DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2015 str. 66     <-- 66 -->        PDF

Što se tiče današnje teme šumarstva, govorim kao laik, svi mi fascinirani smo sa šumama. Šume su nešto što doživljavamo kao normalno bogatstvo. Možda je najveće prirodno bogatstvo koje uopće postoji i kojega nismo svjesni. Ovaj skup se održava prilikom 250. obljetnice šumarstva u Hrvatskoj. To su šume Like, okolice Ogulina gdje je počelo prvo organizirano šumarstvo. Zanimljivo je da su ti prvi zakoni o gospodarenju doneseni još za vrijeme Austro-Ugarske, a u Križevačkom veleučilištu počelo se predavati prvo šumarstvo. Kasnije to prerasta u Šumarsku akademiju i Šumarski fakultet. Zanimljivo je reći da je Šumarski fakultet bio jedan od četiri fakulteta sastavnice Sveučilišta u Zagrebu. Šumarsko društvo osnovano je kao treće u Europi. Šumarski list također. Šumari su prednjačili u svojim aktivnostima i institucionalnim aktivnostima. Razgovarao sam malo prije s akademikom Anićem, pa ću mu ukrasti izraz potrajnost. Ova dužnost predsjednika Akademije prisilila me  da se svačim bavim i da moram to proučavati, pa sam sada naišao na tu potrajnost. Nisam znao da je ta riječ u šumarstvu uobičajena, a u govoru uopće nije tako udomaćena. Dakle, održivo gospodarenje šumama treba prisutnost i znanosti i struke te regulative. Sve to zajedno mora biti da bi se održala vitalnost i raznolikost šuma i da bi šume služile nama i budućim generacijama. Dakle, to je ta famozna potrajnost koja navodno potiče od 1713. godine i nikada se njena načela  nisu mijenjala. Ono što treba istaći je da danas mi ne bi sjedili u ovoj Plači da nije bilo šuma. Strossmayer koji je na svom biskupskom vlastelinstvu imao ogromne šume, iz tih bogatstva je dao sagraditi i ovu Palaču i Galeriju i Sveučilište u Zagrebu, što se rijetko povezuje. Često kada govorimo o Strossmayeru kao velikom reformatoru i gigantu hrvatske povijesti, osim što je bio ljubitelj umjetnosti i znanosti koliko god one bile važne, bio je i dobar gospodarstvenik. Današnja tema, koliko sam shvatio, vrlo  je važna te je prilika da šumari pokažu pravnicima što ih muči i što nedostaje, i da se pravnim regulativama pokuša spriječiti kriza koja se pojavljuje. Opstojnost šuma i gospodarenje šuma ugroženo je na razne načine, ekološki i raznim drugim situacijama, tako da pravna regulativa  na neki način može  spriječiti rizik. Zahvalio bih i čestitao organizatorima koji su ovo priredili. Na kraju bih zahvalio i našem akademiku Slavku Matiću, jer zahvaljujući njemu i Šumarskom fakultetu, Akademija ima najbolji božićni bor. Hvala na pozornosti.“
Prenosimo i riječi akademika Jakše Barbića, podpredsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i predsjednika Znanstvenog vijeća za državnu upravu, pravosuđe i vladavinu prava:
Zahvaljujem gospodinu Predsjedniku na uvodnim riječima. Dozvolite mi da prije nego što   prijeđemo na obradu pojedinih najavljenih tema kažem nekoliko riječi.
Današnji okrugli stol zapravo je nastavak ili bolje rečeno početak detaljnije razrade onoga o čemu je bilo govora na Okruglom stolu o upravnopravnoj zaštiti okoliša. Knjiga u kojoj se objavljuje sve što je izrečeno na tom okruglom stolu izaći će iz tiska za nekoliko dana i takva je da će pobuditi zanimanje svih koji se bave zaštitom okoliša. Bilo bi dobro da je pročitaju, jer će u njoj naći brojne podatke o pravnim rješenjima za ono što se događa na tom vrlo važnom području.
Nakon tog okruglog stola odlučili smo početi s obradom pojedinih područja okoliša. Prvo područje koje smo odabrali u daljnjoj obradi zaštite okoliša je pravna zaštita šuma. Zašto šuma? Šume su jedno od najvećih bogatstava koje imamo. U uvodnom izlaganju pri otvaranju  Okruglog stola o upravnopravnoj zaštiti okoliša rekao sam da smo okoliš naslijedili od naših predaka, a posudili od naših nasljednika, što znači da moramo onima koji dolaze iza nas predati okoliš koji smo naslijedili u najmanju ruku u stanju u kojemu su nam ga ostavili naši preci. Za šumare to neće biti iznenađenje, ali za druge vjerojatno hoće.Činjenica je da su nam preci kroz 8.000 godina namijenili ono što danas imamo, vodeći računa o primjeni načela potrajnosti šuma, koje jedino može spriječiti da se smanje površine pod šumama. Toliko su stare naše šume. Zato se Hrvatska danas može u Europi pohvaliti jedinstvenim podatkom da je  97% svih šuma u nas prirodno. Malo je područja djelatnosti na kojima smo tako visoko rangirani u europskim okvirima. Prođite malo Europom pa pogledajte pravilne parcele novo posađenih šuma, uglavnom onih s brzorastućim drvećem. Činjenicu da imamo toliko prirodnih šuma treba zahvaliti stručnosti generacija naših šumara i  razini naše šumarske znanosti.
Ove godine obilježava se 250 godina organiziranog šumarstva u Europi,  ali i u Hrvatskoj. Išli smo ukorak s onim što se događalo u svijetu. Kada su se osnivale šumarije po Europi i Hrvatska je imala prve šumarije koje postoje i danas, što ćete čuti od naših kolega šumara. To pokazuje koliku se skrb kod nas uvijek poklanjalo šumama, riječ je o hrvatskoj tradiciji. Prema tomu, zaštita šuma je uvijek bila aktualna. Potrajnost je pojam koji 300 godina vlada šumarstvom, a pokazatelj je pristupa tom važnom području djelatnosti. Danas se za to kao rezultat globalizacije koristi suvremeni izraz održivi razvoj, kojim se ne izražava ništa više od onoga što je u šumarstvu upotrijebljeno toliko stoljeća unatrag.
Šume su nam izuzetno važne iz više razloga. Ljudi nekada nisu svjesni da zrak, voda, bio-zajednice, tlo, sprječavanje erozije i mnogo toga ovisi o šumama. Kako bi npr. izgledao Zagreb kada bi Zagrebačka gora bila bez šume ? Možete samo zamisliti što bi se dogodilo od ovoga grada da posiječemo svu šumu koja se tamo nalazi. Da ne govorim o zraku, da ne govorim o vodi  i svemu ostalome za što su šume bitna pretpostavka. Nije stvar samo u drvetu koje se komercijalno koristi, veća je dobit za društvo u onome čemu šume inače doprinose, pa ako hoćete u konačnici i turizmu kao značajnoj gospodarskoj djelatnosti koja postaje sve važnija u životu suvremenog čovjeka.
Živimo u vremenu punom proturječnosti. Tehnologije se stravično brzo razvijaju i nažalost opasno ugrožavaju okoliš. To