DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 5-6/2015 str. 71     <-- 71 -->        PDF

Donedavno se to očitovalo i kroz resorno ministarstvo koje je uvijek u svom imenu nosilo riječi šuma ili šumarstvo. Šumarstvo je nastalo i počelo svoj dva i pol stoljetni razvoj u onda i danas u našumovitijim predjelima Hrvatske. Struka je na znanstvenim temeljima, uz zakonsku regulativu pomlađivanjem stvarala i njegom oblikovala te šume. Postojanje, struktura, razina prirodnosti i bioraznolikosti tih ekosustava izvorni su proizvod hrvatskog šumarstva.
KRASNO – NAJSTARIJA ŠUMARIJA U NAŠOJ ZEMLJI U NEPREKIDNOM RAZDOBLJU OD 250 GOD. (1765 – 2015)
Naslov je to prezentacije dr. sc. Vice Ivančevića, koji nam ponajprije kaže nešto o Krasnu nekada i danas. U rimsko doba to je naselje Japoda, a 1291. god. prvi puta se spominje Krasno u opisu međe Gacke župe koja je pripadala Bužanima u Lici. Bunjevci Krasno i okolicu naseljavaju 1680. god. Danas je to sjedište Šumarije Krasno, središte NP „Sjeverni Velebit“, ispostava PP Velebit, sa Šumarskim muzejom, 2 pilane, mljekarom, destilacijom, proizvodnjom krumpira, više OPG-a, turizmom i najstarijim marijanskim Svetištem Majke Božje od Krasna iz 18. stoljeća. Broj stanovnika u Krasnu (1857. god 874 stanovnika, 1910.god. 1483, 1991. god. 675 i 2011. god. 454 stanovnika ) ilustrira depopulaciju ruralnih područja Hrvatske. Autor nije ponavljao ono što su već prethodni govornici rekli, pa i navodimo samo neponovljene podatke. Tako je napomenuto da je prvi upravitelj Šumarije Krasno bio Tomo Orešković, kr. nadlugar, a 1889. god. započinje s radom Kotarska šumarija Krasno u sklopu OIO (diobenom odlukom osnovano je 9 kotarskih šumarija) – upravitelj pl. Andrija Hranilović. Kr. Šumarski ured 1907. god. premješten je u Sušak. Inače nakon inventarizacije šuma 1765. god. ubrzo su izgrađena državna skladišta za drvo u Sv. Jurju, Jablancu, a potom u Karlobagu, Cesarici i Stinici, nakon čega započinje izgradnja šumskih puteva prema morskim lukama. Krajem 18. stoljeća u otočkoj pukovniji izgrađeno je 7 pilana. Usporedo s pilanom u Štirovači osnovana je i pilana u Žrnovnici kraj Sv. Jurja, a danas rade samo dvije privatne pilane. Usporedne karte svjedoci su promjena u vremenu i prostoru. Autor navodi da su od 1919–1939. god. šume u nadležnosti državnih vlasti, a drvna masa kupuje se licitacijom na panju. Od 1946–1960. god. bilo je 13 reorganizacija šumarstva, a od 1960–1990. dvije do osnivanja J.P. Hrvatske šume 1991. god.
Šumarija Krasno danas: ukupna površina 18 040 ha (16 397 ha obraslo – 91 %, 1 348 ha neobraslo – 7 % i 295 ha – 2 % neplodno), od čega na preborne šume otpada 72 % (s drvnom zalihom od 4 173 036 m3 ili 356 m3/ha), a 28 % na raznodobne šume (s drvnom zalihom od 1 036 399 m3 ili 222 m3/ha). Prema namjeni 82 % su gospodarske, 17 % zaštitne i 1 % šume su posebne namjene. Drvna zaliha po vrstama drveća je: 55 % bukva, 31 % jela i 14 % smreka. Na ovome području su i nekada i danas teški uvjeti gospodarenja šumama unatoč primjeni naprednih tehnologija. Otvorenost prometnicama je 19,1/1000 ha.Glede lovnog gospodarenja, autor navodi da na ovome području žive tri najveće zvjeri u Europi: medvjed vuk i ris, te veliki tetrijeb trajno zaštićena životinjska vrsta s izdvojenim pjevalištima. U matičnom fondu divljači Lovnogospodarske osnove „Sjeverni Velebit“ na 28 500 ha zabilježeno je 48 medvjeda, 70 grla običnog jelena, 120 obične srne, 110 divlje svinje i 30 divokoza uz planirani odstrel: medvjeda na temelju godišnjeg akcijskog plana u RH, 12 jelena, 20 srna, 55 divljih svinja i 5 divokoza. Glede oštećenost šuma u razdoblju 2004–2014. god. kod jele i bukve je osutost krošanja 20 %. Kada je u pitanju šumarsko osoblje, ovo mjesto iznjedrilo 3 sveučilšna profesora: akademika Milana Anića, prof. dr. sc Milana Glavaša i prof. dr. sc. Josu Vukelića. Tu je od 1917–1919. radio prof dr. sc. Josip Balen, a od 2005. god. prvi Krasnar upravitelj šumarije Krasno je Tome Devčić, dipl. ing. šum. „Šume su temeljna vrijednost i najvrijednije bogatstvo Šumarije Krasno“ navodi autor. Uz preborno bukovo-jelove sastojine i raznodobne bukove sastojine najmanje površine zauzimaju smrekove sastojine, no tu su najveći kompleksi smreke u Hrvatskoj. Pod podnaslovom Šumari ispred dotadašnjeg vremena, Ivančević navodi vizionara Antu Premužića (1889–1979) graditelja poznate Velebitske planinarske staze duge 57 km te turističke staze na Rabu. Govoreći o zaštiti prirode on navodi: proglašenje Štirovače 1928/1929. god. Nacionalnim parkom, a 1965. god. na 122 ha posebnim rezervatom šumske vegetacije; Zavižan-Balinovac – Zavižanska (Velika) kosa na 118 ha specijalnim botaničkim rezervatom u sklopu kojega je na 50 ha hortikulturni spomenik Velebitski botanički vrt; Hajdučkih i Rožanskih kukova 1969. god. Strogim rezervatom (1220 ha); Velebita 1978. god. Međunarodnim rezervatom biosfere; Velebita 1981. god. Parkom prirode; Sjevernog Velebita