DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 5-6/2015 str. 80     <-- 80 -->        PDF

CRVENA KNJIGA PTICA HRVATSKE
Alojzije Frković
Često se zaboravlja  da ptice osim ravnoteže i estetske vrijednosti, imaju i znatnu gospodarsku vrijednost. Hrane se kukcima i korovskim biljkama koje umanjuju prihode u poljoprivredi i šumarstvu, a sove i dnevne ptice grabljivice kontroliraju populacije sitnih glodavaca te time štite poljoprivredne kulture, ali i umanjuju rizik od zaraznih bolesti koje prenose glodavci. Ptice su nedjeljivi dio prirodnog okoliša koji i mi ljudi dijelimo s njima i trebamo za svoj opstanak. Jednom riječju, ptice imaju važnu ulogu za učinkovito funkcioniranje prirodnih ekosustava poput šuma, mora i oceana. Nestanak ptica siguran je znak da se nešto loše događa u našem okolišu i da smo dužni poduzeti akcije da to zaustavimo.
Riječi su to iz Predgovora nakladnika novo izašlog, uvjetno rečeno, drugog izmijenjenog i dopunjenog izdanja Crvene knjige ptica Hrvatske. Za razliku  od prve Crvene knjige iz 2003. godine, za ovo drugo izdanje u nakladi Ministarstva zaštite okoliša i prirode Državnog zavoda za zaštitu prirode Republike Hrvatske, novost predstavlja da su ovoga puta autori koristili i smjernice za primjenu IUCN kriterija na regionalnoj razini, što je rezultiralo promjenom kategorije ugroženosti kod većine vrsta. Za dio preosjetljivih vrsta, promjene kategorije  ugroženosti posljedica je zamjetnog pada njihove brojnosti, čime se, kao logičan slijed, povećava rizik od izumiranja njihovih gnijezdećih populacija. Tako primjerice, ptice vodenih staništa sve su više ugrožene, posebice zbog pogoršanja kvalitete njihovih staništa. Vodno gospodarstvo, istaknuto je u Predgovoru, zamiranje proizvodnje na šaranskim ribnjacima, nestanak velikih tršćaka i uništavanje plitkih i muljevitih morskih obala  i dalje su vodeći uzroci ugroženosti broja ptica Hrvatske.
Pedeset i šest vrsta suočeno s velikim rizikom izumiranja
U ovoj najnovijoj Crvenoj knjizi iz 2013. potanko je opisana osamdeset i jedna ugrožena vrsta. Obrađene  su ne samo naše gnjezdarice, nego i one vrste koje u nas borave tijekom selidbe ili zimovanja, i za čije smo očuvanje i zaštitu jednako odgovorni. Od 230 vrsta ptica redovitih gnjezdarica Hrvatske, njih 56 vrsta (24 %) suočeno je s velikim rizikom od izumiranja, to jest pripadaju bilo kategorijama kritično ugroženih (CR), ugroženih (EN)  ili osjetljivih (VU) vrsta. Što se pak preletnica tiče od  39 vrsta ugroženo je 10 (25 %), dok je jedna vrsta izumrla. Od 14 vrsta procijenjenih zimovalica osam (50 %) je ugroženo.
Prema Kalendaru lovidbe za 2015. Hrvatskog lovačkog saveza, temeljenom na Pravilniku o lovostaji (NN 67/10.) te izmjenama i dopunama istog (NN 67/10. i NN 17/13.),  status divljači u Hrvatskoj imaju dvadeset i tri vrste ptica, od čega poljskih koka šest, šljuka, goluba i divljih gusaka, po dvije  te po pet divljih pataka i vrana te  jedna liska. Kao na posebnu zanimljivost za nas lovce i šumare osvrnut ćemo se na pitanje naših šljuka , šljuke bene ili šumske šljuke (Scolopax rusticola) i šljuke kokošice (Gallinago gallinago), dviju lovnih vrsta na koje je lov u našoj zemlji dopušten od 1. listopada (za šumsku šljuku),  odnosno od 16.listopada (za kokošicu) do 31.siječnja, a obje su vrste u Crvenoj knjizi  svrstane u kritično ugrožene vrste (CR)!  Kako to protumačiti? U pitanju je, reći će ornitolozi, domaća gnijezdeća populacija (gnijezde u šumama hrasta lužnjaka u panonskoj Hrvatskoj i dijelom u mješovitim šumama gorske Hrvatske), koja se procjenjuje na svega oko 10–50 pjevajućih mužjaka.

ŠUMARSKI LIST 5-6/2015 str. 81     <-- 81 -->        PDF

I neke lovne vrste uvrštene u Crvenu knjigu
Šumska šljuka  gnijezdi se pretežito u sjevernoj Europi i u umjerenom pojasu Azije, a zimuje u južnoj Europi, sjevernoj Africi, pa preko Male Azije sve do jugoistoka Azije. Kao tipična migratorna vrsta u vrijeme selidbe  u Hrvatskoj je brojna. U proljeće dolazi k nama početkom ožujka, da bi obično polovicom travnja  selidba bila završena. U jesen pak pristiže u studenom, ostajući kod nas dok je snijeg i hladnoća ne potjeraju u južnu Dalmaciju, Hrvatsko primorje i Istru gdje prezimljuje. Iako je u tim krajevima u Hrvatskoj u to vrijeme udarna lovna divljač kada je u pitanju lovni turizam, teško je utvrditi točnu brojku koliko se tih „dugokljunki“ zapravo izlući iz lovišta tijekom lovne sezone. U jednom starom lovačkom priručniku  našao sam podatak da je 1961. u Hrvatskoj odstrijeljeno 9.800 šljuka, a u bivšoj državnoj tvorevini njih deset puta više. Godišnje kvote, prema važećim lovnogospodarskim osnovama, temelje se kako po geografskim područjima tako i po ukupnoj površini lovišta. Tako, primjerice, lovci otoka Krka (406 km2) sa svojim gostima imaju pravo godišnje odstrijeliti 570 jedinki šljuka, što im za „dobrih godina“ redovito polazi za rukom.
Kad je u pitanju gnijezdeća populacija  Hrvatske, u Crvenoj knjizi kao jedan od uzroka njene ugroženosti navodi se povećanje  brojnosti divljih svinja, što dovodi do problema predacije nad jajima  (inkubacija traje 21–24 dana)  i mladim ptićima  (koji su sposobni napustiti gnijezdo kroz 10 dana, a za let 15–20 dana). Što se šljuke kokošice tiče, čija se ukupna gnijezdeća populacija  u Hrvatskoj procjenjuje na svega 11–17 parova,  njen status je u kategoriji  kritično ugrožene vrste (CR).
Kako pri lovu lučiti zaštićene od lovnih vrsta divljih pataka
Već spomenutim Kalendarom lovidbe za 2015.g. od divljih pataka obuhvaćene su najveća patka gluhara (Anas platyrhynchos), patka glavata (Aythya ferina), patka pupčanica (Anas querquedula), patka krunasta (Aythtya fuligula) i najmanja patka kržulja (Anas creca), koje se zajedno s liskom crnom (Fulica atra) love punih pet mjeseci, od 1.rujna  do 31. siječnja. Prisjetimo se, u ne tako davnoj prošlosti na popisu lovne divljači slovile su još patka lastarka (Anas acuta)  i patka žličarka /Anas clypeata), danas sa statusom

ŠUMARSKI LIST 5-6/2015 str. 82     <-- 82 -->        PDF

regionalno izumrle gnijezdeće popuacije, patka kreketaljka (Anas strepera), sada sa statusom ugrožene vrste (EN) i patka gogoljica (Netta rufina) kao osjetljiva vrste (VV) i još mnoge druge.  Iako se za sve njih kao osnovni razlog  ugroženosti ili izumiranja navodi nestajanje močvarnih područja i drugih vlažnih staništa, zbog provođenja  melioracija i dr., činjenica je da i lov čini svoje. Naime, od ne malog broja ispravnih lovaca koji love pernatu divljač uz naše rijeke znao sam čuti da im je naprosto nemoguće lučiti lovne od zaštićenih vrsta. Uobičajeni način lova na  ptice vodarice je doček na preletu u predvečerje ili rano u jutro pri slaboj vidljivosti kada se patke premještaju iz jedne bare u drugu. Kako sam prelet traje vrlo kratko, a maglena koprena nad vodom još više smanjuje vidljivost, to je uistinu teško razlučiti vrste. U lovu pogonom, kada posebno školovani lovački psi ili pogoniči istjeruju patke  iz tršćaka,  to je lakše provedivo, ali uz puno rizika.
Autorstvo ovog hvalevrijednog djela, koje na jednom mjestu okuplja najvažnije podatke o našoj ornitofauni te predstavlja osnovu za buduća djelovanja u zaštiti i istraživanju ptica, potpisuje pet članova Uredništva: Vesna Tutiš, Jelena Kralj, Dragan Radović. Davor Ćiković i Sanja Barišić, osim Dragana Radovića, sve zaposlenici Zavoda za ornitologiju HAZU, uz dvanaest vanjskih suradnika kao autora pojedinih poglavlja. Čestitka za uloženi trud.