DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3-4/2015 str. 101     <-- 101 -->        PDF

Prof. dr. sc. DOMINIK RAGUŽ (1932. – 2015.)
Marijan Grubešić, Milan Glavaš
U nedjeljno jutro 1. ožujka 2015. godine, u Kliničkom bolničkom centru Dubrava, u 83. godini života prestalo je kucati srce velikog čovjeka, prijatelja i kolege, prof. dr. sc. Dominika Raguža.
Neumorni borac uspješno je kročio naprijed, sve do ove nedjelje kada je umoran i iscrpljen od bolesti pokleknuo..
Dominik Raguž rođen je 4. 8. 1932. godine u selu Kruševu, općina Stolac, kotar Mostar kako je s ponosom isticao svoje korijene. Sudbina mu je odredila cjeloživotni dinamični put, ali je njegova rodna Hercegovina stalno živjela u njemu, s njom je živio i u nju vjerovao.
Životni put od ranog djetinjstva vodio ga je brojnim mjestima. U životopisu navodi čak 20 mjesta u kojima je živio i radio, od Stoca do Opatije i Zagreba.
Bez oca Boška ostao je u ranom djetinjstvu. U Stolcu je započeo osnovno školovanje. Pred ratnim zlima majka Cvijeta s djecom i drugim članovima obitelji, kao i mnogi drugi nesretnici, odlazi iz Hercegovine i utočište nalazi u Iloku. Obitelj se smješta u jednu daščaru, a majka Cvijeta nadničari da bi preživjeli. Dominikovo djetinjstvo obilježeno je siromaštvom. Unatoč tomu Dominik nastavlja osnovno školovanje u Iloku. Valjani, pošteni i razumni ljudi uočili su da je učenik Dominik bistro dijete i vrijedan đak koji voli knjigu, te su ga poslije majčine smrti podupirali da nastavi školovanje, pa je osnovnu školu završio u Iloku. Na rad i učenje poticao ga je i iločki svećenik kod kojega je kao dječak bio ministrant. Kao dijete bez roditelja boravi u domovima u kojima su mu najviše pomagale odgojiteljice, kuharice i čistačice, kojima je bio zahvalan čitavoga života. U takvim uvjetima Dominik Raguž završava niže razrede gimnazije u Osijeku, ni ne sluteći da je Osijek i Baranja njegova životna sudbina.
Odrednica njegovog životnog, prirodnog, šumarskog zvanja ukorijenjena je u ranom djetinjstvu, kada je s djedom Andrijom često išao u planinu. Ti su ga doživljaji usmjerili na životni poziv.
Kao čovjek prožet prirodom, upisao je Srednju šumarsku školu u Plaškom, ali predodređen za stalne promjene boravka školu nastavlja u Somboru, potom istu završava u Čačku, gdje je maturirao 1953. godine.
Kao šumarski tehničar godinu dana radi na području Direkcije šuma Mostar, u šumariji Prozor.
Njegov nemirni duh zahtijeva nova šumarska znanja, pa odlazi studirati šumarstvo i to u dinamici slično kao u srednjoj školi. Naime, studij šumarstva upisao je 1954. godine na Šumarskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, prelazi na Šumarski fakultet u Beogradu, odatle odlazi u Skopje, gdje je diplomirao na Šumarskom faklultetu 1959. godine.
Kao diplomirani inženjer šumarstva prvo zaposlenje dobiva u Lovno-šumskom i poljoprivrednom gospodarstvu "Jelen" u Baranji radeći u šumarijama Apatin, Beli Manastir i Darda, pretežito na poslovima lovstva. U Čemincu je 6 godina rukovodio tamošnjom fazanerijom. U tom razdoblju postupno se uključivao u znanstveno-istraživački rad, a rezultate je objavljivao u internom biltenu "Jelen". Od tada je Dominik Raguž postao zaokupljen znanstvenim istraživanjima do kraja života.
U Baranji je proveo 10 godina. Nakon toga iz zdravstvenih razloga odlazi u povoljniji klimat, pa se u Šumskom gospodarstvu Delnice zapošljava u šumariji Klana u kojoj je radio od 1070. do 1985. godine. Kao vrsni stručnjak, znanstvenik i praktičar, dao je velik obol razvoju lovstva na području šumarije Klana.
Marljivošću i upornošću, a sam je znao reći i inatom, svoja znanstvena istraživanja pretočio je 1974. godine u stupanj magistra znanosti iz područja ekonomike i organizacije lovstva i lovne privrede, obranivši rad pod naslovom „Kalkulacioni ključevi za raspodjelu troškova ishrane jelenske divljači po spolu i klasama starosti“, na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
S time nije stao, već dalje istražuje i piše doktorat znanosti pod naslovom „Financijska odstrelna zrelost jelenske divljači“, kojega je na istom fakultetu obranio 1979. godine.
U znanstveno-nastavne vode uključuje se dolaskom na Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu 1986. godine, gdje dolazi na privremeno ugašenu Katedru. U to vrijeme Šumarski fakultet nije imao nastavnika iz lovstva. Raguž je

ŠUMARSKI LIST 3-4/2015 str. 102     <-- 102 -->        PDF

preuzeo Katedru za lovstvo, i u svojstvu docenta počeo obavljati nastavu na dodiplomskom studiju. Ujedno je iz područja lovstva preuzeo nastavu i na poslijediplomskom studiju. Slijedi razdoblje nove organizacije poslijediplomskog studija, a moderan pristup na području lovstva kreirao je dr. sc. Dominik Raguž uvođenjem novih predmeta i uključivanjem drugih profesora, čija je specijalnost bila vezana uz lovačko područje. Poslijediplomski studij upisao je znatan broj polaznika, pa danas zahvaljujući vodstvu profesora Raguža diljem Hrvatske susrećemo doktore i magistre znanosti iz lovstva.
Za izvanrednog profesora iz predmeta Lovstvo izabran je 1993. godine. Na šumarskom fakultetu u Zagrebu radio je do odlaska u mirovinu 1997. godine.
Za vrijeme rada na Šumarskom fakultetu Dominik Raguž sudjelovao je na značajnim istraživačkim projektima. Rezultate svojih istraživanja, kao autor ili suradnik, objavio je u brojnim elaboratima te domaćim i stranim časopisima. Analizom objavljenih radova vidljivo je da se isticao kao stručnjak praktičar.
Njegovo bogato znanje i iskustvo prepoznato je, pa je odmah bio uključen u rad Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva (današnje Ministarstvo poljoprivrede).
Kao plodan znanstvenik bio je član Stručnog savjeta Hrvatskog lovačkog saveza, predsjednik Komisije za znanstveni rad Hrvatskog lovačkog saveza, član savjetnik i urednik iz područja lovstva u Šumarskom listu i ekspert delegacije za krupnu divljač CIC-a., član Akademije šumarskih znanosti, Hrvatskog šumarskog društva, brojnih odbora, povjerenstava i radnih skupina.
Za doprinos lovstvu i svoj uspješan rad dodijeljena su mu odličja Lovačkog saveza Hrvatske i Lovačke zveze Slovenije.
Teško je u nekoliko riječi nabrojiti sve zasluge i odati priznanje ovome iznimnom čovjeku za njegov učinkovit rad i doprinos razvoju lovstva Republike Hrvatske i Šumarskog fakulteta.
Za Dominika Raguža se može reći da su ga krasile ljudske vrline. Bio je divan čovjek, odan prijatelj i dobročinitelj.
Koliko je bio cijenjen među kolegama i prijateljima, pokazuje mnoštvo koje se okupilo na njegovom posljednjem ispraćaju 5. ožujka 2015. godine na zagrebačkom krematoriju.
Dojmljivi ispraćaj počastili su svojim dolaskom i nastupom članovi mješovitog pjevačkog lovačkog zbora „Matko Laginja“ iz Klane, kojima se ponosio kao prvim lovačkim zborom u Hrvatskoj, a koji je nesebično pomagao i poticao u radu dok je službovao u Klani.
Veliko mu hvala za sve što je dao Hrvatskoj, lovstvu Hrvatske, Šumarskom fakultetu, a posebice mu velika hvala kao čovjeku koji je bio spreman pomoći svima.
Neka mu je vječna hvala i slava.
Počivao u miru Božjem!
* Zahvaljujemo gospodinu Šimunu Pavloviću i p. Nikoli Stankoviću koji su nam pomogli oko detalja iz života prof. dr. Dominika Raguža.