosustava kao moguće inspiracije za “prirodi blisko” gospodarenje šuma. Također, vodi se intenzivna rasprava o poboljšanju šumarskih strategija upravljanja koje omogućavaju održavanje sveukupne biološke raznolikosti, a ne baziraju se samo na primarnu proizvodnju drveta (MCPFE 2005). Da bi se postigao takav konsenzus, potrebna su opsežna istraživanja koja nalaze uporište u šumama s visokim stupnjem prirodnosti (prašume) kao referentnim stanjem prirodnosti za gospodarenje šumama. Prašume omogućuju istraživanja prirodne dinamike i ravnoteže šumskih ekosustava. Nadalje, prašume dobivaju sve veću pozornost za očuvanje biološke raznolikosti što dokazuje i rapidno povećanje broja znanstvenih publikacija unazad nekoliko zadnjih godina. Istraživanja su usmjerena na identifikaciju pokazatelja biološke raznolikosti prašuma (staništa i vrsta) koja se mogu koristiti za procjenu održivog načina gospodarenja šumama.
Mnogobrojna istraživanja usmjerena su na: 1) kruženje i pohranu ugljika, 2) proučavanje prirodnih poremećaja i dinamike prašumskih sastojina, 3) proučavanje dinamike pomlađivanja, 4) proučavanje dinamike mrtvoga drveta, 5) proučavanje biološke raznolikosti i dinamike vegetacije, 6) proučavanje izmjene vrsta i kompozicije, 7) primjena rezultata istraživanja prašuma u gospodarenju šumama i zaštiti prirode. Navedena istraživanja, premda relativno brojna, usredotočuju se na pojedine segmente dinamike prašuma, ali još uvijek nedostaje međusobna povezanost istraživanja na jednom objektu koja bi rezultirala konceptualnim modelom razvoja prašuma obuhvaćajući sve komponente ekosustava.
Interes za dugoročnim monitoringom šumskih ekosustava u Europi u današnje je vrijeme izuzetno ojačao i to zbog vrlo izraženih recentnih promjena (klimatskih) i povećanih potreba za iskorištavanjem šumskih resursa. Jedna od najopsežnijih inicijativa je projekt FUTMON (Forest Monitoring For The Future), koji je najveći europski LIFE+projekt s ukupno 38 partnera iz 23 zemlje članice te za sada obuhvaća 300 intenzivnih ploha i 5500 ploha većih razmjera koje se protežu od Skandinavije do juga Italije. Svrha monitoringa jest praćenje vitalnosti i adaptacije na klimatske promjene, praćenje ciklusa hraniva i hidrološkog ciklusa. Osim ovoga programa, u Europi je uspostavljen program ALTER-Net (A Long-Term Biodiversity, Ecosystem and Awareness Research Network). Ovaj program predstavlja mrežu 27 partnerskih ustanova iz 18 europskih zemalja s ciljem integracije istraživačkih kapaciteta u Europi. Istraživanja su usmjerena na praćenje promjena biološke raznolikosti i njihovog učinka na promjene usluga ekosustava radi boljeg informiranja javnosti i političkih struktura na europskoj razini. Program EFERN (European Forest Ecosystem Research Network) je pan-europska mreža s ciljem promicanja koordinacije istraživanja šumskih ekosustava i poboljšanja komunikacije među znanstvenicima koji rade u tom području. EFERN je postavljen 1996. godine kao rezultat ministarskih konferencija o zaštiti europskih šuma u Strasbourgu (1990) i Helsinkiju (1993) s ciljem promicanja ekoloških istraživanja za održivo gospodarenje šumama. Daje naglasak na buduća istraživanja šumskih ekosustava uz prihvaćanje ideje o multifunkcionalnoj ulozi šuma, koje ima za cilj integraciju znanstvenih istraživanja šumskih ekosustava iz čega pak proizlazi izbor odgovarajućih metoda upravljanja i gospodarenja šumama. Treba

ŠUMARSKI LIST 7-8/2015 str. 112     <-- 112 -->        PDF

istaknuti i globalnu inicijativu ILTER (International Long Term Ecological Research). Ona se sastoji od mreže znanstvenika koji se bave dugoročnim ekološkim i socio-ekonomskim istraživanjima, a djeluju u okviru regionalnih LTER (Long Term Ecological Research) mreža. ILTER je utemeljen 1993. godine s ciljem boljeg razumijevanja ekosustava, što uključuje njihovu strukturu, funkcije i dugoročno odgovor na ekološke, društvene i ekonomske promjene na globalnoj razini.
Važnost dugoročnih ekoloških motrenja u šumskim ekosustavima prepoznata je od strane mnogih europskih zemalja, tako npr. Švicarska provodi trajni monitoring rasta i razvoja šuma već 126 godina počevši sa 12 trajnih pokusnih ploha, a danas ih ima 450 (površina 150 ha). Osim Švicarske treba istaknuti i druge europske zemlje poput Slovačke, Češke, Slovenije, Austrije, Njemačke, Mađarske, Francuske, Italije, ali i brojne druge zemlje koje imaju uspostavljen trajni monitoring šumskih ekosustava s ciljem praćenja promjena i boljeg razumijevanja dinamike šuma.
(tekst: Doc. dr. sc. Stjepan Mikac)
Kronologija i analiza obnove u pojedinim odsjecima G.J. Josip Kozarac
1) Obnova sastojina hrasta lužnjaka (EGT: II-G-22) u odsjecima 97a, 101a , 106a, 126c i 166b
Provođenje oplodnih sjeća u sastojinama hrasta lužnjaka provodi se temeljem propisa Osnove gospodarenja za gospodarsku jedinicu Josip Kozarac. a uz korištenje tehnologija rada propisanih pravila šumarske struke.
U gore navedenim odsjecima, u kojima je postignuto dobro pomlađenje, napravljen je dovršni sjek, naknadno dolazi do smanjivanja broja pomlatka. Pomladak je reduciran najviše od glodavaca, a potom i od: poplavne vode, ledene kore, suše, mraza i divljih svinja. Napominjemo da je za sve odsjeke korištena ista tehnologija rada.
U većini odsjeka je primjena navedene tehnologije rada polučila dobre rezultate u smislu podizanja kvalitetnih mladih sastojina hrasta lužnjaka. Kao primjer navodimo odsjeke u kojima je sada dobro stanje (126c, 166b) i onih gdje je sada znatno lošije stanje (97a,101a,106a).
Redoslijed radova koji je korišten u obnovi sastojina oplodnom sječom je: pripremni sjek, priprema staništa, ograđivanje sastojine, reduciranje broja glodavaca, naplodni sjek, njega ponika i pomlatka, zaštita od pepelnice, dovršni sjek, njega pomlatka, reduciranje broja glodavaca i zaštita od pepelnice.
Provođenje dovršnog sjeka napravljeno je po uspješnoj pomladnji, a po provjeri i odobrenju šumarskog inspektora.

ŠUMARSKI LIST 7-8/2015 str. 113     <-- 113 -->        PDF

Nakon idealnog pomlađenja navedenih odsjeka dolazi do propadanja prirodnog pomlatka, na većim površinama (97a, 101a i 106a), zbog izrazito velikog broja glodavaca (prilog Zapisnik o štetama na pomlatku, ur.br.299/2008). Prema uputama iz navedenog zapisnika pristupamo pokusnoj sadnji u Tuleyeve cijevi. Praćenjem pokusnih ploha sadnje u Tuleyeve cijevi primijećeno je da nema šteta (glodavci, divljač), pri čemu smo pristupili sadnji sadnica u Tuleyeve cijevi na većim površinama.
Međutim, u odsjecima 97a, 101a i 106a zbog izrazito visoke poplavne vode u vrijeme vegetacije (svibanj-lipanj), većoj brojnosti glodavaca, te djelomično divljih svinja nastavlja se propadanje i opstanak postojećeg pomlatka kao i novoposađenih sadnica u Tuleyeve cijevi.
Zapisnik o šteti od glodavaca u G.J. Josip Kozarac
U odsjecima 166b, 126c i 106a vidljive su štete od voluharica uništenjem korijenovog sustava, a u 133d na sadnicama štete su nastale glodanjem nadzemnog dijela sadnice. U svim odsjecima su postavljeni otrovni mamci (i sada se nalaze) za glodavce, ali štete su znatne i dalje su prisutne. Budući da su u navedenim odsjecima postavljene pokusne plohe u kojima će se pratiti stanje biljaka i sadnica konačne štete će se moći utvrditi tek za vrijeme vegetacije (5 i 6 mj.). S obzirom na tako veliku brojnost glodavaca i znatne štete na biljkama čak i u stadiju mlađeg mladika zaključeno je da se ne vrši sadnja sadnica prema planu za proljeće 2008. godine, osim ako se aktivnost glodavaca ne smanji krajem veljače i početkom ožujka zbog pojave rane zeljaste vegetacije. Dogovoreno je da se otrovni mamci više ne postavljaju jer nema očekivanog rezultata (štete su i dalje velike). Predloženo je da se u 2. i 3. mjesecu u planiranim odsjecima izvrši kontrolna sadnja (po 200 kom sadnica klasično i u Tuleyeve cijevi) radi utvrđivanja intenziteta šteta od glodavaca. Ako štete budu smanjene u drugoj polovini 3. mjeseca treba izvrši planiranu sadnju u maksimalno mogućoj količini. Uz već postavljene plohe, za praćenje štete na biljkama u odsjecima: 126c, 133b,d, 154c, 166b, 174a, 190a i 189b treba postaviti plohe i u sljedećim odsjecima: 8a, 15a, 19c, 47a, 57a, 82c, 85d, 88b, 91a, 97a,101a, 124c,d i 106a,b.
2) Prevođenje sastojina poljskog jasena u u.r. hrasta lužnjaka ( EGT: II-G-22)
Kao primjer obnove sastojina poljskog jasena po načelima oplodnih sječa uz unos hrastovog žira pod staru sastojinu navodimo dva primjera gdje je korištena ista tehnologija rada.
U odsjecima 68a i 81a pristupilo se obnovi oplodnim sječama, pri čemu je poštivan redoslijed radova u obnovi sastojina oplodnom sječom: pripremni sjek, priprema staništa, ograđivanje sastojine, reduciranje broja glodavaca, unos žira pod staru sastojinu, naplodni sjek, njega ponika i pomlatka, zaštita od pepelnice, dovršni sjek, njega pomlatka i zaštita od pepelnice.

ŠUMARSKI LIST 7-8/2015 str. 114     <-- 114 -->        PDF

U odsjeku 68a primjena navedene tehnologije rada polučila je dobre rezultate u smislu podizanja kvalitetne mlade sastojine hrasta lužnjaka, dok je u odsjeku 81a znatno lošije stanje.
Kao primjer uspješne sadnje sadnica poljskog jasena u Tuleyeve cijevi nakon dovršnoga sijeka prikazan je odsjek 88a.
U kasnijoj raspravi istaknuto je kako pri obnovi poplavnih šuma Posavine, tamo gdje su se stanišne prilike promijenile, ne treba uvijek forsirati hrast lužnjak već treba pokušati i s poljskim jasenom ili drugim vrstama koje će se bolje prilagoditi promijenjenim stanišnim prilikama.
Prof. dr. sc. Milan Oršanić rekao je kako treba uvidjeti i vlastite pogreške i slabosti. Istaknuo je kako zbog politike štednje često u sastojine unosimo premali broj sadnica po jedinici površine, često je upitna i sama kvaliteta sadnje i kontrola iste. Općenito, potrebno je više stručnog rada i boravka stručnog osoblja na terenu.
Dr. sc. Vlado Topić pohvalno se izrazio o viđenom na današnjoj stručnoj temi. Posebno zadovoljstvo izrazio je prezentacijom mladih znanstvenika u uvodnom dijelu, jer probleme u šumarstvu, kako vezane za današnju temu, tako i općenito, možemo riješiti samo implementacijom znanosti i najnovijih znanstvenih istraživanja.