DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 5-6/2015 str. 69     <-- 69 -->        PDF

Zadovoljstvo proizlazi iz činjenice da smo se okupili kako bi još jednom ovogodišnjom manifestacijom obilježili dva i pol stoljeća djelovanja dične šumarske struke. Malo koja djelatnost u Republici Hrvatskoj može se pohvaliti takvim kontinuitetom organiziranoga djelovanja.
Izvor dvjestopedesete obljetnice nalazimo u djelu jednog iznimnog šumara koji zaslužuje veću pozornost unutar struke, a svakako i svoje spomen obilježje. Radi se o Bogoslavu Kosoviću i njegovoj povijesnoj raspravi pod nazivom „Prvi šumarski stručni opis i nacrt šuma na Velebitu i Velikoj Kapeli od Dalmatinske medje do Mrkoplja i Ogulina, prvi šumski red za iste, prvo njihovo razdjeljenje u okružja, šumarije i čuvarije, prvi cjenik za drvenu gradju iz njih, prve misli o pošumljenju primorskog krša itd.“ koja je izašla kroz devet nastavaka u Šumarskom listu, stručnom i staleškom glasilu, tijekom 1914. godine i tiskana prije točno 100 godina, 1915., kao cjelovito posebno izdanje s kartama ličke i otočke pukovnije. Danas ćemo u sklopu ovoga stručnoga skupa prezentirati reizdanje ovoga djela. Vjerujem da će se mnogi iznenaditi, čak i šumarski stručnjaci koji nisu upoznati sa sadržajem knjige, opisom šuma od prije 250 godina, a svakako izgledom prve šumske karte ličke pukovnije koju smatraju jednom od najstarijih vegetacijskih karata na svijetu, kako u knjizi „Povijest šumarstva Hrvatske 1846.–1976.“ navodi Stjepan Bertović: „Prema međunarodnoj bibliografiji vegetacijskih karata proizlazi da ta originalna mapa šuma iz 1764. g. predstavlja jednu između najstarijih izrađenih karata vegetacije u svijetu.“. Sam autor Kosović istaknuo je: „Na mapi šuma ličke pukovnije označeno je drveće prema starosti i gustoći obrasta manjima i većima stabalcima, radi čega je mapa veoma pregledna. Ine vrste kultura označene su svaka svojom bojom.“.
Zahvaljujući rezultatima njegovog istraživanja povijesne dokumentacije hrvatskoga šumarstva znamo da je 1765. godine rimsko-njemačka carica i hrvatsko-ugarska kraljica Marija Terezija odobrila osnivanje uprave šuma karlovačkoga generalata s prve tri šumarije, što se službeno smatra početkom organiziranoga gospodarenja šumama na hrvatskim prostorima. U zapisniku sjednice mješovitog povjerenstva održane u Karlovcu 11., 16. i 23. veljače 1765. godine navodi se sljedeće: „Na predloge stavljene joj dne 4. VI., 12. X. i 16. XI. prošle godine po dvorskom ratnom vijeću i po trgovačkom vijeću udostojala je Nj. c. kr. ap. Veličanstvo odrediti, da u buduće ima upravu šuma karlovačkog Generalata voditi General-Comanda u Karlovcu, te namiještati šumare (Waldbereitere) i lugare (Forstknechte) zatim, da će nadzor nad tima šumama voditi Waldmeister Franzoni čega radi je potonji i dodijeljen karlovačkoj General-Comandi; nadalje je priobćeno, da je po ovom Waldmeisteru sastavljen nacrt šumskog reda, koji sadržava sve važne za šumu potrebne propise, te konačno odredjeno je, da se imadu sporazumno utanačiti cijene, uz koje će se kupovati drvo u comercialna drvna skladišta u Senju i Bagu te ustanoviti cijena drva na panju, koja pripada Filial-militar-Cassi, kao i cijena za obaranje, izradbu i izvoz drva i napokon, da se imadu sporazumno izgladiti senjske teritorijalne prepirke izmedju c. kr. glavne trgovačke intendature u Trstu i karlovačke General-Comande.
Nakon što su k ovom zajedničkom vijećanju prizvani i senjski kapetan-upravitelj pl. Gussich, ingenieur-major pl. Pirker i Waldmeister Franzoni, koja su potonja dvojica doprinjela nacrte i opise spomenutih šuma, zaključeno je o gornjim predmetima slijedeće:
Prvo: Glede razmještenja šumara i lugara na temelju razpoložbe Waldmeistera Franzonija, da se od trojice uzetih šumara postavi jedan za šume cijele ličke pukovnije i to u središtu njihovu u Oštarijama na karlobažkoj cesti, drugi da se postavi nad otočkim šumama i nad drežničkom šumom ogul. pukovnije sa sjedištem u Krasnu nad sv. Jurjem blizu Kutereva i Crnog Kala, te napokon nad ostalima šumama Generalata u ogulinskoj i slunjskoj pukovniji i to u šumi Petrovagora. Prvome šumaru moglo bi se s obzirom na njegov lički kotar dodijeliti 2 strana i 6 domaćih lugara, otočkome šumaru obzirom na njegov veći kotar 4 strana i 8 domaćih, te mu osim toga dodijeliti za predaleko od sjedišta mu u Krasnom odaljene drežničke šume najboljeg šumara — lovca kao pristava, te ovome osim njegove plaće dati još njeki primjereni doplatak. Konačno bi trebalo trećem šumaru u Petrovoj gori dodijeliti 1 stranog i 4 domaća lugara.“
Važno je naglasiti da je kontinuitet svoga djelovanja do danas zadržala samo Šumarija Krasno. Povodom 235-te godišnjice osnivanja šumarije 2000. godine na današnjoj zgradi Šumarije Krasno postavljena je spomen ploča. Isto tako prigodom obilježavanja 60 godina osnutka Šumskog gospodarstva Karlovac 2010. godine postavljena je na Petrovoj gori u predjelu Muljava i spomen ploča u čast Šumarije Petrova gora. Smatram da je vrijedno i poželjno obilježiti i treću šumariju osnovanu 1765. godine te je stoga prihvaćen prijedlog Hrvatskoga šumarskog društva ogranka Gospić da se ove godine postavi i svečano otkrije spomen ploča Šumariji Oštarije na Baškim Oštarijama.
Specifičnost ove godine je želja i uključenost svih šumarskih institucija da se 250 godina hrvatskoga šumarstva što značajnije obilježi, što je do sada rezultiralo brojnim aktivnostma. Spomenut ću samo neke, poput stručno-popularnog skupa u Vojniću, tematske sjednice Odbora za poljoprivredu Sabora Republike Hrvatske u saborskoj dvorani, tiskovne konferencija uoči Svjetskog dana šuma u Šumarskom domu, okruglog stola o pravnoj zaštiti šuma u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, a sve te i druge aktivnosti koje su se događale diljem Hrvatske zabilježene su na web stranici Hrvatskoga šumarskog društva www.sumari.hr/250.
Osim ove velike obljetnice, ova godina značajna je i po još nekim jubilejima, a to su 155 godina šumarske nastave u Hrvatskoj, 70 godina djelovanja Hrvatskoga šumarskog instituta i 25 godina rada jedinstvenog poduzeća Hrvatske šume. Sada mogu najaviti i sljedeću godinu u kojoj ćemo obilježiti