DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3-4/2015 str. 99     <-- 99 -->        PDF

Kao izuzetno svestrani šumarski stručnjak iskazuje interes za mnogobrojne komponente našeg ekosustava, među kojima se izdvaja životinjski svijet. Upravo je očuvanje i unapređenje spomenutog segmenta bio jedan od njegovih glavnih prioriteta. Ovdje izdvajamo njegovo zalaganje za učinkovitu vodoopskrbu divljači, koja je u našim vodopropusnim krškim terenima od izuzetnog značenja. Prema njegovom mišljenju, fondom divljači trebaju gospodariti isključivo obučeni lovci s puno pozornosti i ljubavi. Zbog toga je neobično važna edukacija pripravnika lovaca u kojima je kolega Vlatko neposredno sudjelovao dugi niz godina. Za taj odgovorni zadatak bio je uvršten u ovlaštene ispitivače na lovačkim ispitima od strane Lovačkog saveza Hrvatske 1989. god., gdje je predavao dva predmeta (biologija divljači i gospodarenje lovištem). Od izuzetnih važnih akcija na poboljšanju fonda divljači područja grada Senja navodimo njegov angažman na uspješnoj introdukciji (unošenje) divokoza 1978. god. na vršnim vrletima sjevernog Velebita i muflona 1980. god. u priobalnom pojasu od Svetog Jurja do Prizne. Ostali popis njegove aktivnosti u lovstvu poduži je, pa ćemo ga ukratko i taksativno nabrojiti. Bio je predsjednik Lovačkog društva „ Jarebica“, Senj u trajanju od 6 godina(1977-1980 i 1989-90) i član uredništva njegove edicije. Jedan je od osnivača Lovačkog saveza Ličko-senjske županije, 1995. god., član skupštine Lovačkog saveza Ličko-senjske županije 4 godine, predsjednik Nadzornog odbora Lovačkog saveza Ličko-senjske županije 12 godina, te član Nadzornog odbora Hrvatskog lovačkog saveza 4 godine. Ovlašteni je ocjenjivač lovačkih trofeja i počasni član Lovačkog društva „Divokoza“, Jablanac od 1987. god. Dugi niz godina je stručni suradnik za provedbu lovnih osnova - gospodarstva i uzgoja za lovačka društva „Kunić“ Rab i „Kuna“ Lopar. Za dugogodišnji predani rad u lovstvu dobio je nekoliko priznanja, i to: srebrni i zlatni orden za lovačke zasluge Lovačkog saveza Jugoslavije, odlikovanja I.,II. i III. reda i zlatnu plaketu Hrvatskog lovačkog saveza, te lovačku spomen medalju za uspješno organiziranu I. izložbu lovačkih trofeja u Senju 1996. god.
Od ostalih mnogobrojnih poslova izdvajamo njegov rad na zaštiti prirode i to ponajprije Velebitskog botaničkog vrta, šume Dundo na Rabu, te svih ostalih zaštićenih objekata prirode na području Šumskog gospodarstva Senj. Uz to, ističe se njegov izuzetni rad na hortikulturnom uređenju grada Senja i parka Nehaj. U ovom segmentu iskazao je veliku želju za zaštitu čovjekova okoliša urbanih prostora Senja. Treba naglasiti da su skromne zelene površine grada Senja i parka Nehaj izložene neobično nepovoljnim klimatskim uvjetima, i to ponajprije buri kao vrlo nepovoljnom limitirajućem faktoru. Kao dugogodišnji građanin Senja više od četiri desetljeća bio je, uz manje prekide uključen na njegovom hortikulturnom uređenju. Prvi angažman započeo je već u okviru Mjesne zajednice grada Senja, pa SIZ-a za stambeno-komunalnu djelatnost i napokon poduzeća „Komunalac“, posebice kod formiranja njegove grupe za hortikulturu. U dugotrajnoj suradnji davao je stručne upute kod izrada projekata, izbora vrsta sadnica, sadnje, uzgoja i zaštite zelenila. Od manjih, ali izuzetno važnih zelenih gradskih oaza izdvaja se njegov uspješni rad na sadnji hrasta crnike na Pavlinskom trgu i uz obalu, te nekoliko drugih vrsta na prilazu gradu Senju iz područja Senjske drage. Na uređenju parka Nehaj realizirao je drvored prema kuli Nehaj sa strane Trbušnjaka, te pošumljavanje parka Nehaj u nekoliko navrata.
Kao autor ili koautor izradio je nekoliko projekata šetnih staza u funkciji turizma i potpunijoj valorizaciji ostalih mnogobrojnih općekorisnih funkcija šuma počevši od grada Crikvenice (Ljubavna cestica), Raba (Premužićeva poučna staza u dvije dionice, i to: Supetarska draga-Lopar, te Kampor-uvala sv.Kristofor), grada Senja (poučno-šetna staza „Senjska draga“) i grada Paga (studija utjecaja na okoliš plovnog kanala grad Pag-Košljun). Zajedno s prof. dr. Ž. Španjolom sa Šumarskog fakulteta, njegovim sugrađaninom, objavio je knjigu „Lovstvo otoka Raba“, dok se druga knjiga „Šume i šumarstvo otoka Raba“ nalazi u pripremi za tisak. Uz to, u koautorstvu napisao je Vodič Velebitskog botaničkog vrta 2008. god. Interesantan je podatak o članskoj iskaznici Planinarskog saveza Jugoslavije 1962. god., što potvrđuje njegovu ljubav prema planinarenju još iz mladih dana. Ova strast neće ga napustiti do kraja života, jer nije prošla gotovo nijedna godina da sa svojom obitelji nije po nekoliko dana boravio na Jezerima, njemu neobično interesantnog i izuzetno lijepog područja sjevernog Velebita. Poseban odnos prema prirodi odigrao je ključnu ulogu kod formiranja gotovo istovjetnog stava njegove djece, kćerke Lade i sina Hrvoja. Od mnogobrojnih hobija bavio se pčelarstvom duže od četiri desetljeća, a tu je tradiciju sada nastavila njegova kćerka Lada. Sa sinom Hrvojem, dipl. ing. hortikulture, mladim i perspektivnim stručnjakom započeo je prije tri godine pokus nasađivanja nekoliko vrsta jestivih gljiva u šumama senjskog zaleđa. Njegovo uključivanje u ovaj projekt potvrđuje da je kolega Vlatko i u toj dobi posjedovao neiscrpnu energiju i nesmanjeni interes za nova istraživanja. Nažalost, bolest ga je spriječila u daljnjim radovima, pa se nadamo da će projekt privesti kraju njegov nasljednik.
Kolega Vlatko bio je plodan i svestrani šumarski stručnjak bogatog teoretskog i praktičnog znanja, posebice za nekoliko područja od kojih navodimo: gospodarenje šumama krša i prebornih šuma, lovstvo, uređivanje šuma, zaštitu šuma i prirode te hortikulturu (posebno uređenje grada Senja i parka Nehaj) senjskog i većeg područja naše zemlje. Na inicijativu Hrvatskog šumarskog društva – ogranka Senj, Hrvatskih šuma – Podružnice uprave šuma Senj i Lovačkog društva „Jarebica“ Senj Gradsko vijeće posthumno mu je dodijelilo javno priznanje – povelju grada Senja, koju je na svečanoj sjednici Gradskog vijeća 23.04.2015. god. u